Lažna ličnost i pojedinačna "JA"

Stalno ispoljavanje svjesnosti iz tih kontejnera je, u stvari, percepcija stvarnosti u okviru civilizacijskih normi.

Svjesnost unutar jednog kontejnera se u Četvrtom putu naziva pojedinačno JA.

Civilizacijska intelektualna svijest je prema tom učenju skup svih manifestacija tih pojedinačnih JA. Za intelektualnu svijest koja nije prošla iskustvo iznošenja svojih stavova kao doživljaj subjektivnosti, tj. koja je čvrstog uvjerenja da su njeni stavovi objektivni, pojam pojedinačnih JA je teško razumljiv.

Zbog toga viša svijest ili istinsko JA je eliminirano kroz neprekidna djelovanja pojedinačnih JA.

Eliminacija istinskog JA se često u gnostici spominje kao zarobljenost istinskog JA, što može stvoriti pogrešnu predstavu o intelektualnoj svijesti. Također se i intrpretacija integracije pojedinačih JA ne može bez iskustva pravilno interpretirati jer je integracija pojedinačnih JA u stvari efekat razaranja kontejnera.

Intelektualna svijest se zbog tog načina eksponiranja preko pojedinačnih JA ili kontejnera naziva lažna ličnost. Već je rečeno da kontejneri nastaju procesom učenja kroz obrazovanje i odgoj.

Primjeri posljedica te vrste programiranja mogu se naći u gnostičkoj literaturi. (Prilikom citiranja određenih dijelova tih gnostičkih sadržaja vodi se računa da ti citirani sadržaji imaju opise stanja materijalne stvarnosti koji su tom prilikom jednoznačno razumljivi za razliku od opisa nematerijalne stvarnosti koje svaka ličnost može prihvatiti i tumačiti na svoj osobni način).

Prvo treba vidjeti kako ličnost definira Gurdijeff:

,,Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’. 'Nije njegovo' znači da je to došlo izvana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja - sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.”,,

Svi mudraci ovako definiranu ličnost, ili kako se u ovom tekstu naziva, intelektualnu svijest, pojednostavljuju kroz izreku:
Ono što vi osjećate i mislite da ste vi, u stvari niste vi.

Na jednom predavanju iz gnostike je vođena diskusija o lažnoj ličnosti. Jedan od posjetilaca je bio vidno uznemiren kroz tvrdnju da njegova svijest nije njegova. Predavač mu se tada obratio sa pitanjem: Što čini cigana ciganinom: odijelo, ponašanje ili njegova svijest? (Ovdje se pojam cigan uzima figurativno kroz ponašanje grupe, a ne kao nacionalni identitet.) Posjetilac je odgovorio: naravno, njegova svijest. Tada ga je predavač ponovo upitao: što bi ste vi sada bili da su vas nekim slučajem cigani ukrali kao bebu? Da li bi vaša svijest bila ovo što sada osjećate i vidite ili nešto drugo? Da li ovo što sada mislite da ste vi nije nastalo na isti način na koji bi dobili cigansku svijest? Zar vas to ne asocira na nabačeno odijelo?

Sličan primjer je dao Antoni de Melo u knjizi Buđenje:

,,Zamislite kako ruski bračni par usvoji jedno američko dijete i odvede ga u Rusiju. Ono pojma nema da je rođeni Amerikanac. Njegov maternji jezik je ruski, on živi i umire za veliku majku Rusiju, mrzi Amerikance. Na njemu je pečat kulture, odrastao je na ruskoj književnosti. Gleda na svijet očima svoje kulture...,,

U nastavku ovog teksta de Melo komentira prolazak svjesnosti kroz civilizacijske norme kulture, tj. promatranje intelektualne svijesti iz kontejnera kulture na slijedeći način:

,,...Ako, pak, hoćete da nosite svoju kulturu kao što nosite odjeću, to je druga stvar. Indijanka će obući sari, Amerikanka nešto drugo, Japanka kimono. Ali nitko se ne poistovjećuje sa svojom odjećom. Međutim, vi hoćete da što više istaknete svoju kulturu. Postajete ponosni na nju. Uče vas da budete ponosni na svoju kulturu.,,

Obzirom da se kroz kulturu manifestira nacinalni, vjerski, patriotski, šovinistički, itd identitet i znanje koje se dobija kroz obrazovanje (računajuči i tri različita udžbenika povijesti u Republici BiH), ova de Melova interpretacija se podudara sa opisom intelektualne svijesti kao lažne ličnosti.

