Za vrijeme hladnog rata, kao uostalom i kod svih drugovih ratova, suparničke su strane bile svjesne od kolike je važnosti pratiti interese neprijatelja, te eventualne progrese na svim mogućim poljima. Tako su se Amerikanci, saznavši da su Rusi, u ratne svrhe, počeli eksperimentirati s parapsihologijom, i sami okrenuli istraživanju te sfere, dotad već često korištene u ratovima.

Prva istraživanja i rezultati

No, novost se pojavila u obliku angažiranja posebnih, tzv. psihičkih špijuna. Naime, tražile su se osobe koje su posjedovale sposobnost kontrolirane jasnovidnosti ili telepercepcije, na engleskom jeziku poznate kao remote viewing-a, tj. paranormalne sposobnosti viđenja udaljenih predmeta, prostora i scena.

Upravo zbog toga je u Virginiji, u SAD-u, osnovana jedna osobita institucija – Monroe Institut, kojeg nam je detaljnije predstavio mr. sc. Drago Plečko:
"Institut je koncipiran kao jedna znanstvena institucija u kojoj se zaista maksimalno, maksimalno kontrolirano provode pokusi. Postoje tzv. suhi tankovi, odnosno prostorije unutar instituta koje su sobe unutar sobe, izolirane bakrenim pločama i tu ispitanik u potpunom mraku i depriviran od zvukova i svjetlosti leži i vizualizira određene stvari, a emitiraju mu se na uši tzv. binalni otkucaji, da se određeni valovi na mozgu izazovu. Konkretno mješavina alfa i teta valova, jer u tom stanju čovjek ostvaruje razne paranormalne sposobnosti poput vidovitosti i gledanja na daljinu – odnosno remote viewing."

mr. sc. Drago Plečko 

Prvi projekt započeo je dr. Harold Puthoff iz Standfordskog istraživačkog instituta iz Kalifornije 1972. godine, uz financijsku potporu američke vojske. Dr. Puthoff se u to vrijeme bavio kvantnom biologijom i traženjem fizikalnih opisa životnih procesa, te je uz pomoć poligrafa proučavao električke aktivnosti u biljkama. Kad mu se javio Ingo Swann, umjetnik iz New Yorka koji je tvrdio da posjeduje psihokinetičke moći, Puthoff se odmah zainteresirao za njega, kao i agenti iz CIA-e, koji su se, saznavši za Swanna, prvo obratili Puthoffu izražavajući svoj zabrinutost zbog parapsiholoških istraživanja sovjetskih tajnih službi. 

 
Iako je većina znanstvenika sa zapada s gnušanjem i neprihvaćanjem gledala na bila kakva parapsihološka istraživanja, Puhoff je u tandemu sa Swannom bio savršeni suradnik CIA-e, a istraživačkom paru se uskoro pridružio i Russell Targ, Puthoffov kolega koji se također godinama zanimao za parapsihologiju, da bi njegov korak slijedio i Ed Mayem, nuklearni fizičar. Dok se njihov tim širio, Stephan Schwartz razvio je sličan protokol kojeg je nazvao daljinsko gledanje i kojeg je nastavio istraživati u istraživačkom laboratoriju Mobius.

Kolika je točnost viđenja špijuna, pokazalo se već na samom početku, ističe Plečko.
"Jer su uspjeli primjerice rekonstruirati točno u detalje stanicu radarsku Semipalatinsku – tada smrtnog neprijatelja Sovjetskog Saveza. Zatim, uspjeli su rekonstruirati točno i vidjeti kineski silos sa raketama. Zatim su uspjeli u nekoliko navrata otkriti predmete koji su nestali, primjerice Tupoljev 22 – avion koji je pao u zairskim prašumama, pa su psihički špijuni otkrili na vrijeme gdje se nalazi, tako da su se dokopali tog aviona prije nego Rusi."

Što sve 'odabrani' mogu vidjeti?

Većina osoba koja posjeduje  sposobnost kontrolirane jasnovidnosti tvrdi da cilj njihova proučavanja može biti bilo gdje u prostoru i vremenu. Oni koriste tehnike i protokole kojima kontroliraju ono što se u prošlosti nazivalo ekstra senzornom percepcijom, a što je danas poznato kao nelokalizirana svijest, u kojoj svijest postoji izvan okvira vremena i prostora. U širem smislu, kontrolirana jasnovidnost je moguća zbog kompleksnosti ljudskih bića koja se sastoje od tri komponente: fizičkog tijela, uma i duše (ili atmana); te od četiri aspekta, jer se um često dijeli na svjesni, tj. analitički i nesvjesni.

Atman ili duša egzistira u području koje je komplicirano koliko i fizički svijet, ako ne i više, premda egzistira i u fizičkom univerzumu. Drugi, nefizički prostor u kome je atman aktivan poznato je kao hiperprostor, u kojem postoje bića, planete, galaksije, parkovi, ulice i sve što nas okružuje. Svjesni i nesvjesni um postoje istovremeno i paralelno, ali informacije koje dobivamo iz nesvjesnog hiperprostora, koji je nefizički, nazivamo intuicijom - osjećajem u vezi nečega o čemu nemamo podatke dobivene preko fizičkih osjetila ili intelektualnih procesa, već je riječ o direktnom ili neposrednom znanju.

