U plemenskim zajednicama muzika i ples su služili za izazivanje napadaja kojima su bolesni članovi zajednice doslovno "stresali" sa sebe bolest, i tjelesnu i duševnu. Knjuževnost obiluje inoformacijama o moći muzike. U Bibliji u "Prvoj knjizi o Samuelu" opisuje se kako mladi David svira harfu i time tjera zlog duha koji je opsjelo Saula. Saulu je nakon toga bilo bolje i "zao duh je otišao od njega". U Homerovoj Odiseji Autolik pjeva magičnu pjesmu da zaustavi krvarenje iz Uliksove rane za vrijeme opsade Troje.

Poput mnogih drugih vrsta terapije, i glazba je izgubila utjecaj u doba velikih epidemija kuge, kad su joj iz očaja pribjegavali kao preventivi, što je kao što se moglo i očekivati završavalo neuspjehom. U 18.st. ponovo ju je pokušao oživiti Richard Brocklesby, jedan od liječnika Samuela Johnsona, koji je tvrdio da bi, kad zakažu druge metode liječenja ludila, trebalo kao u stara vremena primijeniti muziku "koja djeluje tako neobično i korisno". Međutim, kad je 1839.g. J.G. Milingen objavio "Kuriozitete iz liječničke prakse" svrstao je muziku u anegdote. Muzika je kao terapija bila zanemarena i idućih stotinu godina i smatrali su je samo pogodnim načinom za smirivanje dojenčadi. U svom djelu "Tko liječi ima pravo" (Wer heilt hat recht), objavljenom 1958.g. Heinz Graupner (jedan od prvih europskih pisaca koji je pokušao spasiti alternativne terapija od zlog glasa) tvrdi da bi zasluge za obavljanje terapije muzikom trebalo barem djelomice pripisati Schuesslerovom sanatoriju na Harzu. Tamošnji liječnici primjenjuju Shultzovu metodu autogenog treninga, ali su ustanovili da nekim pacijentima to nije dovoljno. Kad su im predložili muzičke seanse, u početku su bili "prilično suzdržani", ali su vidjeli što mogu postići muzikom, uključili su je u dnevni program liječenja. Danas govore o fantastičnim rezultatima što su ih postigli tom terapijom.

Postupak

Premda je cilj terapije muzikom jasan, tj. postizanje interakcije između pacijenta i terapeuta i time određenih terapijskih rezultata, stvarni postupak ovisit će o obrazovanju individualnom iskustvu terapeuta. Terapija se općenito može podijeliti na liječenje koje se temelji na reagiranju na muziku-pjevanjem, plesanjem ili samo mirnim slušanjem i na liječenje kod kojega se pacijenta uči kako da sam stvara i improvizira glazbu. Svrha je razvijanje neverbalnih vještina komunikacije i kreativnog izražavanja, metoda koja posebno koristi duševno i emocionalno poremećenim osobama.

Pogodni slučajevi

Terapija muzikom može se primijeniti u raznim okolinama i na raznim osobama- od gerijatrijskih odjela, ustanova za duševne bolesnike i centara za mentalno zdravlje do grupnog i individualnog rada na privatnim psihoterapijskim seansama. Primjenjuje se i u liječenju vrlo hendikepirane djece: duševno zaostale djece, djece invalida, emocionalno poremećene i autističke djece, te djece s govornim smetnjama.

Dodatak

protiv straha i nemira: 1.- Bachove suite, 2.- Dijela Cajkovskog, 3.- Franko: Amor i Psiha

protiv nesanica: 1.- Schubertova: Ave Marija, 2.- Haendlov: Largo

za opuštanje: 1.- Chopinovi nokturni, 2.- Wagnerov: Parsifal, 3.- Dvorakova: Smfonija novog svi- jeta, 4.- Dijela Saint-Saensa

protiv melankolije: 1.- Saint-Seans: Simfonija NO3 u nizem Ut, 2.- Mascagni: Poljska kavalarija, 3.- Faure: Reguem opus 48(Paredisum), 4.- Haendel: Koncert za orgulje i orkestar NO1, 5.- Wagner: Veliki mars Tannhauser, 6.- Ponchielli: Ples satima 7.- Beethoven: Oda radosti

protiv depresije: 1.- Mascagni: Poljska Kavallerija ili Cavallerija rusticana, 2.- Verdi: Nabucco-Zbor Robova, 3.- Wagner:Tannhauser-Veliki Mars

Lit.
Inglish/West: Alternativna medicina

preuzeto sa www.MojDoktor.hr