Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 45 p.n.e. i koristio se u cijeloj Evropi do 16. vijeka, kada se prešlo na Gregorijanski kalendar. Na prvom ekumenskom sabor u Niceji 325. godine hrišćanska crkva je prihvatila Julijanski kalendar kao temeljni kalendar. Dužina trajanja godine u Julijanskom kalendaru iznosi prosječno 365¼ dana što se postiže ubacivanjem jednog dodatnog dana svake četvrte godine. Julijanska godina nešto je duža od tropske, a ova razlika akumulira se na jedan dan svakih 128 godina.

Po Julijanskom kalendaru, svaka godina čiji je broj djeljiv s četiri je prestupna i sadrži 366 dana, dok ostale sadrže 365 dana. Nakon uvođenja Julijanskog kalendara 45. p.n.e. najprije je, greškom, svaka treća godina bila prestupna. Prestupne su bile sljedeće godine: 45 p.n.e., 42 p.n.e., 39 p.n.e., 36 p.n.e., 33 p.n.e., 30 p.n.e., 27 p.n.e., 24 p.n.e., 21 p.n.e., 18 p.n.e., 15 p.n.e., 12 p.n.e., 9 p.n.e., 8, 12. i dalje svaka četvrta.

Pošto je greška kasnije uočena, car August je naredio izbacivanje svih prestupnih godina između 9. p.n.e. i 8. n.e. čime je zaslužio da se jedan mjesec nazove njegovim imenom.

Treba imati u vidu da se u ovo vrijeme godine još nisu brojale od rođenja Isusa Krista, već od osnivanja Rima 753 p.n.e. te je sretna slučajnost što su za prestupne godine uzete baš one djeljive s četiri brojeno od Kristovog rođenja. Julije Cezar prvobitno je odredio da svi neparni mjeseci imaju po 31 dan, a parni po 30, osim februara koji je u običnoj godini imao 29 dana, a 30 u prestupnoj.

Mjeseci su se zvali: Januarius, Februarius, Martius, Aprilis, Maius, Junius, Quintilis, Sextilis, September, October, November i December.

Godine 44. p.n.e. mjesec Quintilis preimenovan je u Julius (današnji juli) u slavu Julija Cezara. Godine 8. p.n.e. odlučeno je da se jedan mjesec nazove imenom cara Augusta, i pošto je on najviše ratnih pobjeda napravio u mjesecu Sextilis-u, ovaj mjesec nazvan je po njemu august. Još od 13. vijekova Augustu se pripisuje da je svom mjesecu dodao jedan dan kako bi bio jednak Cezarovom, međutim takve su dužine bile čak i prije Cezara.

Julijanski kalendar nije bio savršen i njegova greška se povećavala na jedan dan svakih 128 godina. To je kasnije primjećeno, pa je na saboru u Niceji 325. godine odlučeno da se iz kalendara izbace 3 dana koja predstavljaju akumuliranu razliku. Pošto je Julijanski kalendar i dalje ostao nepromijenjen, razlika se do 16. vijeka akumulirala na 10 dana. Kada su ovo uočili, astronomi su odlučili izradit novi kalendar koji će biti precizniji. Osim toga, trebalo je i izbaciti 10 dana viška iz kalendara. To je postignuto uvođenjem Gregorijanskog kalendara.