 
I dok su se Amerikanci koncentrirali na ozbiljan pristup iskorištavanju potencijala svojih psihičkih špijuna, Rusi su svoje koristili u raznoraznim prilikama, od kojih neke opisuje Plečko:
"Bio je neki profesor Zaharov, koji je putovao po svijetu i demonstrirao te sposobnosti, a najbizarnije je bilo kada je igrao meč Karpov sa Korčnojem – šahovski. Onda su slali Zaharova da ometa Korčnoja, jer Korčnoj je bio disident sovjetski. Pa je to, ovako, on je sjedio u gledalištu i pokušao ometat Korčnoja, tim svojim nekim, oni su to rekli, valovima misli."

Kontrolirana jasnovidnost korištena je u Iranskoj krizi 1979. godine, za vrijeme iračke agresije na Kuvajt i Zaljevskog rata, te je njome proučavan i Saddam Hussein, kao i atentat na libijskog pukovnika Gadaffija 1986. U javnosti je popularizirana 1990-ih godina, nakon što su deklasificirani dokumenti povezani s projektom Stargate, 20 milijuna vrijednim istraživačkim programom američke vlade, koja je pokušavala otkriti mogućnosti psihičkih fenomena i njihovo potencijalno korištenje u vojne svrhe. Program je zaustavljen 1995., nakon manjka dokaza da je od ikakve koristi vojnom zapovjedništvu.



Premda je službeno objavljeno kako se psihički špijuni ne koriste od Reaganove vladavine, teško je povjerovati da bi zapovjednici odjednom napustili svu moć parapsihologije, smatra Plečko.
"Još je u doba Drugog Svjetskog rata, Britanci su imali čak medije koji su kontaktirali sa umrlim, poginulim avijatičarem i oni su im davali, preko spiritističkih seansi, podatke o položajima neprijatelja. Zvuči posve fantastično, ali to je napisao jedan agent britanski, koji tvrdi kategorički da je to točno. Adolf Hitler je osnovao Anenerbe, Okultni biro, koji je okupio sve moguće medije u Berlinu, od tibetanskih lama do gurdjieffovih učenika itd. ne bi li ovladao tim paranormalnim sposobnostima i o neprijatelju saznao nešto što se ne zna. Zna se, gotovo sigurno, da je sposobnost remote viewinga imao Napoleon Bonaparte. On je mogao iz svog šatora vidjeti točno trodimenzionalno raspored neprijateljskih jedinica na fronti, i to je obilno koristio. Dakle, kroz povijest se povlači taj fenomen. Ja ne vjerujem apsolutno da u ovo moderno doba bi se odustalo od tog istraživanja. To nema nikakve logike!"

Kritičari i pseudoznanost

 
Iako je nakon Reaganove administracije entuzijazam prema psihičkim špijunima počeo slabiti, Monroe Institut radi još i danas, unatoč tome što brojni znanstvenici tvrde da kontrolirana jasnovidnost nema nikakvu validaciju znanstvene zajednice.
Kritičari tvrde da su 'vidjelice' morale doći do informacija o lokacijama koje 'nadgledaju', a sam postupak prozivaju pseudoznanošću. 

Prema dr. Davidu Marksu, za vrijeme eksperimenata koji su 1970-ih provodili na Standfordskom istraživačkom institutu, suci su dobivali naputke o tome kad su se navodno događale određene akcije, te podatke o događajima koji su se zbivali prethodnog dana, što je rezultiralo visokim postotkom predviđanja. On je smatrao i da su osobe koje se sudjelovale u eksperimentima bile pod utjecajem subjektivnog dokazivanja valjanosti, te su pukom slučajnosti pogađale točne ishode. Marks je isticao i da su brojni transkripti vođeni tijekom istraživanja bili poslije prerađivani, dok dio njih nikad nije niti nađen.

 
Znanstveni skeptik James Randi istaknuo je da su istovjetna testiranja rađena i u drugim istraživačkim centrima, no redovito s negativnim rezultatima, dok su studenti mogli odrediti Puthoffove i Targove ciljeve kad bi imali indikacije koju su potvrđeno, prema transkriptima, imali njihovi prvotni ispitanici. Profesor i psiholog Richard Wiseman tvrdio je da istraživanja kontrolirane jasnovidnosti gotovo sigurno nisu rađena prema znanstvenim standardima, no napomenuo je i da bi bilo kakva paranormalna istraživanja morala ponuditi puno više dokaza za svoje postojanje, od neke druge 'obične' grane znanosti.

Za to vrijeme Monroe institut regrutira nove snage pomoću testa kojeg svatko s pristupom Internetu može riješiti na mreži, te uvidjeti snagu svojih paranormalnih sposobnosti. A prema broju pristupnika, lako se može zaključiti da čak i među onima koji nisu čvrsto uvjereni u postojanje paranormalnih sposobnosti, postoje neki koji ne bi imali ništa protiv da ih sami posjeduju.

Zrinka Bertović