Proturječnost visoko razvijene civilizacijske svijesti i gnostičke interpretacije lažne ličnosti je vidljiva iz stava:
,,Dakle, sada imam samo tu pamet koju imam, pa ću se ja osobno za sebe sasvim sigurno oslanjati na tu svoju pamet, jer ja druge pameti nemam, a i ne želim se oslanjati na nečiju tuđu pamet.,,

Ako se uzme u obzir da unutar intelektualne svijesti ništa ne može biti izvan mjerila rasuđivanja, i da je razum uvijek prisutan, može se postaviti pitanje: čiji razum?

Gnostika je psihološka disciplina koja oslobađa čovjeka tuđeg nametnutog razuma kroz proces koji se naziva odumiranje (lažne) ličnosti.

Prema ponašanju djece, može se zaključiti da je njihova svijest prirodno formirana bez lažne ličnosti koju obrazovanje i odgoj bez samilosti uništava nabacujući logičnost razmišljanja kao ,,vezivno tkivo,, naučnih pojmova.

Ostaju ponekad fragmenti te svijesti koji traže objašnjenja u tom nabačenom linijskom logičkom načinu rasuđivanja što stvara velike mogućnosti da takva osoba zaluta u svojoj podsvjesnoj želji da vrati ono što joj je oduzeto.

Iz tog kuta mentalno retardirana djeca i ljudi ispoljavaju u većoj mjeri fragmente te netaknute svijesti što se u spoljnjoj sredini osjeća kao bezazlenost, iskrenost, umiljatost i susretljivost.

Intelektualna svijest lažnu ličnost osjeća kao jedinu postojeću svijest, tako da je pojam odumiranja lažne ličnosti teško razumljiv kao pojam ,,umiranja,, ili bolje rečeno ,,nestajanja,, vlastite svijesti.

Iz perspektive praktične gnostike to odumiranje lažne ličnosti znači ,,skidanje odijela,, i svjesnog držanja pored sebe. Drugim riječima to znači svjesnost neupotrebljivosti civilizacijskih shema rasuđivanja.

U zavisnosti od važnosti i ozbiljnosti sadržaja gnostičar pri ulaženju u (civilizacijsku) komunikaciju ponekad ,,navuče,, to odjelo i svjesnom komunikacijom kroz kontejnere pokušava prezentirati ,,svoje,, stavove. Ovo držanje ,,odijela,, pored sebe je stvarni doživljaj, jer se misaoni procesi ne odvijaju kroz sebstvo. U takvoj svijesti ličnost i dalje egzstira kroz čistu samosvjesnost.

Lažna ličnost, ne samo da je fragmentirana kroz pojedinačna JA (tj. svjesnost kroz kontejnere), već je podjeljena i po stupnju vezanosti za ta određena JA (tj. kontejnere).

Manifestacija te vezanosti su predrasude. Čuvanje kontejnera, tj. branjenje svojih stavova, a koji ponekad imaju izrazitu civilizacijsku nelogičnost Četvrti put naziva odbojnicima.

Nametnute civilizacijske norme određuju sadržaje i načine njihove upotrebe u kontejnerima u što spada i proces identifikacije misaonih otisaka unutar tih kontejnera. Logičko-linijski način razmišljanja je također civilizacijsko pravilo kojim se grade logički nizovi na osnovu kojih se grade kontejneri.

Zbog kontejniranog pristupa percepciji, intelektualna svijest zamjenjuje upotrebu pojma lažne ličnosti za kontaminiranu svijest jer u interpretaciji u trećem licu tu ličnost oslobađa osjećaj vlastite kontaminiranosti.

S druge strane, pojam kontaminirane svijesti se može promatrati kroz parcijalne kontaminirane vanjske uticaje u kojima se zadržava bazni dio (lažne) ličnosti. Sve su to posljedice osjećaja vlastite objektivnosti u kojoj intelektualna svijest ,,objektivnu percepciju,, ostvaruje iz jednog od novoformiranih kontejnera koji na logički i naučni način obrađuju i opisuju gnostiku.

Takav pristup tumačenju gnostike se ne temelji na gnostičkom praktičnom iskustvu već na usvojenim teorijskim ,,novokomponiranim,, pojmovima koji se kroz određena moralna opredjeljenja logičkim nizovima pretvaraju u ,,teoriju gnostike,,.

Za gnostičara svaki izneseni stav, pa i iz te ,,teorijske gnostike,, ima smisla jer on smisao toga ne određuje na osnovu civilizacijskih (naučnih, moralnih, kulturnih, iskustvenih, itd) pravila ili stavova koji bi mogli biti predmet rasprave unutar sadržaja, već na osnovu saznanja o kontejniranoj svijesti koja proizvodi te stavove i koji kao takvi za tu ličnost imaju vrijednost i kredibilitet.

