Na PEAR-u su trideset godina trajala istraživanja efekata ljudske svijesti na REG-ove, generatore slucajnih dogadaja, a Projekt globalne svijesti (GCP - Global Conscious Project), koji je izrastao iz eksperimenata dr. Rogera Nelsona, sasvim je logican nastavak. I onda, je li cijeli svijet umotan u omotac kolektivne svijesti?
Doktor Nelson je optimistican, ali i oprezan.

 Kako je i zašto osnovan GCP i kako ste uopce došli na ideju o takvu eksperimentu?
- Sve je pocelo igrom slucaja, kao i mnoge druge stvari na ovome svijetu. Bilo je zapravo nekoliko slucajeva. Godinama su me, pa cak i dok sam bio mlad, zanimale granice uma i interakcija uma s materijom. Godine 1980. dobio sam priliku raditi na Sveucilištu Princeton i istraživati promjene fizickih sustava koje nastupe kada ljudi zažele da se one dogode. Taj je rad zapravo i doveo do onoga što mi nazivamo "Field REG studies", pri kojem se koristimo osjetljivim sustavima detektora, generatorima slucajnih dogadaja i odnosimo ih na koncerte, sastanke i tajna mjesta kako bismo otkrili hoce li biti reakcije na posebna stanja grupne svijesti. Kasnih 1990-ih, tocnije 1997., u svijetu se dogodilo nekoliko važnih stvari, primjerice, sprovod princeze Diane. Taj se dogadaj cinio važnim za cijeli svijet. Mnogim sam kolegama rekao da skupljaju podatke. Imali smo oko 12-14 izvora podataka. Kada smo ih kombinirali, utvrdili smo da je za sprovoda - kada su milijuni ljudi, neki kažu cak i milijarde, gledali isto - došlo do promjena. Smatrali smo da bismo to trebali dalje istražiti. Tada smo odlucili napraviti trajni sustav snimanja, mrežu generatora slucajnih dogadaja posvuda diljem svijeta, kako bismo uvijek imali podatke u slucaju da se dogodi kakva tragedija, proslava ili nešto neobicno što bi privuklo pozornost mnogo ljudi.
 
Kako izgleda eksperiment? Kako se može koristiti bijeli šum?
- Bijeli šum je zapravo elektricni napon koji nastaje kvantnim postupkom. On je posve nepredvidiv. Kada uzmemo uzorke, oni ce pola vremena pokazivati pozitivne rezultate, a pola vremena negativne. To je kao kad bacate novcic. Mi to radimo vrlo brzo. To nazivamo generatorom nasumicnih dogadaja ili brojeva. Nakon toga skupljamo dobiveni niz nula i jedinica koje nazivamo cesticama. Zatim pravimo probne vrijednosti koje su u našem slucaju zbrojevi 200 cestica. To ce biti brojevi poput 100, 97 ili 113, koji su posve nepredvidivi. Taj niz proizvodi neku vrstu slucajnog hoda. Ako doista ništa ne utjece na slucajni niz, slucajni hod nece pokazivati nikakav odmak ili odstupanje od ocekivanog niza. No, dogodi li se nešto u svijetu što promijeni nacin na koji se skupljaju nasumicni dogadaji, slucajni hod krenut ce drukcijim smjerom. Možemo interpretirati je li to povezano s tim dogadajima. To se dogodi s vremena na vrijeme. Mi to možemo interpretirati kao neku vrstu detekcije necega o svijetu što se promijenilo.

 Postoje li važni dogadaji koji su utjecali na globalnu svijest?
- Prvi dogadaj koji smo mogli promatrati bio je bombaški napad na dva veleposlanstva u Africi 1998. Osobno takvo što, kao i mnogi drugi ljudi, smatram nezamislivim. Ne možete bombardirati diplomate u svijetu. Od toga se vremena broj teroristickih napada sve više povecavao. Svaki put kada se dogodi teroristicki napad ljudi su užasnuti. Uzmite, primjerice, teroristicki napad na tornjeve "Blizance" u New Yorku u rujnu 2001. Mislim da je taj dogadaj užasnuo vecinu ljudi u svijetu i da je vecina suosjecala sa žrtvama. Osim toga, u dvije, tri ili cetiri zemlje izbio je rat. Bilo je i nekoliko teroristickih napada na Bliskom istoku. Ali i nekoliko prirodnih katastrofa, strašnih potresa koji su nanijeli goleme štete i odnijeli velik broj ljudskih života, poput tsunamija i potresa u Indijskom oceanu. No, reakciju ne stvaraju samo tragicni dogadaji nego i masovne proslave, poput Nove godine. Svake godine postoji odredeno vrijeme, trenutak u kojemu milijuni ljudi razmišljaju o istoj stvari, primjerice, dok cekaju ponoc kako bi se zagrlili i proslavili dolazak nove godine.

 Kakva je, prema vašem mišljenju, priroda globalne svijesti?
- Prva rijec koja mi pritom pada na pamet jest da je ona misteriozna. Istražujemo nešto što nazivamo globalnom svijesti, ali nemamo dobar dokaz da nešto takvo doista postoji. Sve što imamo jesu male promjene u našim podacima i sustavima mjerenja. To su male promjene, one su povezane sa stvarima, a možemo ih povezati sa stupnjem svijesti velikog broja ljudi. Ja na to gledam kao na pocetak ili vrlo slabu sugestiju da postoji interakcija medu umovima i svijesti ljudi diljem svijeta. Nismo sigurni je li to tocan opis, ali je vrlo praktican nacin gledanja na tu pojavu - zakljucio je dr. Roger Nelson. 
 
www.vecernjilist.hr