KRALJEVICA
Šire područje Kraljevice nastanjeno je još od pretpovijesnog doba, u vrijeme Ilira (pleme - Liburni). Prvi arheološki nalazi povezani su s vlašću Rimskog Carstva koje je na tom području gradilo potrebnu infrastrukturu, o čemu svjedoče nalazišta u Bakru, na Plasu i u Bakarcu, a pretpostavlja se (na temelju nalaza) da su iznad Bakarca i Turinova sela bile sagrađene rimske stražarnice.
U ranom srednjem vijeku, postojala je nekropola Veli dol (danas istog naziva, kraj Križišća).
U XV. st. razvija se današnje mjesto Kraljevica iz prirodne luke Hreljina (danas je Hreljin, upravno, dio Grada Bakra). Prvi pisani dokumenti spominju 1443. godine Portum Re (tal. Porto Re; lat. Portus regius), što u prijevodu znači Kraljevska Luka. Više je teorija zašto se spominje kralja. Jedna kaže da je to za to što su se carine na robu koja je prolazila kroz luku, plaćale ugarskom kralju, a ta je najvjerojatnije i točna. Mjesto se u tom razdoblju razvijalo oko jezgre poznate kao Almis.
Kraljevica je najprije bila pod vlašću obitelji Zrinski koja je u XV. st. u današnjem centru mjesta sagradila Stari Grad (kaštel) koji je povezan s dvorištem župne crkve Sv. Nikole, zaštitnika Kraljevice. Dolaskom krčkih knezova Frankopana u Kraljevicu (udajom Ane Katarine za Petra Zrinskog), Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan grade dvorac "Nova Kraljevica" čija je gradnja završena 1521. godine. Bilo je to 50 godina prije smaknuća graditelja u Bečkom Novom Mjestu. "Nova Kraljevica" je sagrađena na zemlji obitelji Zrinski, a dvorac je poseban po tome što na središnjoj šterni (bunaru) nosi grb koji objedinjuje obiteljske grbove obitelji Frankopan i Zrinski.
1729. godine odlukom Karla VI. u Kraljevici se osniva brodogradilište za austrijske brodove koji su trebali konkurirati Veneciji. To je, ujedno, i najstarije brodogradilište u Hrvatskom Primorju. Izgradnjom Karolinske ceste Kraljevica se razvija u trgovačko i lučko središte. Zahvaljujući spomenutoj cesti, na važnosti dobija i luka Bakar, mjesto nadomak Kraljevici u Bakarskom zaljevu, kamo se doprema drvo te proslijeđuje u ostatak primorja, na otoke te čak i u Veneciju. Izgradnjom Jozefinske ceste, Bakar gubi na važnosti te se promet prebacuje u Senj.
Do kraja XIX. st. Kraljevica je poznata luka za promet drvom i solju. Tada primat polako preuzimaju Rijeka i Trst.
Slabljenjem luke, počinje se u Kraljevici razvijati turizam. Prvenstveno u uvali Oštro gdje je Nijemac Olschbauer osnovao prvo kupalište u Primorju. On je 1904. god osnovao i hotel Liburnija koji je kasnije pretvoren u sanatorij. Zbog ponovnog buđenja brodogradnje, Olschbauer odustaje od liječilišta.