Kontejnirana svijest

Poznato je da naša svijest funkcionira na jasno definiranim pojmovima i čvrstim zaključcima. Da bi neko mišljenje ili neki stav unutar intelektualne svijesti bio prihvaćen od onoga kome je upućen, on mora imati osim sadržaja stava ili mišljenja i vrlo jasne dokaze koji potvrđuju ispravnost tog mišljenja ili stava. Ako to nije tako, onda se zna što slijedi: nesporazum.

Pošto svaki čovjek ima pravo, a to pravo redovno koristi, da te ,,jasne dokaze,, doživi subjektivno tj. na različite načine, rezultat takvog razumijevanja je ,,niko nikog ne razumije,,. To su samo posljedice u okviru kojih neka ličnost može analizirati takvo stanje. To subjektivno viđenje je stvarni uzrok nerazumijevanja.

Da bi se analizirali ti stvarni uzroci ,,jezičke zabune,, potrebno je početi od osnovnih pojmova u sporazumjevanju. Na te osnovne pojmove ličnost ne obraća pažnju jer njihov značaj nije obuhvaćen obrazovanjem, osim u izuzetnim slučajevima kao što je preaksiomsko matematičko upoznavanje.

Zbog toga ličnost na njih gleda kroz stav: to se podrazumjeva samo po sebi.

U slučaju da netko sa strane istakne njihovo prisustvo i njihovu namjenu, ličnost reagira stavom: Dobro jutro. Otkrio si mi toplu vodu.

Problem je s tom ,,toplom vodom,, što je tih naznačenih činjenica ličnost svjesna samo u trenutku dok ima ,,iritirajući podražaj,,. To drugim riječima znači da je ona svjesna određenih činjenica samo u trenutku dok je izložena njihovom iritiranju, a trenutni zaborav je nesvjesno suzdržavanje od tog iritiranja.

Za jasnu komunikaciju svaka riječ mora predstavljati jasno i konkretno definiran pojam. To ,,jasno i konkretno definiran pojam,, ukazuje na to da je svaka riječ potpuno zatvorena misaona cjelina. Postoje riječi koje imaju više značenja, gdje se jednoznačnost određuje kroz smisao izloženog sadržaja.

Skup riječi sastavljenih na osnovu određenih civilizacijskih (oprostite, gramatičkih) pravila predstavlja takođe jednu zasebnu misaonu cjelinu, koja ima svoj sadržajni, jasan i konkretan smisao.

Može nekome na pamet pasti špekulativna primjedba da nasumce izabrane riječi neće dati smisao takvoj rečenici.

Konkretnost i zatvorenost takve rečenice se očituje u stavu: ova rečenica nema smisla. Smisao rečenice je određen strogim redosljedom njenih elemenata koji, osim što su uređeni po gramatičkim pravilima, imaju i logičku uređenost. Tim logičkim redosljedom se stvara logički niz pojmova koji na kraju završavaju jednim zaključkom ili stavom.

Skup rečenica sastavljenih po gramatičkim i logičkim pravilima čine ponovo jednu posebnu misaonu cjelinu koja se može svrstati u zaključak, tvrdnju, pretpostavku, dizertaciju, elaborat itd.

Svaka misaona cjelina, bez obzira bila ona osnovni ili izvedeni pojam, ili skup izvedenih pojmova, uvijek je zatvorena misaona cjelina, koja je određena njenim konkretnim značenjem.

Korisno bi bilo dati viđenje razlike između misli i misaone cjeline. Misao je doživljaj, a misaona cjelina je informacijska jedinka koja pod određenim uvjetima postaje doživljaj, tj misao. Misao bi se prema tome mogla promatrati kao otisak misaone cjeline. Taj otisak se može promatrati kao univerzalna tvorevina, bez obzira na kojem se ( stranom ) jeziku prezentira.

Misaone cjeline se manifestiraju na dva načina. Prvi je u formi ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina koje se prihvaćaju iz vanjštine preko svih pet čula.

U prihvaćanju tih otisaka (misli) u komunikaciji najznačajniju ulogu imaju čulo sluha i vida. Na sličan način se identificiraju otisci pojmova: ljuto, kiselo, slatko itd u momentu reakcije preko čula ukusa.

Svaka rečenica koja se pročita ili neki predmet pažnje o kojem se donese određen zaključak, stvori određenu misao u formi misaonog otiska.

Druga manifestacija je kroz strukturu ličnosti. Dijete čim se rodi, počinje graditi svoju ličnost učenjem osnovnih pojmova pa sve do složenijih sadržaja kao što su govor, pismo, nauka, itd.

