Kad sam samo san

Swami Yogananda

Dolazim ti reći sve o njemu
I kako ga obuhvatiti u svoja njedra,
I o poslušnosti koju donosi Njegova milost.

Vi koji ste me zamolili
Da vas vodim do prisutnosti mog Voljenog –
Upozoravam vas kroz moj tiho govoreći um,
Ili vam govorim kroz nježni pogled pun značenja
Ili vam šapućem kroz moju ljubav
Ili vas glasno odvraćam kad odlutate od Njega.

Ali kad postanem sjećanje,
Ili mentalna slika,
Ili tihi glas koji govori
Kada zemaljski zov ne bude otkrio niti jedno
Moje boravište u nedokučivom prostoru,
Kada niti površna zamolba ili ozbiljna gromoglasna zapovijed
Ne bude mogla izvući iz mene odgovor –

Smiješit ću se u tvom umu kad si u pravu,
A kad si u krivu plakat ću kroz moje oči,
Nejasno buljeći u tebe u mraku,
I plakati, možda, kroz tvoje oči;
I ja ću ti šaputati kroz tvoju savjest,
I ja ću donositi odluke s tobom kroz tvoj razum,
I voljet ću sve kroz tvoju ljubav.

Kad više ne budeš mogao govoriti sa mnom,
Čitaj moju knjigu «Šapat iz Vječnosti»;
Vječno kroz nju ja ću ti govoriti.
Ne znajući ja ću hodati pored tebe
I voditi te s nevidljivim rukama.
I čim spoznaš mog Voljenog
I čuješ Njegov glas u tišini,
Znat ćeš me ponovo mnogo opipljivije
No što si me znao na ovom zemaljskom planu.
I kad sam, pak, samo san za tebe
Doći ću da te podsjetim da si i ti
Ništa drugo nego san mojeg Voljenog Nebeskog,
I kad budeš spoznao da si i ti san, kao što ja sad znam,
Bit ćemo uvijek probuđeni u Njemu

