Jedne tmurne, kišne večeri, u travnju 1915. godine, Hans Leip, gardijski pješak, čuvao je stražu ispred jedne berlinske vojarne. Prvi svjetski rat bijesnio je Europom, a Leip je sljedećeg jutra trebao biti prebačen na front u Karpate. Prije odlaska želio je još samo jedno – poljubac za oproštaj od neke djevojke. I dobio je čak dva – jedan od djevojke po imenu Lili koja je radila kao ispomoć u kuhinji, a drugi od medicinske sestre Marleen. Mladi vojnik volio ih je obje. Toliko da ih je u pjesmi koju je napisao spojio u jednu osobu: Lili Marleen.
Papirić na kojem je zapisao stihove godinama je držao u ladici. Tek 20 godina kasnije ponovno ga je pronašao, dodao još dva stiha i objavio u svojoj zbirci pjesama 1937. godine. Tekst je prvo uglazbio on sam, nešto kasnije Hindemithov učenik Rudolf Zink i na kraju Norbert Schultze. Njegova je verzija na kraju osvojila svijet.
Prvi put emitirana na Radio Beogradu
Prva pjevačica koja je snimila ovu pjesmu bila je Lieselotte Bunnenberg, poznatija pod umjetničkim imenom Lale Andersen (na naslovnoj fotografiji teksta). Do tada je nastupala u kabarejima i to s relativno skromnim uspjehom. Tek kada su njemačke trupe početkom travnja 1941. godine zauzele bivšu Jugoslaviju i kada je na Radio Beogradu po prvi put puštena ova pjesma, Lale Andersen je konačno postala poznata. A s njome i Lili Marleen. Budući da se ovu radijsku postaju moglo čuti na gotovo svim ratištima Europe kao i sjeverne Afrike, Lili Marleen je već u prvim danima emitiranja čulo više od šest milijuna slušatelja.
U pravilu je puštana u večernjim satima. Melankolična melodija trebala je vojnike na bojištima podsjetiti na domovinu, djevojke i žene koje su tamo ostavili. “U to vrijeme nije se smjelo pucati. Oružje je na tih nekoliko minuta sasvim utihnulo. Englezi koji su se nalazi na drugoj strani borbene linije također su čuli ovu pjesmu i umirili se. Nije bilo nikakvog konkretnog dogovora, ali tako je bilo. Tek kada je Lili Marleen završila, ponovno je otvorena vatra”, prisjeća se skladatelj Norbert Schultze. Na adresu uredništva Radio Beograda svakodnevno je stizalo oko 12.000 pisama vojnika koja su se uglavnom odnosila upravo na Lili Marleen.
Pjesmu su preveli i Amerikanci, Rusi, Francuzi, dok su je Britanci na ratištu u Africi čak proglasili svojom pjesmom – “Eighth Army Song”.
“U jednoj drugoj Njemačkoj”
Kada je pjevačica Lale Andersen pala u nemilost kod nacista, BBC je ovu pjesmu iskoristio u propagandne svrhe. “Jeste li primjetili da se ova pjesma već duže vrijeme ne emitira? Zašto? Možda zbog toga što je Lale Andersen u koncentracijskom logoru? Bez obzira na sve, riječi ove pjesme očito više nisu aktualne. Kako bi ova pjesma glasila kada bi Lili Marleen danas pisala pismo svojim vojnicima?”, pitao se voditelj britanskog BBC-a.
Neposredno nakon toga, iz Njemačke je stigla Licie Mannheim i otpjevala novu, malo izmjenjenu verziju: “Možda stradaš u Rusiji, možda u Africi. No, bez obzira gdje, to tako želi tvoj “Führer”. A ako se i opet sretnemo, neka to bude ponovno pod svjetiljkom ali u jednoj drugoj Njemačkoj. Tvoja Lili Marleen“.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata i sam Eisenhower se navodno izjasnio o Lili Marleen i njezinom autoru. „Hans Leip je vjerojatno jedini Nijemac koji je tijekom rata cijelom svijetu donio radost“, rekao je on.
Lili Marleen niti u godinama nakon 1945. nije pala u zaborav. Snimane su nove verzije a izvodili su je i Frank Sinatra, Perry Como, Greta Garbo, Eric Burdon, Milva... A danas se najčešće može čuti u izvedbi Lale Andersen – umjetnice iz Bremerhavena koja ju je i proslavila.
irida
bglavac
