NAŠA ISKUSTVA U HRVATSKOJ

Iako, na žalost, za sada još nemamo kontroliranih kliničkih studija, dosadašnja praktična iskustva primjene preparata iz ljekovitih gljiva s provjerenim antitumornim djelovanjem kod nas uključuju slučajeve potpunog povlačenja karcinoma gušterače, jajnika, grlića maternice i pluća, non-Hodgkin limfoma i akutne mijeloične leukemije, recidiva zloćudnog tumora mozga (ganglioglioneuroblastom) kod djeteta, metastaza u kostima nakon odstranjenja bubrega zbog Wilmsovog tumora, metastaza na vratu nakon operacije bazalioma na glavi, značajnog smanjenja zloćudnog tumora mozga (astrocitom), opsežnog povlačenja metastaza kod karcinoma pluća i metastaza kod raka dojke, te brojne druge manifestacije usporavanja i ublažavanja tumorskih bolesti, poboljšanja općeg stanja organizma ili značajnog smanjenja patnji oboljelih.

RAK - FAKTORI RIZIKA I MOGUĆNOSTI ZAŠTITE

Sada su, srećom, već nepovratno za nama donedavno vladajuća fatalistička shvaćanja da je rak zao udes koji pojedinca neminovno vodi u smrt i čiju možebitnu pojavu naprosto nije moguće unaprijed ni predvidjeti ni izbjeći. Stara narodna mudrost da je bolje spriječiti nego liječiti kao da je prestajala vrijediti kad je u pitanju bio rak. U međuvremenu su širom svijeta uloženi golemi napori da se što bolje prouče uzroci i faktori rizika od nastanka raka, i gotovo svakodnevno nas bombardiraju sve novije i novije preporuke kako živjeti zdravo da bi se smanjio rizik obolijevanja. Neke spoznaje i preporuke se razmjerno brzo pokažu kao netočne, a neke izdržavaju probu vremena. Među te druge spada i uloga određenih ljekovitih gljiva i proizvoda iz njih u sprečavanju nastanka i razvoja raka.

Budući da su egzaktna istraživanja potvrdila pojedina vjerovanja tradicionalne medicine i uopće tradicionalne narodne kulture, osobito one velikih civilizacija Dalekog Istoka, neke vrste gljiva u odnosu na rak zaista se moraju tretirati kao "hrana lijek". To vrijedi za shiitake, ali i za šampinjone i bukovače, kao i još neke vrste gljiva. Već spomenuti istraživači Mori mlađi i Nanba ustanovili su da sarkom 180 kod miševa raste bez ograničenja ako nemaju gljive u prehrani, a ako im shiitake čine 30 % hrane broj tumorskih stanica manji je za 58 do čak 77,9 %. Glavni dio efekta treba zahvaliti polisaharidima, ali djeluju i lipidi. Chihara je također na miševima dokazao da lentinan sprečava kemijski i viralno uzrokovanu onkogenezu: 2-3 tjedna primjene lentinana smanjilo je učestalost pojave kemijski izazvanog tumora na 83-33 %, a virusno izazvanog tumora na 79-40 %. Nanba je sličnim eksperimentom ustanovio da zec gljiva smanjuje učestalost pojave kemijski izazvanog raka jetre na 22,2 %, a D-frakcija iz te gljive na samo 9,7%.

U igri su i druge tvari i procesi. Nitriti, koji se prirodno nalaze u mnogim vrstama mesa i nekim vrstama povrća, a čiju koncentraciju u našoj hrani osobito povećava obilato gnojenje dušičnim gnojivima, u ljudskom organizmu mutiraju u druge, kancerogene spojeve. Te mutacije mogu blokirati spojevi "čistači" nitrita koji se nalaze npr. u shiitakeu, Tricholomi matsutake i uzgojnom šampinjonu. Zanimljivo je da prisutnost "čistača" tioprolina u sirovoj shiitake nije moguće utvrditi dok ga u kuhanoj ima čak 843 mg/100 g gljiva. Slično je npr. i s vitaminom D, uz čiji je manjak u ishrani vezano znatno učestalije obolijevanje od raka dojke i debelog crijeva: svega 2 g na suncu sušene shiitake sadrži gotovo punu u SAD preporučenu dnevnu količinu D vitamina.

