Hitler nikada nije završio nikakvu školu, no u mladosti je želio postati umjetnik, što njegov otac nije odobravao. Stoga nakon očeve smrti odlazi u Linz. Iz Linza odlazi u Beč kako bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Položio je prvi prijemni krug, ali drugi nije prošao. U Beču se uzdržavao preslikavanjem motiva s razglednica. U Linz se vraća 1907. jer majka mu je na samrti, kratko prije Božića ona umire. Nakon majčine smrti ponovo se prijavio na Akademiju likovnih umjetnosti, ali ga opet odbijaju.

Godine 1912. preselio se u München. Izbijanjem 1. svjetskog rata dobrovoljno se prijavio u vojsku.U proljeće 1918. za vrijeme savezničkih napada u kojima su korišteni i plinovi Hitler zakratko gubi vid. Vijest o kapitualciji zatječe ga u lazaretu. Po njegovim riječima taj trenutak je bio prekretnica u njegovom životu - odlučio je postati političar. Sudjeluje u revoluciji i uspostavi sovjetske Bavarske 1919. godine. Čak se kandidira na izborima u sovjetskoj Bavaraskoj u svojem bataljunu i dobiva 19 glasova. Time postaje predstavnik svog bataljuna i time služi upravo onim snagama za koje će poslije tvrditi da ih je oduvijek mrzio. Nakon rušenja sovjetske Bavarske postaje desničar. Slučaj će mu ići na ruku: njegov bivši zapovjednik poziva ga u propagandnu jedinicu čiji je cilj borba protiv boljševizma. Tada ga kao uhodu šalju na različite skupove. Iste godine (1919.) postaje član nacionalističke Njemačke radničke stranke (kasnije Nacionalsocijalističke radničke stranke Njemačke), a od 1921. njezin je predsjednik. Dana 9. lipnja 1923. u Münchenu pokušava puč s omanjom skupinom istomišljenika zbog čega je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten na slobodu nakon devet mjeseci. Nakon neuspjeha puča Hitler je zaključio da se mora poslužiti legalnim sredstvima kako bi osvojio vlast. Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne nastaje Main Kampf (Moja borba).

Početak gospodarske krize u Njemačkoj početak je Hitlerova uspona. Broj nacističkih zastupnika u njemačkom parlamentu Reichstagu sa 12 zastupničkim mjesta 1928. godine porastao je na 107 zastupničkih mjesta 1930. godine. U naredne dvije godine njegova je stranka nastavila rasti, skupljajući poene na sve većoj nezaposlenosti, strahu od komunizma i nemoći svojih političkih rivala. Na vlast dolazi 30. siječnja 1933. godine kada postaje kancelar. Godinu dana kasnije u kolovozu, nakon smrti Paula von Hinderburga, spojio je funkcije kancelara, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Time preuzima svu vlast i postaje vođa (Führer) Njemačke. Tri godine kasnije (1936.) remilitarizirao je Porajnje, a 1938. godine okupirao je rodnu Austriju i potom Čehoslovačku. U španjolskom građanskom ratu izravno je podržao generala Franca opskrbljujući ga zrakoplovima i oružjem. Njemačka pomoć Francu dala je Hitleru priliku da isproba svoju ratnu strategiju i ratnu tehnologiju. Godine 1939. napadom na Poljsku izazvao je 2. svjetski rat.

Godine 1942. okupio je skupinu časnika Reicha kako bi kreirao tzv. konačno rješenje židovskog problema. Rezultat toga bila je gradnja konc-logore u kojima je kasnije ubijeno 6 milijuna Židova i protivnika nacističkog režima. Za vrijeme njegove vladavine na njega je pokušano više atentata, a onaj iz 1944. koju su organizirali visoki njemački vojni časnici, u kojem je sudjelovao i Römmel, najpoznatiji je. Kada su 1945. Sovjeti ušli u Berlin Hitler i Eva su izvršili atentat (30. travnja 1945.), ali se u samo predvečerje kraja vjenčavaju 30. siječnja 1945. Tijela su im spaljena pa stoga i dan danas postoje špekulacije kako su oni ustvari pobjegli u Južnu Ameriku, a da spaljena tijela nisu njihova. Kada je izvršio atentat Hitler je imao 56 godina.