Učenje, osim sticanja sposobnosti identifikacije ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina, znači i stvaranje jedne ,,građevine,,od određenih misaonih cjelina koja se manifestira kao znanje.

U tu građevinu su ugrađene i određene misaone cjeline koje imaju moralno, kulturno, naučno, religiozno, nacionalno, patriotsko itd značenje, a koje osim informacijskog i identifikacijskog smisla sadrže i naredbe u formi pravila.

To su civilizacijska pravila. Ta pravila određuju kriterije za prihvaćanje i rasporeređivanje misaonih cjelina čineći tako strukturu ličnosti.

Dalje, postoje ugrađene misane cjeline koje se identificiraju kroz osjećaje. Osjećaji ne pripadaju strukturi ličnosti jer se manifestiraju kao posljedica djelovanja usvojenih civilizacijskih opredjeljenja, i vanjskih uticaja.

Kratko rečeno, od civilizacijskih pravila ovisi struktura ličnosti. Tu strukturu i njen sadržaj ličnost doživljava iz unutrašnjosti tih zatvorenih misaonih cjelina kao svjesnost.

Ovo je vrlo značajno, jer svjesnost koja, na primjer, djeluje iz nekog stava izolirana je od bilo kakvih uticaja vlastite svijesti. Takva svjesnost postaje nezavisni dio vlastite svijesti.

Iz ovoga se da zaključiti da je podloga ličnosti naučeni, ili bolje rečeno prihvaćeni intelektualni potencijal koji svojom strukturom daje specifičnost toj ličnosti. Zato ličnost možemo promatrati kao intelektualnu svijest.

Intelektualna svijest sadrži misaone cjeline u grupama prema područjiima njene stručnosti, njenog interesiranja i vjerovanja, njenoj opredjeljenosti i pripadnosti, njenom iskustvu itd.

Svaka ta grupa predstavlja jednu karakteristiku ličnosti. I ta karakteristika je takođe jednoznačno određena pa se može smatrati misaonom cjelinom koju ta ličnost prezentira preko svojih stavova.

Unutar te grupe, misaone cjeline se mjenjaju ili uređuju po prioritetu u vidu dopunjavanja novim informacijama zadržavajući pri tome osnovnu karakteristiku te grupe.

Dovoljno je za primjer uzeti nacionalni identitet jedne opredjeljene ličnosti. Korisno je napomenuti da je nacinalna opredjeljenost društvena (civilizacijska) norma.

U komunikaciji, takva ličnost neće mijenjati svoju nacionalnu opredjeljenost, ali će zato promjeniti mjesta misaonim cjelinama ili ugraditi nove unutar te grupe kada primi informacije koje podržavaju njene stavove. Te misaone cjeline mogu biti osim osnovnih i izvedenih pojmova i određeni zaključci, pretpostavke, tvrdnje itd.

Ta osobina zatvorenosti misaonih grupa sa mogučnošću njezinog dopunjavanja i unutrašnjeg uređivanja asocira na kontejnere misaonih cjelina, po čemu su i dobili ime.

Zna se, da svaki stav ima u pozadini određene argumente i da ti argumenti, kao misaone cjeline, čine taj stav principijelnim.

Egzistencija i principijelnost stavova su osnovne karakteristike intelektualne svijesti koje se u moralnom smislu smatraju pozitivnim.

Čovjek sa naučnim znanjem i iskustvom, i čovjek sa vodoinstalaterskim znanjem i iskustvom se uvijek eksponiraju kroz teorijsko i praktično iskustvo u vidu stavova koji predstavljaju njihovu stručnost.

Skoro svaki odgovor ili pitanje je posljedica zauzetog stava. I svi ti stavovi odražavaju karakteristiku misaonog kontejnera iz kojeg su ,,izvađeni,,.

Elementi (misaone cjeline) unutar jednog kontejnera su uređeni prema određenim civilizacijskim pravilima koji čine njegovu karakteristiku.

Ne treba posebno naglašavati uređenost jednog religioznog kontejnera u kojem su pojmovi koji se normalno koriste u životu i religioznim normama -  povezani. U naučnim kontejnerima su pojmovi uređeni naučnim pravilima (aksiomskim, teoremskim, logičkim itd).

Treba takođe napomenuti da su sve misaone cjeline međusobno razdvojene zbog svoje jednoznačnosti. To isto važi i za kontejnere. Logički nizovi istog značenja mogu se pojaviti u različitim kontejnerima zadržavajući tamo stalno mjesto. To isto važi i za misaone cjeline u formi pojmova koje su ugrađene u logičke nizove.