Glavni način djelovanja ljekovitih gljiva u prevenciji tumora ipak je imunostimulacijski: antitumorne tvari iz gljiva aktiviraju čitavu "mrežu" imunoloških reakcija, a osobito potenciraju obrambeno djelovanje makrofaga, prirodnoubilačkih (NK) stanica i limfocita T.

Gljive s antitumornim efektima trebali bi, dakle, uključiti u svoju redovitu ishranu ili koristiti preparate iz ljekovitih gljiva, svi koji žele ojačati svoj opći imunitet i svoj specifični imunitet protiv tumora. Osobito se to preporučuje osobama izloženima većem broju faktora razika obolijevanja od raka:

• osobama u čijim obiteljima su jedan ili više neposrednih srodnika oboljeli ili umrli od raka;
• osobama srednje i starije dobi;
• osobama s rizičnim načinom prehrane (premasna hrana, pretjerana tjelesna težina, nedovoljno žitarica, voća i povrća, odnosno nedovoljno vitamina A i C, te vlaknatih tvari u prehrani);
• osobama koje prekomjerno piju alkohol;
• pušačima i svima koji su izloženi duhanskim proizvodima;
• osobama koje su prekomjerno izložene x-zrakama;
• ženama koje uzimaju estrogenske preparate;
• osobama koje su jače izložene industrijskim kancerogenim agensima na radnome mjestu i mjestu stanovanja (kemikalije kao npr. azbest, benzen, pesticidi, radioaktivne materije, vinilklorid, čađa, katran, mineralna ulja i dr., teški metali - olovo, živa, kadmij..., metali kao npr. krom i njegovi spojevi, nikal u postupku pročišćavanja i dr., industrijska prašina...).

 

REVOLUCIONARNA OTKRIĆA PROTIV AIDS-a

Mnogim je zdravstvenim radnicima još "bogohulna" i sama pomisao da bi ljekovite gljive mogle biti od bilo kakve koristi u borbi protiv HIV-a, virusa koji uzrokuje AIDS odnosno sidu. A upravo su u toj oblasti učinjena neka revolucionarna otkrića, čak i prije snažnih (i vrlo skupih) "koktela" lijekova protiv AIDS-a koji su odnedavno u upotrebi, a koji niti su baš bezopasni, niti im se još može točno odrediti trajnost pozitivnih efekata.

Nizom istraživanja utvrđeno je da aktivne tvari u pojedinim vrstama gljiva, neposredno ili posredstvom različitih faktora humoralne i stanične imunosti, sprečavaju umnožavanje virusa i razvoj virusnih infekcija, pri čemu se antiviralna i antitumorna aktivnost u značajnoj mjeri međusobno preklapaju. Kad je riječ o AIDS-u, ispitivanja na pokusnim životinjama, kulturama humanih stanica i na oboljelima od AIDS-a i s njim povezanih bolesti, pokazale su da lentinan, PSK i druge tvari iz određenih gljiva djeluju na nekoliko linija obrane: Koče prianjanje HIV-a na stanice "domaćina"; koče stvaranje enzima reverzne transkriptaze, pomoću kojega HIV "prepisuje" svoju genetsku šifru u DNK napadnutih stranica; sprečavaju umnožavanje HIV-a koji je već prodro u stanice "domaćina". Stimulirajući aktivnost makrofaga, jačajući djelovanje interleukina 1 i pomažući stvaranje antitijela, komponente iz ljekovitih gljiva snažno potpomažu - u zdravom kao i u HIV-om napadnutom organizmu - proizvodnju limfocita T i sprečavaju smanjivanje njihova broja. Jačaju i druge imunološke funkcije - ubrzavaju obnavljanje stanica koštane srži, poboljšavaju aktivnost prirodno - ubilačkih (NK) stanica, jačaju "proždrljivost" polimorfonuklearnih stanica prema virusima, i dovode do porasta "pomagačkih" T4 (CD4) limfocita.

