Pisao je pjesme (davorije, prigodnice i popularne napjeve; "Oj jesenske duge noći") te pripovijesti, prevodio s engleskog, njemačkog, ruskog i češkog jezika (Shakespearea, Schillera i Puškina - "Evgenij Onjegin"), bavio se pitanjima jezika i metrike. Neki ga zbog rasprave "O stihotvorstvu" ("Vijenac", 1874) nazvaše ocem hrvatske metrike. Suvremenici su ga slavili kao svojeg ovjenčanog pjesnika i borca za narodna prava, dok ga je kasnija kritika odredila kao vještog versifikatora i ustrajnog prigodničara. Bio je glavni organizator (1900) i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Suradnik je mnogih časopisa - od Gajeve "Danice" (18350) do "Savremenika" (1910). Surađivao je i u listovima "Neven" i "Vijenac".
Pjesničke zbirke: "Pjesme krijesnice"; "Popijevke i milosnice mladenke".

Umro je u Zagrebu.