Izvedeni pojmovi u procesu svojeg logičkog nastajanja stvaraju logičke nizove. Ti logički nizovi nastaju procesom učenja. Prisilnim sredstvima u što spadaju i stimulativna sredstva, ti se logički nizovi ugrađuju u tu strukturu.

Međutim, intelektualna svijest ih najčešće pamti samo kao zaključke, tj stavove. Kod visoko razvijene intelektualne svijesti se prihvaćanje i ugrađivanje logičkih nizova vrši u smislu dopunjavanja i međusobnog usaglašavanja unutar kontejnera.

Pri tome intelektualna svijest logičkom analizom utvrdi neuredno složene pojmove koje osjeća kao nerazumjevanje ili nelogičnost, a ponekad i kao protivrječnost.

Tada se javlja potreba da se za takvo stanje nađe logičko obrazloženje, što drugim riječima znači logičko dopunjavanje i uređivanje. To uređivanje se obavlja prema pravilima te intelektualne strukture, tj prema njenoj opredjeljenosti.

Komunikacija je razmjenjivanje interpretiranih misli, tj. otisaka misaonih cjelina koji su u formi logičkih nizova, a koji potiču iz određenog kontejnera.

To isto važi i za sugovornika. Tada se kaže da se komunikacija odvijala u okviru određene teme. Pri razmjenjivanju misaonih otisaka svjesnost bića se ubacuje svaki put u odgovarajući logički niz vršeći identifikaciju i poslije opredjeljivanja započinje novi misaoni proces u obliku odgovora kroz svjesnost iz novog logičkog niza.

U tom procesu svjesnost gubi bilo kakvu predstavu o stvarnosti izvan tog logičkog niza.

Na isti način nastaje identifikacija kada čovjek nešto promatra i pri tome donosi određene zaključke. To isto vrijedi i za čitanje gdje svaka pročitana rečenica predstavlja jedan misaoni otisak koji prolazi kroz identifikaciju.

Prilikom identifikacije može se našim uobičajenim rječnikom reći da ta informacija može biti prihvaćena ili neprihvaćena.

Prihvaćanje ili neprihvaćanje je klasičan oblik kompjuterske identifikacije. Naime, primljena informacija u obliku otiska logičkog niza, a koja se manifestira kao rečenica prolazi kroz proces identifikacije tražeći isti takav niz ugrađen u strukturi ličnosti radi usaglašavanja.

Pri tome se svjesnost eksponira iz unutrašniosti logičkog niza koji je uzorak identifikacije. Ako i jedan elemenat tog otiska logičkog niza nije usaglašen, tj ako određeni pojam nije u potpunosti usaglašen sa pojmom primaoca, dolazi do njegovog neprihvaćanja.

Jasno je, da će se vrlo mali broj otisaka misaonih cjelina iz ateističkog kontejnera pozitivno identificirati s nekim od logičkih nizova iz religioznog kontejnera sugovornika.

Zbog velikog broja različitih zatvorenih misaonih cjelina i polarnog opredjeljivanja male su matematičke vjerovatnosti da se misaone cjeline podudaraju.

Još ako se tome doda da se ,,Netko,, trudi da civilizacijski sadržaj što više obogati novim pojmovima koji uopće nisu u funkciji razvoja čovječanstva i da uvođenjem novih civilizacijskih normi broj kombinacija uređenih misaonih cjelina uveća, jasno je da će to za posljedicu imati još veće nerazumjevanje.

Ovakvo viđenje nesporazuma stavlja svaku intelektualnu svijest pod istu ,,mjeru,, jer postoji civilizacijsko uvjerenje da viši intelektualni nivoi imaju veće mogućnosti razumjevanja što se po ovom izloženom materijalu ne može prihvatiti.

Postoje slučajevi gdje viši intelektualni kapaciteti traže što veči broj proturječnosti u komunikaciji s namjerom da se intelektualno dokazuju bez i najmanje želje da pokušaju naći rješenje ili razumno obrazloženje za naznačene proturječnosti.

Dijete čim se rodi počinje ugrađivati pojmove u svoju intelektuaulnu strukturu.

Oprostite, počinju mu se ugrađivati pojmovi, prvo kroz dresuru preko uvjetovanih refleksa, a zatim obrazovanjem. Učenjem se ti pojmovi postavljaju u određene odnose i veze.

Ako jednogodišnje dijete privučeno pažnjom kroz neobičan oblik i drugačije boje pokuša u travi dohvatiti gljivu, roditelji će ga u tome spriječiti uz komentar ,,puj kaka,, ili slično.