OD JAPANA DO HRVATSKE

Antiviralne, osobito anti-HIV efekte lentinana, polisaharida iz gljive shiitake, opisao je još u prvoj polovici 80-ih godina T. Aoki . Krajem tog desetljeća Tochikura , Nakashima i Yamamoto sa Sveučilišta Yamaguchi, ispitujući agense djelotvorne protiv 4 soja HIV-1 i jednog soja HIV-2, utvrđuju da sulfat lentinana blokira infekciju sa stanice na stanicu kod svih sojeva osim jednog na razini od 85.9% do čak 96,9%. Međutim, ekstrakt micelija shiitake (LEM) koči takvu infekciju na gotovo istoj razini, ali kod svih ispitivanih sojeva HIV-a, a isto tako i PSK iz gljive C. versicolor. Za usporedbu, AZT kao tada jedini službeni lijek protiv AIDS-a, praktično nije djelovao protiv infekcije sa stanice na stanicu (stopa kočenja bila je svega 2,8 - 10,2%).Izvještaj o tome obavljen je već poodavne 1989. u njujorškom "Journal of AIDS".

Za PSK je već prije toga utvrđeno da koči infekciju HIV-om tako što modificira receptore virusa ili sprečava vezivanje virusa za limfocite, a ima i opću antiviralnu aktivnost potičući lučenje interferona. Dharmananda je u to vrijeme upozorio da prvi klinički izvještaji i iskustva praktičara ukazuju na to da bi i imunostimulativni polisaharidi iz G. lucidum mogli koristiti ljudima zaraženima HIV-om, a sredinom 90-ih o tome izvještava B. K. Kim. U to je vrijeme i nekoliko američkih liječnika izvijestilo o poboljšanju stanja pacijenata s Kaposijevim sarkomom i drugim simptomima AIDS-a nakon što su im davali ekstrakt iz zec gljive (G. frondosa). Zato je bilo logično i poboljšanje općeg stanja i imunoloških parametara nekoliko talijanskih pacijenata s AIDS-om, koji su 1995. godine bili tretirani ekstraktima nekoliko vrsta ljekovitih gljiva pripremljenim kod nas u Hrvatskoj.

Upotreba ljekovitih gljiva u borbi protiv AIDS-a započela je, međutim, još 1983. u Japanu, kad je - prema izvještaju Aokija - jedna HIV pozitivna 57-godišnja žena prvi put tretirana lentinanom, i to toliko uspješno da joj se zdravstveno stanje potpuno normaliziralo. Čitav svijet, ili barem stručna javnost bili su o tome informirani 1985. na Trećoj međunarodnoj konferenciji imunofarmakologa u Firenzi. Žena je inače bila prethodno operirana od raka dojke, i tada je vjerojatno inficirana HIV-om prilikom transfuzije krvi za vrijeme operacije. Nakon 5-mjesečnog dobijanja lentinana utvrđeno je da nije više HIV pozitivna, broj "pomagačkih" limfocita T znatno se poboljšao, a aktivnost prirodno-ubilačkih (NK) stanica porasla je s 36% na 80,8%. Tri godine kasnije još je bila zdrava, i nije bilo potrebe da dalje dobija lijek.

"NADMUDRIVANJE" S HIV-om

Tri godine kasnije japanska vlada prihvatila je da se lentinan primjenjuje u nacionalnom istraživačkom programu borbe protiv AIDS-a u Japanu. Prvo su u ispitivanje uključeni hemofiličari pozitivni na HIV, i za manje od 3 mjeseca kod nekih su se limfociti skoro normalizirali. Uslijedilo je otvoreno ispitivanje utjecaja lentinana na HIV na 16 medicinskih fakulteta i bolnica. Danas u svijetu sve veći broj medicinskih stručnjaka zna da lentinan osobito pomaže u stimulaciji i oporavku "pomagačkih" limfocita T. To je prvi imuno-lijek koji poboljšava ubilačku sposobnost limfocita T, obnavljajući funkciju "pomagačkih" limfocita T bez kojih to nije moguće. Zato su i u SAD 1989. započela klinička ispitivanja upotrebe lentinana protiv AIDS-a, i u pilot-studiji kod 30% pacijenata porastao je broj "pomagačkih" T4 limfocita.