sam Ga Pronašao i čuo Njegov glas

Jednom davno u Indiji, tumarao sam uz obalu opalno plavog mora. Vrijeme u sumrak je bacilo čaroliju tišine nad svime, i zvijezde se počele pristizati i sjajiti na svodu Nebeskog Hrama, govoreći mi o veličanstvenoj prisutnosti Njegovog Svemogućeg Jastva, koga sam marljivo tražio. Gledao sam tešku borbu i žuborenje valova i pitao sam se da li se tamo Bog igra. Bio sam prestrašen vidjeti Njegovo valovito raspoloženje puno drhtaja i ljutnje koje se očituje u Njegovim kovitlavim mišićima valova. Tresao sam se i okrenuo leđa Njegovim užasnim prostranstvima i Njegovoj prirodi u uzavreloj borbi valova, te pogledao tražiti mnogo nježniji izražaj Sveprisutnog Veličanstva. Kako sam gledao prema obali, pronašao sam stablo koje kao da stražari poziva me utješno mašući svojim prijateljsko raširenim granama kako bi potražio mnogo prijazniji, plemenitiji izražaj. Nejasno sam osluhnuo nježnu uspavanku, pjevanje mnogo poznatije poruke, koju sam osjetio da dolazi od Velikog.
Tada, nakon što sam primio dobrodošlicu, nježna ruka Boga u grančicama, želio sam vidjeti Njegov kolosalni aspekt u prirodi, tako sam potrčao, u mislima, kroz zamagljenu dolinu nepregledno, mistično nebo i odlučio radoznalo viriti i igrati se s Njim. Uzaludno sam tražio Njegovo oblacima obučeno, pjenom-poprskano, zvijezdama-ukrašeno tijelo kako se skriva iza sablasno tihom prazninom.
Iako je On bio previše nedodirljiv za oči smrtnika koje su Ga željele vidjeti ili čuti Njegov glas, ja sam pak bio jedva svjestan da je On bio veoma blizu, igrajući se igre skrivača s mnom kroz džunglu moga srca, uzmičući i bježeći od mene kad god sam ga skoro dotaknuo. Kasnije, polako i oprezno sam u nebeskoj dolini, ponovo i opet, kroz užasni omotač tame pune neznanja, tražio put u potrazi za Njim.
Naposljetku, potonuo sam u nejasni očaj i prekinuo potragu za Velikim Kraljevskim Lukavcem, Bogom. Ipak, s vremenom, moja jaka poticajna ljubav se ohrabrila da ga potraži ponovo u plavoj dolini. Kako Ga naočigled nigdje nisam mogao naći, našao sam se izgubljen u nedokučivom prostranstvu. Nisam mogao stisnuti Njegovu kozmičku ruku niti vidjeti Njegovo lice.
U očaju, zaustavio sam svoju besplodnu potragu i skrio sam se od Njega. Kako sam prolazio uz obalu oceana, upitao sam se gdje je On, ali još uvijek odgovor nije stizao od valovito-naboranog zabrinutog mora. Samo je stablo nešto vrlo nježno šaputalo nešto o Njemu, što nisam uspio čuti. Mislim da je bio upozorio sve svoje sluge da budu tihi i da me ne upozore o Njegovim skrivenim boravištima. Tako je nježno prijateljsko stablo drhtalo s povjetarcem Njegove skrivene prisutnosti i dalje od toga više nije govorilo.
Demon tišine zaprijetio mi je sa svih strana – s neograničenog plavog neba, iz doline mliječne Staze, i sa srebrno-obavijenim visokim planinama. Poput povrijeđenog djeteta namrštio sam se i skrio u dubinama svog bića, i nisam ga više tražio. Ali čim sam se skrio u najdubljim odajama moje meditacije, tu, nepozvana, neka nevidljiva ruka odjedanput je istrgnula crno omotan zavoj neznanja koje je bilo omotano oko očiju moje sve vidljive mudrosti i koje me je do sada osljepljivalo.
Moje su se oči otvorile. Sa željnim pogledom sam osmotrio oko sebe. Sva premorenost koja je nastala iz očaja me je napustila; bio sam ispunjen sa neizrečenom snagom, i ustao sam i pažljivo sam promatrao sebe i sve oko sebe. Na kraju, more je napustilo svoje užasne vale i osmjehnulo mi se. Vidio sam svijet kao veselu misterioznu kuću sa svim svojim vratima otvorenima pomoću nekih mističnih moći. Shvatio sam da je to bila magla mojih vlastitih samo-stvorenih, maštovitih nevjera koje su veoma dugo bile položene između mene i mojeg Voljenog, koji se je igrao igre skrivača s mnom na poljima mnogih mojih inkarnacija.
Sada, poslušaj! Pogledaj! Netko je nevidljivo stajao pored mene i šaputao mi je, osvježavajuće i bistro: «Zdravo, igraču, ja sam ovdje».
Tražio sam Ga u valovitim morima, vidio Ga nježno mašući mi kroz blage grane drveća, i u izgubljen nepreglednim prostranstvima sam se igrao igre skrivača s Njim u zvjezdano procvjetaloj dolini i sada taj isti Skrivatelj, koji se povlačio kada sam ga skoro dotaknuo, stajao je blizu mene kad sam išao dublje u sebe, i jasno mi je šaputao: «Zdravo, igraču, ja sam ovdje. Tražio si me svugdje izvan sebe, a bio sam s tobom cijelo vrijeme, unutar svetišta tvoje Duše.»

*************

(Gornji tekst opisuje stvarnu viziju koju sam iskusio nakon intenzivne potrage za Bogom. Dobro je sjetiti se sljedećeg: Traži dok ne nađeš. Pokucaj dok ti se vrata sve mudrosti ne otvore. Vjeruj i djeluj u skladu sa svojom vjerom, dok ne spoznaš. Moli dok ti On ne odgovori. Meditiraj dublje i dublje, dok Ga ne nađeš i osjetiš kao neograničenu radost. Voli Ga dok ne osjetiš njegovu ljubav. Razgovaraj s Njim neprestano u tišini dok On ne počne razgovarati s tobom. Sjeti se, da sve takozvane sigurnosti u životu – kao što su novac, slava i prijatelji – su ustvari najteže za zadržati. Oni mogu nestati svakog trenutka. Zato upoznaj neuništivog takozvanog nepoznatog, neizvjesnog Boga u sebi samom i pronaći ćeš Njega kao najodanijeg, kada te sve ostalo napusti izvan posljednje kapije ovog života.)

Prijateljstvo

Bože, ne zanimaju me bogatstva
niti slava ili raskoš
ali daj mi istinske prijatelje!
Čak i samo jednoga, ako je to taj
kroz kojega ću moći vidjeti Tebe
i kome mogu vjerovati i uživati izvana
kao na Tvoju sliku
uvijek sjajeći u zrcalu moje ljubavi.