Ta intervencija je neophodna jer dijete u toj dobi upoznaje stvarnost preko čula ukusa, ali komentar ili bolje rečeno upozorenje ,,puj kaka,, je nametanje jedne norme ponašanja po kojoj dijete ne treba dirati određenu stvar bez obzira što ne zna smisao svega toga.

Ako to isto dijete nakon tog događaja naiđe na pasji izmet, njegova reakcija, ali i reakcija roditelja će biti identične onoj predhodnoj.

Ovog puta reakcije roditelja imaju higijensku pozadinu koju pravdaju kroz osobno usvojene zdravstvene norme.

Treća identična reakcija roditelja nastaje kada dijete pođe u blatnjavu baricu s vodom. Ta reakcija ima estetsku pozadinu koju oni pravdaju praktičnim razlozima: nemamo rezervnu garderobu.

I tako dijete polako uči da se gljive ne diraju jer mogu biti otrovne, da se pasji izmet ne dira jer se može od njega zaraziti, da se ne igra blatom jer će se uprljati itd.

Kasnije institucije nastave sa nametanjem tih civilizacijskih normi, dok se ne dostigne stanje svijesti u kojem se ni jedan pojam ne može promatrati bez te civilizacijske uvjetovanosti.

Ovim načinom odgoja dijete usvaja jedno šablonsko razmišljanje, a samim tim i ponašanje kojim svaki usvojeni pojam veže za određene civilizacijske norme.

Usvajanje pojmova i njihovo ugrađivanje u intelektualnu strukturu se vrši kroz sistem ocjenjivanja u procesu obrazovanja gdje se svaki pojam podvrgava civilizacijskim mjerilima vrednovanja.

Osim što stav roditelja:,, ako budeš učio imat ćeš lagodniji život,, predstavlja civilizacijsku stvarnost, on predstavlja društvenu normu koja opravdava, a samim tim se i nameće, kao poticaj za usvajanje novih pojmova i normi.

Skoro svaki odgovor ili pitanje je posljedica zauzetog stava. I svi ti stavovi odražavaju karakteristiku misaonog kontejnera iz kojeg su ,,izvađeni,,.

Lijepo naučen, pošten, borben, uporan, istrajan, obrazovan, bogat, kulturan, religiozan, itd su samo neki odrazi tih civilizacijskih normi. Svaka takva osobina predstavlja jedan kontejner u kojem su smješteni svi pojmovi koji opravdavaju postojanje te osobine.

Čovjek koji je kao dijete bio izložen samo jednoj od moralnih, religioznih, nacionalnih, patriotskih, kulturnih, obrazovnih, itd. tortura u principu neće prihvaćati iste te civilizacijske norme, tj neće imati izgrađenu indetičnu intelektualnu strukturu kao kod svojih roditelja, ali će zato imati prihvaćene druge oblike civilizacijskih normi kojima će kroz isključivost zagorčavati i sebi i drugima život. Takav čovjek nezna za drugi oblik života, osim obostrane torture.

Ako kažemo da je ovaj tekst dosadan, onda pored toga što se logički nizovi ovog teksta ne mogu identificirati u odgovarajućim kontejnerima čitatelja jer nemaju istu logičku strukturu, oni su podvrgnuti jednom zaključku (dosadan) koji je posljedica intelektualne norme unutar tog kontejnera na osnovu koje se utvrđuje dosadnost i nedosadnost.

Bez obzira kako se opredjelili prema ovom tekstu, uvijek je u pozadini tog opredjeljenja neka civilizacijska norma. Stav da je ovaj tekst pisan iz Kusturičinog Podruma, je također opredjeljenje koje odražava civilizacijsku normu koja znači ograničenost.

Onaj tko doživi komunikaciju s nekim čije ponašanje sadrži odraz negativnih kulturnih i moralnih normi, takvu će komunikaciju doživjeti kao napad (na svoju ličnost).

I u ovom slučaju nesporazum nastaje iz dva međusobno povezana izvora. Jedan izvor je nepodudaranje logičkih nizova, a drugi je čuvanje strukture intelektualne svijesti, a to znači principijelnost u pridržavanju svojih usvojenih civilizacijskih pravila od kojih su ponos i ,,stručnost,, najčešće prioritetni.

Ovdje se emocionalni elementi ne uzimaju u razmatranje jer su oni manifestacija, a ne uzroci čuvanja integriteta svojih kontejnera.

 

nastavlja se...

Thanks to Om ( http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=815 )

www.val-znanje.com