AUTOR : Slobodan Kolić

NASLOV KNJIGE : STARA HRVATSKA LJEKARUŠA

BROJ STRANICA : 160

BROJ SLIKA CRNO - BIJELIH : 60

S A D R Ž A J :

 VRSTE LJEKOVITOG BILJA - opisano 70 vrsta ljekovitog bilja sa pripadajućom slikom i načinom upotrebe za razne bolesti.

STRANICE STARE LJEKARUŠE - 60 kopija orginalnih stranica stare ljekaruše sa receptima i preciznim uputama za njihovu upotrebu.

AUTOROVO POJAŠNJENJE NEKIH DIJELOVA LJEKARUŠE

PREDGOVOR

Knjigu “ STARA HRVATSKA LJEKARUŠA “ treba, kao i prethodne tri knjige “ PRIRODNA MEDICINA “, “ NAJBOLJI RECEPTI NARODNE MEDICINE 1 “ i “ NAJBOLJI RECEPTI NARODNE MEDICINE 2 “ shvatiti kao vodić kroz još uvijek nepoznato područje prirode nastojeći premostiti nastali jaz između čovjeka i nje i pomoću njih otkriti onu našu pravu intuitivnu prirodu što je višestruko opravdano u cilju uspostavljanja izgubljene ravnoteže.

Prateći upotrebu ljekovitog bilja kroz zapadnjačka i orijentalna učenja, znajući da se iza kompleksne materije kriju relevantni sadržaji pristupio sam proučavanju primjene ljekovitog bilja od starih religijskih iskustava, alkemijskih spisa, istočnjačkih doktrina do današnjih - modernih saznanja.

Ako o istoj stvari ljudi različitih duhovnih opredjeljenja misle isto ili slično onda to može poslužiti kao valjani parametar vrijednosti.

Naime, ovdje se govoriti o nečemu što je, doduše mjerljivo postojećim naučnim instrumentima ali veću mu važnost daju pisani dokumenti koji su odraz više tisućljetnog narodnog iskustva koje nikada ne treba zanemariti, a naročito na području ljekovitog bilja jer je ono bila zagonetka i budilo znatiželju kod svih ljudi koji su, u nastojanju da riješe svoj zdravstveni problem pokušavali proniknuti u njegove tajne.

Ove knjige dolaze u vrijeme kada je čovjekova egzistencija na planeternom nivou jako uzdrmana i nesigurna, a pozitivna nauka / misli se na medicinu / pored svojih sjajnih dostignuća ima mnogo promašaja, puno općih mjesta gdje ona nastoji da fenomene bolesti objasni, bez mogućnosti da ih lijeći gdje se nauka o ljekovitom bilju, često osporavana i marginalizirana, ne rijetko nameće kao jedino riješenje. Zato ove tekstove ne možete prihvatiti i čitati samo kao književne tvorevine i spektakularni izazov za atomsku civilizaciju, nego kao nešto na čemu će se bazirati medicina budućnosti.

Naše “zdravorazumsko”, uzročno - posljedično ponašanje na bazi logike ili inercije, naš kritički duh i svi skriveni iskustveni sadržaji naše svijesti i podsvjesti identificirani su kao prepreka da ostvarimo pravo prirodno stanje, odnosno da postanemo neodvojivi dio prirode.

Mnoge teorije suvremenih fitoterapeuta /travara/ ovo neodvojivo stanje smatraju pravim izvorom i zaštitom zdravlja u kojem će bolesti teško prodirati ili nastajati u ljudskom organizmu, a dulje izbivanje ili kidanje veza sa prirodom neminovno donosi psiho - fizičke promjene često sa teškim posljedicama.

Ne treba posebno isticati da je čovjek prije svega dio prirode, te da, polazeći od te postavke, zaključujemo da od tuda i liječenje oboljelih može biti uspješno samo ako se odvija u granicama prirodnih zakona.

U svakom ljudskom biću postoji dinamička snaga živog, vitalna energija koja upravlja cijelim organizmom. Ova je energija, za sada, nevidljiva i nemjerljiva, a iskazuje se samo kvalitativno u smislu dobrog ili lošeg zdravlja. Poboljevanje ljudi i nije ništa drugo nego posljedica njene poremećenosti, te bez njenog “ dovođenja u red “ ne može niti doći do ozdravljenja. A tu je prirodna medicina našla svoje pravo mjesto.

U stoljeću koje je neposredno prethodilo našem, sa naglim napretkom tehnologije i nauke uopće, ljekovito bilje su potisnule kemikalije, čajeve i aktivne supstance - bilja sirupi, tablete i injekcije. Daleko smo od pomisli da negiramo vrijednost i značaj tehnoloških otkrića ili omalovažavamo dostignuća u kemiji ili farmacije. To bi bilo ne razumno, a nadasve pogubno. Uostalom, industrijska proizvodnja ljekova i preparata je superiorna i zato što kvantitativno zadovoljava ogromne potrebe suvremenog čovjeka.

Smatram, međutim, da su ljekovito bilje i njegovi aktivni principi nepravedno zapostavljeni.

Priroda je velika tajna i vječiti izazov za istraživače. Opasno je šaliti se s njom, rizično laički kušati njene moći. Treba je prije svega upoznati i kroz spoznaju diviti se njenoj raskošnosti, stvaralačkoj orginalnosti i mudrosti. To je ogromni laboratorij u kojem se odvijaju beskonačni, vrlo fini i delikatni kemijski procesi. U bilju se u veoma preciznim omjerima mješaju svi elementi za koje čovjek zna - i ne zna. Što je za nas veoma važno, te supstance su u prirodnom stanju, organski vezane, a upravo ih takve ljudski organizam najbolje apsorbira, bez otpora i negativnih reakcija.

www.slobodankolic.com