Ivan Pavao I. (Forno di Canale, 17. listopada 1912. - Rim, 28. rujna 1978.), papa (Albino Luciani) rodio se 17. listopada 1912. godine u Forno di Canale (sada Canale d'Agordo) u radničkoj obitelji, kao prvo od četvero djece Giovannija i Bartole Luciani

Već kao dijete želio je postati svećenik. S jedanaest godina odlazi u sjemenište u Feltreu te nastavlja školovanje na Gregorijanskom sjemeništu u Bellunu. Za svećenika je zaređen 1935. godine. Vraća se u Belluno gdje se bavi pastoralnim radom u biskupiji i postaje zamjenikom rektora sjemeništa. Godine 1947. stječe doktorat iz teologije na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu te obnaša funkciju generalnog vikara biskupije Belluno i Feltre.

Uspon  Godine 1958. umire papa Pio XII. Novi papa Ivan XXIII. iste godine imenuje ga biskupom Vittorio-Veneta. O tome će imenovanju osobni tajnik pape Ivana XXIII. msgr. Loris Capovilla iznijeti Papino razmišljanje. »Kako je moguće – zapitao se papa – da su dokumenti o tome Lucianiju ostali po strani? Zašto još nije biskup?« Na to mu je odgovoreno da je Luciani ocijenjen kao pobožan čovjek, dobrodušan, te kao izvrstan teolog. Ali i da postoje dva problema, nije zdrav i plah je. Na to je Papa rekao: »Pa iako je zdravlje problem, ipak ću ga imenovati biskupom. Ako umire, neka umre kao biskup.« Bila je to karijera protiv njegove volje. Kao biskup oduševljeno sudjeluje u radu Drugog vatikanskog sabora. Za vrijeme trajanja Sabora (Koncila) umire papa Ivan XXIII. Luciani slijedi u svemu novoga papu Pavla VI., i brani njegova stajališta. Sam će jednom prilikom reći: »Nije bitno vladanje, nego služenje.« Godine 1969. papa Pavao VI. imenuje ga patrijarhom Venecije, a 1973. godine i kardinalom Iako se politički naizgled priklonio ljevici, javno se izjasnio kako je komunizam nespojiv s kršćanstvom. Bio je sklon reformama, te se protivio raskošnim svečanostima. Poticao je župnike da, ako je to potrebno, rasprodaju skupocjeno crkveno posuđe u korist siromaha. Objavio je knjigu Ilustrissimi – seriju duhovnih pisama povijesnim i izmišljenim osobama. U kolovozu 1978. godine iznenada umire papa Pavao VI. Luciani je na samom početku konklava već naslućivao ishod glasovanja. Od samog početka bio je papabile. U konklavama sudjeluje 111 kardinala, što predstavlja najveći broj izbornika do tada. Nakon samo četiri kruga glasovanja 26. kolovoza 1978. godine izabran je za papu. Pošto je izabran Luciani je okupljenim kardinalima rekao: »Gospodo kardinali, neka Vam Bog oprosti to što ste mi učinili...« Uzima ime Ivan Pavao I., po uzoru na svoje predhodnike Ivana XXIII. i Pavla VI., jer kako je rekao, prvi ga je imenovao biskupom, a drugi kardinalom. Želio je nastaviti njihovim putem u duhu Drugog vatikanskog koncila.

Bio je popularan među vjernicima zbog svoje poniznosti i nasmijanosti, pa su ga čak nazvali "Nasmijani papa". Bio je prvi moderni papa koji je koristio izraz "ja" u obraćanju vjernicima, umjesto majestetičnog "mi".

Na dan kad je ustoličen papa Ivan Pavao I., bio je prvi koji je odbio papinsku krunidbu. Naime, krunjenje novoizabranog pape trostrukom papinskom krunom (tijarom) bilo je običaj kroz 820 godina (1143-1963) u Katoličkoj crkvi. Ivan Pavao I. dokinuo je tu tradiciju i ustoličenje je obavljeno misom i obredom. Već je njegov neposredni prethodnik Pavao VI. prestao koristiti krunu i najavio da će biti prodana, a novac dobiven od prodaje da će biti dan u dobrotvorne svrhe.

Ivan Pavao I. po mnogo čemu je poseban papa u povijesti. Vladao je samo 33 dana, od 26. kolovoza do 28. rujna 1978., po čemu je jedan od papa s najkraćim mandatom ikada. Bio je i prvi papa koji je imao dva imena. Uzeo ih je po svojim prethodnicima, Ivanu XXIII. i Pavlu VI., papama koji su započeli i završili Drugi vatikanski koncil. Osim toga, Ivan Pavao I. bio je i prvi papa u povijesti za kojeg se zna da je koristio oznaku "prvi" uz ime. Svi prijašnji pape ili su imali samo ime (sv. Petar, sv. Siksto ) ili su bili "drugi", "treći" itd. Blaženi papa Ivan Pavao II. uzeo je svoje ime upravo u čast svog prerano preminulog prethodnika.

Bio je popularan među vjernicima zbog svoje poniznosti i nasmijanosti, pa su ga čak nazvali "Nasmijani papa". Bio je prvi moderni papa koji je koristio izraz "ja" u obraćanju vjernicima, umjesto majestetičnog "mi". Bio je i prvi koji je odbio korištenje tradicionalne papinske nosiljke nazvane "sedia gestatoria". Papinski moto bio mu je "Humilitas" (Poniznost).

Već početkom rujna 1978. Papa Ivan Pavao I zahtjeva od svog državnog tajnika, kardinala Jeana Villota da zapocne istragu o bankovnim operacijama Vatikana. U istom periodu dogovara susret sa delegacijom americkog kongresa  na temu populacijskih trendova na planeti i kontrole rađanja.
Dan prije smrti 28. rujna 1978.  Papa objavljuje kardinalu Villotu listu ljudi koji trebaju biti premjesteni ili otpusteni.  U dnevnoj štampi se spekulira da su svi ljudi sa te liste članovi masonske lože P2, i da ce njihovo razmještanje imati trajnje posljedice na kako financijsku tako i strukturu moći u VatikanuNažalost, dan poslje 29.rujna papa Ivan Pavao I. Pronađen je mrtav u svom krevetu, preminuo je samo 25 dana nakon svog ustoličenja, u 66. godini života. Kardinal Villot daje lažnu izjavu za novinare o okolnostima vezanim za papinu smrt, takodjer "nenamjerno" uklanja potencijalni dokazni materijal iz papine spavaonice i naređuje da se papino tijelo uputi na balzamiranje bez autopsije.  Nakon balzamiranja Papino tjelo se upućuje na kremiranje čime je naopravljen neviđeni presedan u tradiciji katoličke crkve.

Niti tri tjedna nakon njegove smrti za novog je papu izabran Karol Józef Wojtyła, kao Ivan Pavao II. Nakon toga nijedna od instrukcija prijašnjeg pape data Kardinalu Villotu nije sprovedena u djelo. 

Željom jednog pape da promjeni stvari na bolje počinje se odmotavati krvavo klupko u kojem su ubijeni deseci ljudi; bankovnih službenika, novinara, sudaca, policijskih dužnosnika... sve da se zataškaju kriminalne radnje u Vatikanu koje završava 23. ožujka , 1986. kada je glavni svjedok tih radnji Michele Sindona pronađen otrovan u talijanskom zatvoru.

(izvori: Wikipedia.org, razno)