Raste samoniklo po šumama i oko naselja, a voli osunčane i otvorene brežuljke. Razgranat, gust, listopadni grm može biti visok i do 4 metra, ali se lijeska nekada razvije i kao manje drvo.

Lješnik se uzgaja plantažno u različitim sortama. Nekada je pokrivao velika prostranstva Europe i Azije, a danas je prilično rasprostranjen i u Italiji, Turskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. U kultiviranom obliku uzgajaju se razne sorte lješnika koje se razlikuju po veličini i kvaliteti plodova. Lješnici su vrlo traženi na tržištu. Plod je gladak, jajolik, drvenast orah u čijoj se ljusci nalazi ukusna jestiva sjemenka.

Lješnik je dobar izvor masti, naročito ulja koje sadrži jednostruko i višestruko nezasićene masne kiseline, oleinsku i linolnu kiselinu. Sadrži i visok udio bjelančevina i ugljikohidrata te biljnih vlakana. Uz orah, smatra se energetski najvrijdnijom namirnicom budući da energetska vrijednost 100 grama lješnika iznosi oko 2814 kJ (670 kcal). Od vitamina sadrži vitamine B1, B2, B6, nijacin i vitamin E, a od minerala kalij, kalcij, magnezij, željezo, fosfor, natrij, mangan, bakar i sumpor.

Lješnik se jede u sirovom stanju i koristi na različite načine u kulinarstvu i prehrambenoj industriji, posebno za pravljenje čokolade i raznih slatkiša. Od ploda se dobija jestivo masno ulje. U jednom obroku dovoljno je uzeti 15-20 lješnika.

Kora, plod, rese, listovi i cvjetovi lješnika u narodnoj medicini koriste se u ljekovite svrhe. U kori lješnika ima tanina, smole, flavonskih heterozida koji daju žućkastu boju i eterično ulje. Svježe rese lješnika sadrže oko 100 mg vitamina C, a čaj od resa dobar je za pospješivanje znojenja. Kada se kora lješnika kuha u pola vode s pola vina, dobije se čaj od kojeg se prave oblozi za otvorene rane od proširenih vena na nogama. U istu svrhu služi i lišće koje je puno vitamina C, a koje se, kao i kora, prije upotrebe sitno izreže. Taj čaj služi i za kupke kod hemoroida, kao i protiv proljeva, jer se zbog djelovanja tanina stežu krvne žile, a sami lješnici povisuju krvni pritisak, pomažu kod anemije i smanjuju žgaravicu.

Poklonicima zdrave prehrane dobro je poznat i hljeb od lješnikovih resa - u cjelovito pšenično brašno doda se 10% svježih lješnikovih resa jer su pune vitamina C ili se dodaju sušene. Prije dodavanja u pšenično brašno rese se kratko prokuhaju, ocijede i prosuše. Kada su suhe, izmrve se ili samelju i dodaju krušnom tijestu.

Lješnici su prava delicija i u salatama. Ako slanoj salati dodate neko voće, bit će to pravo osvježenje, a hrskavost će joj dati upravo krupno nasjeckani orasi, lješnici, bademi ili kikirikiji, koji ujedno povećavaju i hranjivost.

Biljno ulje lješnjaka

Biljno ulje lješnjaka bogato je proteinima i nezasićenim masnim kiselinama, sadrži tiamin (vitamin B1), vitamin B6, kao i manje količine ostalih vitamina B, te vitamin E. Zbog svog sastava ulje lješnjaka ima smisla uzimati oralno, mada to nije uobičajeno - osim u egzotičnijem kulinarstvu. Ulje lješnjaka se prvenstveno preporuča u dermalnom korištenju zbog svojeg izuzetnog djelovanja na kožu: vrlo se brzo upija i ne ostavlja masan trag na koži, djeluje adstringentno i potiče cirkulaciju u koži. Iz tog razloga ulje lješnjaka je prvi izbor kod njege masne i mješovite kože.

Simbol čarobnjaštva i mudrosti

Kelti su povezivali lješnjak s mudrosti i pjesničkom inspiracijom. Prema legendi, devet lijeski je raslo pored svetog jezera. Privučen magičnom jezeru, losos je pojeo plodove lješnjaka i tako postao Losos Mudrosti. Upecavši ga, jedan stari druid je naredio svom učeniku Fionnu mac Cumhaillu da skuha lososa, ali mu je rekao da ga ne smije okusiti. Slučajno opekavši prst sokom od kuhanja, Fionn je instinktivno stavio prst u usta i tako dobio svu lososvu mudrost – od tada je znao svu prošlost, sadašnjost i budućnost Irske, te je postao najpoznatiji heroj i vođa.

Druidi su vjerovali da energija lješnjaka podiže naš duh i tako nam omogućava odbacivanje starog i prihvaćanje novog. Lijeska i njeni plodovi su simbolizirali učenje i moć iscjeljivanja, te se smatralo da se iznenadna ispiracija, uvid ili intuicija događa pod čarobnim djelovanjem lješnjaka.

Od drva lješnjaka oduvijek su se radili razni štapovi – ritualni druidski štapovi, srednjovjekovni štapovi za borbu, pastirski štapovi ili uobičajeni štapovi za hodanje. Zanimljivo je da se  lijeska koristila za izradu čarobnih štapića, jer je navodno izvrstan vodič okultnih energija. Takvi štapići su se često koristili u borbi protiv crne magije. Osim toga, lijeska je najčešći materijal za izradu rašlji koje najradije koriste rašljari u potrazi za vodom, ali i za skrivenim blagom i raznim energijama Zemlje.