Učinak kave na organizam svima je poznat, a ako je za vjerovati pričama, njega je otkrila koza iz Etiopije. Njezin čuvar Kaldi je uočio da se nakon što je pojela crvene bobice s određenog drveta počela neobično i hiperaktivno ponašati. Podaci čak govore i da je počela skakutati na stražnjim nogama. Znatiželja je bila jaka, pa je i sam čuvar pojeo nekoliko bobica iskusivši pritom jednak učinak kao i koza. Uspavano stanje je nestalo i najednom je postao prepun energije. Oduševljen učinkom, Kaldi je odnio nekoliko bobica u selo te ponudio stanovnike kojima se otkriće, također, svidjelo. Otkriće se svidjelo i svećenicama koji su nakon konzumiranja ovih bobica mogli ostati budni znatno duže kako bi se mogli moliti. Zbog tog otkrića, odlučili su svoje iskustvo podijeliti s ostalim samostanima. U prvim danima nakon što je otkrivena, neki su kavu nazivali „vražjim voćem“. Međutim, o nastanku pravog imena ove biljke, svjedoči legenda koja dolazi iz Arabije. Legenda govori da je nekoliko arapskih izgnanika, koji su protjerani u pustinji da umru od gladi, preživjelo isključivo uz pomoć konzumiranja bobica kave. Za stanovnike obližnjeg grada Moche to je bilo pravo čudo, te je u čast tog događaja ova biljka i piće koje se od nje dobiva nazvano mocha.  

Kava je opstala zbog pape 

Prirodno stanište kave je Etiopija. No, s vremenom su Arapi monopolizirali posjedovanje ove biljke. Kultiviranje kave bilo je rijetko sve do 15. stoljeća, kad je nastupilo opširno sađenje stabala kave u regiji Yemen u Arabiji. Upotreba kave se od tamo širila po Arapskom poluotoku, a kasnije preko Otomanskog Carstva do Turske. Iako se danas kava najčešće koristi kao piće, njezina nekadašnja upotreba je bila znatno drugačija od današnje. Konzumiranje kave kao napitka započelo je u Turskoj, a etiopijsko pleme Galla kavu je koristilo tako što je zrna kave zamatalo u životinjsku mast. Na taj način, zrna kave su bila vrijedan izvor hranjivih tvari. Pripadnici ovog plemena ustanovili su da dobivaju jako puno energije nakon što konzumiraju bobice kave. S druge strane, Turci su kavu smatrali afrodizijakom te su žene u Turskoj bile dobro opskrbljene ovom namirnicom. Ako bi njihovi muževi odbili konzumiranje kave nakon što bi im ga one ponudile, za žene je to bio legitiman povod kojeg su smatrale dovoljnim za razvod.

Zbog svog osebujnog okusa, stanovnici muslimanskih zemalja, kojima je kava bila dostupna, smatrali su ju pravom poslasticom te su striktno odbijali izvoziti zdrave i plodne sadnice. Prijevoz ove biljke izvan arapskih granica bio je zabranjen i od strane vlade. Iz tog razloga, širenje kave započelo je ilegalno. Ilegalno širenje pokrenuo je Arap Baba Budan koji je prokrijumčario zrna kave do planina blizu Indije započevši tamo s uzgojem, a ilegalna inicijativa se ubrzo pokazala iznimno učinkovitom budući da je uzgoj bio i više nego dobar. Što se tiče popularnosti kave, postoje podaci koji govore da je ona postala toliko popularna u Arabiji zbog islamske vjere. Budući da muslimani zbog svoje vjere ne smiju konzumirati alkohol, Arapi su se okrenuli ispijanju kave. Tome u prilog idu podaci da su efekti na organizam nakon konzumiranja kave vrlo slični onima nakon konzumiranja alkohola. Arapi su kavu nazivali qahwa, a zbog činjenice da ona predstavlja njihov supstitut za alkohol, bila je poznata i pod nazivom „arapsko vino“. Nazivi za kavu u kršćanskom svijetu znatno su se razlikovali od arapskih. Osim što su kavu nazivali „vražjim voćem“, neki kršćani su ju nazivali i vražjim napitkom. Iako je zbog toga postojala namjera da se kavu u potpunosti iskorijeni sa svjetske razine, tadašnji papa htio je okusiti taj napitak prije nego što stabla kave budu uništena. Papina znatiželja vrijedila je pokušaja. Naime, papa je bio toliko oduševljen kavom da nije mogao dopustiti da nešto tako dobrog okusa nestane s lica Zemlje.