Značaj porasta limfocita T4, iako njihov broj ostaje pokazatelj napredovanja ili povlačenja bolesti, donekle je relativiziralo otkriće da HIV, napadom na makrofage i dendritične stanice u limfnim čvorovima i koži, blokira njihove mehanizme dojave imunološkom sistemu da treba proizvesti dovoljno limfocita T za efikasno suprotstavljanje virusima. Za razliku od limfocita T, makrofagi nastavljaju živjeti i kad su zaraženi HIV-om, a kad se i njih tretira imunostimulansima - umnožavanje HIV-a se smanjuje. Stimulacija makrofaga još je jedan zadatak za lentinan. Pri tome se znatno bolji rezultati postižu kombiniranjem lentinana s antiviralnim lijekovima, pa je tako npr. Kaneko sa suradnicima "izmjerio" da lentinan i AZT zajedno koče HIV od 5 do čak 24 puta djelotvornije nego AZT sam.

Posebno je, međutim, značajan ekstrakt micelija gljive shiitake (LEM). Već je spomenuto istraživanje Tochikure i sur., koje je pokazalo da LEM u vrlo visokom stupnju blokira infekciju različitim sojevima HIV-a sa stanice na stanicu - no to je istraživanje potvrdilo da, pored ostalih ispitivanih tvari, s istom efikasnošću blokira i izvanstanični način infekcije HIV-om (izvanstaničnim tjelesnim tekućinama). Blokirajući oba glavna načina infekcije HIV-om u začetku, LEM je superioran AZT-u, koji ne samo da je skup, nego i vrlo toksičan za koštanu srž, uzrokujući i niz drugih ozbiljnih i opasnih nuspojava; osim toga, s vremenom je sve manje djelotvoran, a život s ne produljuje ni ako ga se počne koristiti vrlo rano. Nasuprot tome, LEM je netoksičan kao i uobičajena ljudska hrana, a i manje je skup. I što je možda najvažnije, kako su još krajem 80-ih utvrdili H. Suzuki i njegovi suradnici s Tokijskog sveučilišta, neke komponente LEM-a, osim što aktiviraju makrofage da uništavaju HIV, uzrokuju obnavljanje stanica koštane srži, toga "rodnog mjesta" naših obrambenih stanica. Radi se o derivatu lignina EP3, koji ne samo da je za 90% zakočio stvaranje enzima pomoću kojega HIV sam sebe "kopira" u napadnute stanice, nego je i posve spriječio HIV da oštećuje vrlo osjetljive limfocite T. Taj najefikasniji dio LEM-a istodobno djeluje imunostimulacijski i antiviralno , vrhunac apsorpcije dostiže za 6 sati od uzimanja, a najviše se nakuplja u jetri, limfnim čvorovima, kori bubrega i kralješcima. Na temelju tih japanskih uspjeha, izvještava Sharon, ljudi s AIDS-om i HIV pozitivni koji još nemaju većih simptoma bolesti uzimaju 2 g LEM dnevno sve dok simptomi ne nestanu bez povrata (pretpostavlja se da je to 6-12 mjeseci), a zatim prelaze na dozu od 650 mg dnevno za održavanje.

Vladajuća medicinska rutina još uvijek smatra da kada pojedinac postane HIV pozitivan, nema više povratka. Jones je, međutim, još sredinom 80-ih u SAD uspio, tretirajući jednog "kliconošu" (HIV pozitivan, ali bez znakova bolesti) LEM-om u trajanju od 2 mjeseca, postići to da virusni antigen više nije bilo moguće pronaći: pacijent je postao HIV negativan.

CJEPIVO? IMUNOST?