Prijatelj je onaj koji osjeća moje najgroznije potrebe kao svoje vlastite,
koji osjeća za mene onako kako bi osjećao za sebe.

Ah, valići istinskog prijateljstva, nebesko-rođeni
stapaju su u Tvoj jedini ocean beskrajne Ljubavi.
U moru prijateljstva,
lutajuće i izgubljene duše
vraćaju se svojem vlastitom i jedinom domu

Ti i ja smo slobodni zauvijek

Dijete moje,
Ti i ja smo jedno
U Božanskoj Majci
U Njenom Vječnom snu.
Kad se ova zemlja otopi u kozmičkoj prašini
I naša tijela rastope, kao što moraju,
Ipak naše duše kao spojene zvjezdice će sjati
Zauvijek, šireći se u Božanstvu.

Ovaj život nije samo san,
Već san
Koji je došao i prošao
U Umu Dragoga Boga.
Tako ja vidim
S Vječnim očima
Sve naše zemaljske poslovne pritiske
Manjkave uspjehe, borbe, i noćne more
Sve već optočene u Vremenskoj kozmičkoj rastaljenoj rijeci
Koja teče od Njenog kozmičkog sna.

Ti i ja,
Iako skoro
Nismo više ovdje
U ovoj kozmičkoj pokretnoj slici.
Budući da si otišao
Ne postoji briga, nema borbe:
Samo se tiho prisjeti
Da smo snivali naš san i sad smo s Njom, samo s Njom.

Snovi su uznemiravajući i teški za podnijet,
Ali svaki snivalac bi trebao sanjati polubudan.
Noćne more i prekrasni snovi
Su istiniti samo kratko, ali nikad kao što izgledaju;
Tako dobri ili loši, štogod će doći,
Sjeti se da sanjaš, samo sanjaš.

Ovaj san laže da smo ovdje,
Zarobljenici ove grude zemlje
Zatočenici života i smrti
Dok smo već slobodni -- svugdje.

Ova obmana kaže
Spasenje i sloboda su jako daleko;
Ova mudrost kaže da stanujemo
U vječnoj slobodi sad i uvijek.

U budućnosti svjetla samadhi-ja
Zaboravi sve snove kozmičke noći.
Ti i ja smo slobodni zauvijek
Sada, i čak sada, u Kozmičkoj Majci.
Gdje se mi nalazimo
Niti ogrebotina briga ne može nikada doći blizu.
Ti i ja zauvijek
Svijetlimo u zvijezdi Njene ljubavi.

Sanjalačka priroda svemira

11.

Učenik je pitao Učitelja:“Učitelju koju svrhu ima zlo u Božjoj kreaciji? Gospod je svakako Bog dobrote i ljubavi. Je li moguće da Bog ne pozna zlo, kao što neki moderni pisci pišu?”
Sri Yogananda se nasmijao:“Bog bi trebao biti veoma glup kada ne bi vidio zlo. On koji vidi pad svakog vrapca, kako ne bi bio svjestan nečeg tako očiglednog.”
Učenik:“Možda On to ne poznaje kao zlo?”
Yogananda:“On je svakako svjestan da ljudi žive u iluziji i da zato pate. ON sam je stvorio iluziju.”
Učenik:“Je li tada Bog stvorio zlo?”
Yogananda:“Zlo je njegova maya ili kozmička iluzija. To je svjesna snaga koja jednom donesena u postojanje traži samo-ovjekovječivanje. Maya je Sotona. Ona nastoji držati našu svjesnost vezanu za zemaljsko.
Jedina Stvarnost – Bog – istovremeno nastoji da nas povuče natrag Sebi, Svojom božanskom ljubavlju.”
Učenik:“Ali tada mora postojati neki razlog za Sotoninu ulogu u božanskoj shemi stvari.”
Yogananda:“Zlo služi na isti način kao i nitkov u drami. Zlodjela nitkova nam pomažu da probudimo u sebi ljubav za junaka i ispravan put. Slično tome zlo i bolne posljedice zla imaju cilj probuditi u nama ljubav prema dobroti i Bogu.”
Učenik:“Ali Učitelju, ako su dobro i zlo dio kozmičke drame, zar je važno koju ulogu igramo u priči? Bez obzira bili sveci ili gangsteri, naš će dio biti iluzoran i neće zahvatiti našu pravu narav kao oličenje Boga.”
Učitelj se nasmijao:“U pravu si u najkrajnjem smislu. Ali ne zaboravi, ako igraš ulogu nitkova u drami morati ćeš primiti i kaznu u toj drami koja slijedi nitkova! S druge strane, ako igraš ulogu sveca probuditi ćeš se iz tog kozmičkog sna i uživati jedinstvo sa Sanjarom za čitavu vječnost.”


