Rođen je 19. ožujka 1818. godine u Grabovnici kraj Bjelovara.
Pohađao je vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim znatno je utjecao na "povratak" materinskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju.

Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Njegova najznačajnija djela su "Prvenci", "Nove pjesme", "Prvi ljudi" i "Pustinjak".

Umro je u u Beču 18. kolovoza 1872. godine, gdje je i pokopan, a 1879. godine posmrtni ostaci preneseni su na arkade Mirogoja.
 

www.vecernji.hr