Otkako je poznato da se HIV kod seropozitivnih osoba dugo prikriva u limfatičnim tkivima prije nego odlučujuće ošteti obrambeni sistem, dio znanstvenika koji se bave AIDS-om smatra da ne treba čekati da broj limfocita T počne opadati, nego da treba odmah započeti s primjenom agensa koji produljuju život. To bi otvorilo i mogućnost da neki pacijenti, zbog dovoljno ranog tretmana imunostimulacijskim i antiviralnim tvarima, nikad i ne dobiju simptome AIDS-a. Naravno, neophodno je razviti lijekove koji neće razoriti organizam ako se uzimaju mnogo godina, vjerojatno desetljećima, a možda i cijelog života. Svaki tretman vjerojatno mora uključiti više agensa. Neškodljivi proizvodi iz shiitake i drugih ljekovitih gljiva, pored drugih efikasnih prirodnih proizvoda koji se ispituju, svakako spadaju u prvu grupu kandidata za redovno korištenje u borbi protiv AIDS-a, koliko ih god ignorirala ili omalovažavala dominantna struja medicine Zapada.

Na 11. svjetskoj konferenciji o AIDS-u, održanoj sredinom 1996. u Vancouveru, talijanski imunolog Mario Clerici izvijestio je o rezultatima šireg europskog istraživanja AIDS-a, koje je obavila njegova ekipa, i pritom iznio procjenu da čak 30-50% ljudi kad dođe u kontakt s HIV-om ne postanu seropozitivni zahvaljujući snazi svoga imunosistema. Nije li i to argument više da se u izbjegavanju infekcije HIV-om i obolijevanja od AIDS-a, pored izbjegavanja rizičnoga ponašanja, posegne i za neškodljivim imunostimulansima iz ljekovitih gljiva, kako bi rizik bio što je moguće manji.

GLJIVE PROTIV DRUGIH VIRUSNIH INFEKCIJA

Ljekovite gljive zbog svojih imunostimulacijskih i antiviralnih sastojaka mogu biti od velike koristi i protiv drugih virusa. Mogu pružiti snažnu zaštitu od infekcija ako se uzimaju prije kontakta s virusom, a mogu i pomoći organizmu da infekciju zakoči i savlada nakon što je do nje već došlo, ubrzavajući oporavak. Određene vrste gljiva mogu u znatnoj mjeri ili spriječiti ili olakšati borbu s virusima parainfluence i rinovirusima (prehlade), influence (gripe), herpes simplex i herpes zoster virusima, cytomegalovirusom, Epstein - Barrovim virusom (infektivna mononukleoza - "bolest ljubljenja"), različitim virusima hepatitisa, itd. Šanse su to bolje što su bolje očuvane prirodne obrambene snage organizma i što se ranije počne s primjenom gljiva ili njihovih proizvoda.

Antiviralna svojstva (viših) gljiva započeli su istraživati još Cochran i Lucas krajem 50-ih godina, utvrdivši da značajnu zaštitu od virusa poliomijelitisa kod miševa pružaju golema puhara (C. gigantea) i poljska pečurka (Agaricus campestris). Zatim je Cochran sa sur. 1966. ustanovio da su protiv virusa influence djelotvorni vrganj (Boletus edulis), golema puhara, osinac (Suillus luteus) i shiitake, te brezova guba (Piptoporus betulina). Yamamura i Cochran su sredinom 70-ih iz shiitake izolirali Ac2P, koji selektivno koči orthomyxoviruse (u koje spadaju i virusi influence), a otac i sin Mori su u shiitakeu našli virusima slične čestice koje potiču u organizmu lučenje interferona. F. Suzuki i njegov tim otkrili su da RNA iz spora shiitake također potiče proizvodnju interferona, a zatim i da spoj KS-2, ekstrahiran iz micelija shiitake, pruža značajnu profilaktičku i terapijsku zaštitu protiv virusa influence. Vrijednost tih otkrića dobro se vidi npr. samo u usporedbi s veličinom problema koje zdravstvu i zdravlju ljudi pričinjaju povremene epidemije gripe širom svijeta.

