Ylang-ylang je drvo od kojeg se dobiva esencija što se koristi za izradu vrhunskih parfema. Stručnjaci se još ne mogu složiti potječe li s Madagaskara ili Malezije, gdje se također uzgaja. No, na Komorskom otočju, između Afrike i Madagaskara, a naročito na otoku Mayotte, klima savršeno odgovara proizvodnji izuzetno kvalitetne parfemske esencije. Navodno, najbolje na svijetu.

Veliki postotak ukupne svjetske proizvodnje te dragocjene esencije odvija se na otoku Mayotte, koji se ponekad naziva i parfemski otok. Sve raspoloživo zemljište otoka prekriveno je nasadima ylang-ylanga.

Zbog sistematske ljudske intervencije drveće ima groteskni izgled. Grane izgledaju kao da ih je neka divovska ruka povila, savivši ih oko kvrgavih svijetlosivih debala. Kada ylang-ylang naraste čovjeku do ramena, dok se još lako mogu dohvatiti njegovi cvjetovi, grane se počinje povijati. Ako se to ne učini, drvo raste uspravno i visoko, a njegovi dragocjeni cvjetovi cvatu previsoko da bi se lako ubrali. U tom se slučaju drvo može iskoristiti jedino kao građevni materijal.

Čak i prije nego što u okolnom tropskom zelenilu uspijete raspoznati drvo ylang-ylang, pažnju vam privlači njegov opojan miris. Premda mu cvjetovi nisu naročito lijepi, imaju intenzivan miris koji se ne zaboravlja. Ustvari, neiskusno će oko teško uočiti cvjetove, budući da se gotovo i ne razlikuju od lišća. Tek kad se potpuno otvore, cvjetovi poprime blago žutu boju. A kad se to dogodi, vrijeme je da ih se ubere.

Na našem tropskom otoku drvo ylang-ylang prvi put procvate kad je staro dvije do tri godine. Od svibnja do prosinca sa svakog se drveta ubere jedan do dva kilograma cvjetova, i to svakih petnaest dana. Drvo također cvjeta od siječnja do travnja, no te cvjetove uništavaju tropske kiše.

Kod branja cvjetova pomažu svi članovi obitelji, naročito žene i djeca. Budući da su grane niske, cvjetovi se lako beru. Stavljaju se u kangas, veliku košaru ispletenu od lišća kokosove palme, a berači u koloni po jedan dolaze do mjesta gdje će se destiliranjem praviti esencija.

Sada počinje 24-satni intenzivan posao destilacije kojom se dobiva esencija. Ispod ogromnog alambica, ili destilatora, stalno gori vatra. U samom alambicu u 70 litara kipuće vode pliva 200 kilograma rascvalih cvjetova. Zavojnica destilatora mora se ohladiti do točno određene temperature kako bi esencija imala vrhunsku kvalitetu. Od ove količine cvjetova može se dobiti najviše jedna litra jako koncentrirane esencije, s tim da točna količina ovisi o tome iz kojeg kraja potječu cvjetovi. Kuhanjem tog istog cvijeća može se dobiti dodatna količina manje koncentrirane esencije. Na kraju se esencija izvozi u Europu, gdje će se koristiti za izradu vrhunskih parfema.

Izvor: Awake/Youtube