Odlomak iz knjige:"Bit Samospoznaje"

Pravi smisao života

1.

“Oni koji su zadubljeni u tjelesnu svjesnost slični su strancu u tuđoj zemlji. Naša je zemlja rođenja Sveprisutnost. Na zemlji smo samo prolazni gosti u kratkom posjetu.
Nažalost većina ljudi stvara od sebe nepoželjne goste! Oni inzistiraju na monopoliziranju malog komadića zemlje kao da je samo njihov. Njihova neprestana misao je ‘moja kuća, moja žena, moj muž, moja djeca’. Slatke i misteriozne materijalne zamke drže ih kroz san iluzije. Oni zaboravljaju tko su i što su zapravo. Probudi se! Prije no što tvoj san o životu ne iščezne u beskraju. Kada ovo tijelo umre, gdje će biti tvoja obitelj, tvoj dom, tvoj novac? Ti nisi ovo tijelo. Tijelo je samo tanjur, koji ti je dat da iz njega možeš blagovati svetkovinu Duha.
Zašto ne naučiti ovu osnovnu lekciju prije smrti? Zašto čekati? Ne veži se za ograničenu ljudsku svjesnost, već misli na beskraj Duha iznutra.”



6.

“Ti nisi rođen samo zato da zarađuješ novac, imaš djecu i zatim umreš! Tvoja sudbina je uzvišena. Ti si dijete vječnosti! Svako ispunjenje o kojem si ikad sanjao čeka na tebe u Bogu. Tvoja je njegova beskrajna kuća bogatstva. Zašto odgađati? Zašto gubiti vrijeme na nebrojene zaobilaznice? Idi pravo k Njemu.”



7.

“Promisli na trenutak što je Isus mislio kada je rekao: ‘Neka smrt sahrani njihovu smrt’(Matej 8:22.). Mislio je o tome da je većina ljudi mrtva, ali to ne zna! Oni nemaju ambicija, niti motiva, niti duhovnog entuzijazma, niti radosti u životu.
Kakva je korist živjeti na takav način? Život bi trebao biti neprestana inspiracija. Živjeti mehanički znači biti mrtav iznutra iako tijelo još uvijek diše!
Razlog za nezainteresiranost u ljudskim životima je taj što ljudi ovise u uskom kanalu za njihovu sreću, umjesto da odu do bezgraničnih izvora sve radosti unutar njih samih.”



8.

“Ovaj svemir je Božji san. Njegova prostranost nagovještava bezgraničnost svjesnosti.
Samo zamisli sferu svjetla. Vizualiziraj je kako se širi kroz vječnost. Može li ikad dohvatiti točku gdje je prijašnja ekspanzija bila nemoguća? Nikada! Iako materija ima granice, svjesnost je nema. Zar ne vidiš? Takav je svemir beskrajan jer je kapacitet svjesnosti beskrajan. Kao što misao prethodi akciji, tako materija poput te protežne sfere svjetla, ispunjava prostor koji su misli za nju stvorile.”
“Osnovna je supstanca svemira svjesnost. Sama materija bila je, jednostavno, misao koja postoji – najprije kao energija, a onda kao materija. Jer materija je samo energija na grubljoj razini ostvarenja. Moderna znanost je došla do tog otkrića. A znanstvena meditacija otkrila je odavno da je kozmička energija jednostavno projekcija Božje volje.”



12.

“Smisao ljudskog života je pronaći Boga. To je jedini razlog našeg postojanja. Posao, prijatelji, materijalni interesi – sve to samo za sebe ne znači ništa. Te stvari te nikada ne mogu ispuniti istinskom srećom, zato što same za sebe nisu potpune. Samo Bog sadržava sve.
Isus je rekao ‘Zato najprije tražite Kraljevstvo Božje i sve stvari će vam se nadodati’(Matej 6:33). Najprije traži Davaoca svih darova i primiti ćeš od Njega sve Njegove darove. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.”


Odlomci iz knjige:"Bit Samospoznaje"

http://kriyayoga.blog.hr/