Svojim aktiviranjem humoralnoga i staničnog imuniteta lentinan iz shiitake djeluje ne samo protiv HIV-a, nego i drugih virusa, uključujući influence, a jača i opću otpornost na virusne infekcije dišnih organa. LEM i njegov sastojak EP3 potpuno su spriječili oštećenja stanica inficiranih herpes simplex virusom tipa 1 i 2, kao i stanica inficiranih virusom konjskog encefalitisa, te djelomično zakočili virus zaušnjaka (mumps), ospica i polio virus.

U argumentaciji svog zahtjeva za priznanjem patenta u SAD, japanski pionir proizvodnje i istraživanja svojstava LEM-a C. Iizuka, još sredinom 80-ih, navodi rezultate ispitivanja efekata polisaharidne komponente LEM-a pomiješanog sa biljnim faktorom rasta zeatinom: bez te mješavine preživjelo je samo 10% miševa inficiranih herpesom, kad su miševi dobili preparat dva dana nakon letalne doze herpesa, preživjelo ih je 75%, a kad su preparat dobili dva dana prije infekcije, preživjelo ih je 90%. Koga i sur. izolirali su početkom 90-ih antiherpesnu frakciju LEM-a i nazvali je JLS-18, dokazavši da ona, primijenjena bilo lokalno ili oralno, sprečava umnožavanje virusa u organizmu, ali i ponovni nastup bolesti kod već prije inficiranog "domaćina". Jones je grupu ljudi s genitalnim herpesom 3 mjeseca tretirao s LEM-om, što je kod 30% izazvalo znatno poboljšanje, kod 30% umjereno, kod 10% se bolest stabilizirala, a ni kod preostalih nije bilo pogoršanja. Ortodoksna medicina još ne nudi prikladno rješenje protiv ovog virusa koji se sve više širi, i kojim su inficirani milijuni ljudi širom svijeta, dok je genitalni herpes vjerojatno najmasovnija od svih spolnih bolesti.

POMOĆ PROTIV HEPATITISA

I kineski i japanski istraživači posvetili su dosta pažnje hepatoprotektivnim tvarima u ljekovitim gljivama. Lentinan je pokazao zaštitno djelovanje na jetru kod životinja, a LEM je poboljšao funkciju jetre i stvaranje antitijela kod hepatitisa B. U kombinaciji s polisaharidima iz G. lucidum i C. versicolor, lentinan je poboljšao ili posve normalizirao neke enzime jetre miševa s toksičnim hepatitisom.

Hepatitis je inače najmasovnija bolest od koje u svijetu godišnje umire preko dva milijuna, a virusima je zaraženo preko 300 milijuna ljudi. Preko 30% zaraženih dobije kronični aktivni hepatitis, čije su daljnje komplikacije rak jetre, ciroza i zakazivanje jetre. Infekcije alfa - interferona, u upotrebi od 1992. godine, donose stvarni oporavak u svega 40% slučajeva. Pokusi sa LEM-om u 16 japanskih klinika ukazali su na stvaranje antitijela kod kroničnog hepatitisa B. U jednoj pilot studiji četveromjesečna upotreba LEM-a dovela je kod 36,8% pacijenata s kroničnim hepatitisom do inaktivacije virusa, a u drugim studijama je LEM za manje od tri mjeseca potpuno izliječio pacijente s teškim epidemijskim oblicima bolesti. S obzirom na imunostimulacijski način djelovanja, od stimulacije lučenja vlastitog interferona i stvaranja antitijela nadalje, logično je očekivati i dobre efekte u borbi s virusima hepatitisa C i D i drugim virusima hepatitisa koji se pojavljuju ili će se u budućnosti pojaviti.

Naša još skromna i sporadična iskustva u Hrvatskoj ipak su indikativna, jer se pokazalo da ekstrakti iz nekih ljekovitih gljiva znatno ubrzavaju oporavak od nekih virusnih infekcija - od herpes zostera i herpes simplexa, do virusa influence (gripa) i virusa parainfluence i rinovirusa - uzročnika prehlade. Posebno obećavaju značajna i vrlo značajna poboljšanja do kojih je dolazilo nakon višemjesečnih tretmana hepatitisa, posebno hepatitisa C.