Ako biste skupili 100 osoba koje poznajete i pitali ih tko se osjeća svježe i zaista dobro, koliko njih bi dignulo ruke?!
Vjerojatno tek nekoliko.
U izvješću jedne studije objavljene u Good Health Today navodi se kako veliki broj ljudi pati od kroničnog umora, iscrpljenosti ili neispavanosti. Poremećaj je nazvan semi-somnia. Takve osobe nemaju simptome prave insomnie (ozbiljnog poremećaja sna) pa nikada ne zatraže stručnu pomoć. Problem je uzrokovan kombinacijom nedostatka sna i sna loše kvalitete, a nastaje kao rezultat moderne kulture i načine života u kojem se uvijek natječemo s vremenom i obvezama.
Koliko se razlikuje semi-somnia od prave nesanice?
U izvješću se navodi kako su ljudi izgubili iz vida da je san svrhovit sam po sebi, da je nužan za emotivno, psihičko i fizičko zdravlje, te da je jednako važan kao zdrava prehrana ili tjelovježba.
Kada zaspimo, prolazimo kroz cikluse dubokog sna u kojima se naš imunološki sustav regenerira, a REM (rapid eye movement) faza u kojoj sanjamo, nužna je za nošenje sa stresom i emocijama. Ako ne spavate dovoljno, dolazi do poremećaja u ciklusima, te se smanjuju šanse za REM fazu, a ponekad uopće ne ulazimo u nju.
Kratkoročno zbog nedostatka sna možete postati živčani, napeti, lošije koncentracije, a dugoročno to vas može dovesti do depresije, pretilosti, pojave dijabetesa, bolesti srca i do srčanog udara.
Nedostatak sna može biti povezan s bračnim problemima, razvodom, nezaposlenošću ili nezadovoljstvom poslom, ali može i uzrokovati sve te probleme. Radi se o obostrano uzročno-posljedičnoj vezi, gotovo začaranom krugu.
Semi-somnia ne računa se po tome koliko sati spavate, nego po tome koliko ste se odmorili u snu za sljedeći dan. Želite li znati patite li od ovog poremećaja morate se upitati: Na ljestvici od 1 do 10 koliko se dobro osjećam od 11 do 14 sati? Ako ste se ocijenili s 5, onda ste upola dobro koliko biste trebali biti. Čak ako ste dali si i 7, još uvijek biste se trebali osjećati bolje. To je razdoblje dana u kojem biste trebali biti na vrhuncu, a ako to ne mislite morate promijeniti navike sna.
Živimo u društvu, koje prihvaća umor kao nešto najnormalnije, dani kada se osjećamo poletno zaista su rijetki. Naučili smo živjeti „na pola“. Mislimo da živimo „punim plućima“ ukoliko stižemo na sve strane i ukoliko stalno grabimo naprijed, međutim „život punim plućima“ zapravo bi značio imati dovoljno energije za ono što volimo i uživati dok to radimo.
irida
edin.kecanovic
bglavac