To su za njega informacije koje dotiču njegovu intelektualnu svijest u onim dodirnim točkama koje se podudaraju kroz suglasnost dok ostale komponente prolaze kroz proces identifikacije bez neke posebne važnosti.

Može netko postaviti provokativno pitanje: otkud takvom gnostičaru intelektualna svijest kada je on odbacio sve komponente koje grade intelektualnu svijest?

Da, on posjeduje vrlo skromnu, i u civilizacijskom smislu, vrlo ograničenu intelektualnu svijest. Iako je svo naučeno znanje kroz obrazovanje i iskustvo prisutno u njegovoj svijesti, ono nema neku naročitu praktičnu vrijednost, jer civilizacijska pravila na osnovu kojih se to znanje eksploatira, za njega svjesno ne postoje.

U komunikaciji se taj civilizacijski nedostatak ne primjećuje zbog djelovanja Gnostičke suštine. Gnostička suština određuje način ponašanja u procesu komunikacije. Dio tog ponašanja se može uočiti kroz reakcije za koje promatrači sa strane ne vide ni uzrok ni povod.

Ponekad članovi porodice upitaju takvog čovjeka: zašto si to napravio? On im odgovori: iz najmanje tri razloga. Kada im odgovori na pitanje, koji su to razlozi, obično daju komentar: uh što si ti kompliciran.

Promatranje stvarnosti kroz sveobuhvatnost omogućava uočavanje uzročno-posljedičnih veza određene pojave iz svih kuteva istovremeno u granicama intelektualnih mogućnosti takvog promatrača, pa i reakcija na tu pojavu je najbolja moguća izabrana varijanta, za razliku od linijske percepcije koja registrira najčešće posljedicu tj. pojavu.

Može se pomisliti da takav čovjek svoje ponašanje eksponira kroz aroganciju ili samovažnost. Pristup opisivanja ponašanja takvog čovjeka je zbog linearnog načina izražavanja određen redosljedom tako da je nemoguće istovremeno opisivati i druge forme njegovog ponašanja.

U osnovi njegovog odnosa prema drugima je razumijevanje situacije kroz Gnostičku suštinu, što bi se moglo opisati kao djelovanje osjećanja opće harmonije koju takav čovjek ne želi narušiti.

Tu se pojavljuju reakcije koje se civilizacijski mogu prikazati kao poštovanje prema bićima koja su s njime u određenoj direktnoj ili indirektnoj komunikacijskoj vezi.

Ponekad, situacija zahtjeva da takav čovjek reagira izvan navedenih opisa, međutim, razlozi za takvo ponašanje nisu posljedica Generalnog zakona, već reakcija Gnostičke suštine.

Može se kao primjer uzeti davanje podrške ili bolje rečeno pomaganje u snalaženju ljudskih bića koji nesvjesno preživljavaju određene životne lekcije u smislu samorazvoja svijesti. Spektar takvih reakcija je moguć od onih najvulgarnijih do onih ekstremno ,,kozmetički,, dotjeranih, jer pravila u civilizacijskom smislu ne postoje.

Jedan sličan primjer civilizacijski nepredvidivog načina ponašanja kroz Gnostičku suštinu je opisao Castaneda u procesu stvaranja šamanske okultne grupe pri odabiru njenih članova.

Za civilizacijsku svijest je najpodesniji izraz za takvo ponašanje kontrolirana ludost kojeg je uveo također Castaneda. To ponašanje ne pripada kategoriji ismijavanja ili ruganja, već kategoriji određenih asocijativnih poruka.

Često neka reakcija u momentu njenog ispoljavanja nema određenog smisla ni za njenog autora, tako da se taj smisao ispolji tek naknadnim procesom komunikacije.

Tumačenje Castanedinih djela upućuje na zaključak da pri čitanju tih tekstova, civilizacijska intelektualna svijest ne pridaje značaj opisanim ponašanjima kao što su ne-rad (ne-delanje), kontrolirana ludost, nosanje bilježnice i preporuka da u nju Castaneda upisuje prstom umjesto olovkom, odvojenost od španjolske kulture koja se nametnula kroz kolonizaciju, prezentacija svijesti ratnika, stalna upozorenja Don Huana upućena Castanedi da ne koristi svoj racionalan um u procesu rasuđivanja, i sl. koja negiraju civilizacijske norme.

Ta ponašanja na specifičan šamanski način upućuju čitaoca na proces rastvaranja civilizacijskih kontejnera.