"Epidemija" kave

Današnji oblik napitka od kave izumljen je krajem 15. stoljeća, kad je prihvaćena obrada kave koja uključuje prženje, drobljenje i polijevanje vrućom vodom. Kiva Han, prva svjetska prodavaonica kave otvorena je 1475. godine u Istanbulu. Europa je upoznata s kavom u ranim počecima 17. stoljeća. Kao i bilo što novo što se pojavi u svijetu, tako je i kava pokrenula mnoštvo kontroverznih polemika u Europi, pa je tako od strane nekih nosila naziv i „gorki vražji izum“. Priča se nastavlja već spomenutim papinim činom. Prva kavana u Italiji otvorena je 1645. godine, dok je u Engleskoj prva kavana otvorena 1652. godine. Jedna šalica kave koštala je jedan peni. Stoga je to mjesto nosilo i naziv „penny universities”. Ubrzo je Engleska imala oko 300 kavana. Taj trend su nastavile pratiti i ostale europske države. Europske kavane postale su centar društvenih zbivanja u kojima su se okupljali ljudi različitim profila.  Franz Georg Kolschitzky zaslužan je za otvaranje prve centralno europske kavane. Njegova kreativnost ostavila je tragove i na današnji oblik napitka od kave. Naime, on je utemeljio običaj filtriranja kave, zaslađivanja i dodavanja mlijeka. Sredinom 17. stoljeća, kava je u New Yorku dobila titulu omiljenog jutarnjeg pića preuzevši pritom titulu pivu. Početkom 18. stoljeća kultiviranje kave započelo je na Haitiju, u Latinskoj Americi i na Havajima, a krajem 18. stoljeća i u Indokini i Australiji. U ranim počecima 20. stoljeća, popodnevna kava je postala pravilo u Njemačkoj te je oformljen pojam „Kaffee Klatsch“. Taj pojam je u Njemačkoj predstavljao žensko ogovaranje u tim prilikama, dok je izvan granica Njemačke obilježavao opuštenu konverzaciju. Nova Gvineja je prilično kasno upoznata s kavom. Njezino kultiviranje započelo je tek 50-ih godina prošlog stoljeća.  

400 milijuna šalica kave u 365 dana!

Nešto drugačiji oblik napitka od kave osmislio je Luigi Bezzera. Naime, on je 1901. godine patentirao stroj koji izrađuje espresso. Prepoznavši izum kao kvalitetan, Desiderio Pavoni je 1905. godine počeo proizvoditi strojeve bazirane na Bezzerovom patentu. Prvi espresso stroj instaliran je u New Yorku 1927. godine. Do danas, espresso strojevi su imali mnoštvo promjena u dizajnu s ciljem da se dobije krajnji proizvod bez prevelikog uplitanja osobe. No, bez obzira u kojem obliku dolazi ovaj osebujan napitak, mnogi ga smatraju pravim zlatom koje čovjeku daje osjećaj luksuza. O količini konzumiranosti ovog napitka i ljubavi prema njemu govore i statistički podaci. Statistike pokazuju da se tijekom jedne godine konzumira preko 400 milijuna šalica kave.

Iako su se Arapi trudili održati monopol nad komercijalnim kultiviranjem i izvozom kave, to im je uspijevalo samo do početka 18. stoljeća. Nakon toga proizvodnja kave više nije mogla biti njihova tajna. Ovaj profitabilan biznis uskoro je privukao pažnju Europljana. S vremenom su Europljani polako dobivali pristup stablima kave te su stjecali znanje o uzgoju. Nizozemci se smatraju prvim narodom u Europi koji je proizveo kavu za novac. Godine 1723. milijuna stabala kave transportirani su u Sjevernu Ameriku s namjerom da se kultiviraju. Ubrzo nakon toga, stvorena je brazilska industrija kave koja je danas jedna od vodećih proizvođača na tom području. Danas i mali farmeri u zemljama Trećeg svijeta mogu prilično dobro zaraditi na izvozu ove biljke. Gledano iz pozicije sadašnjosti, kava je najpopularnije piće diljem svijeta te ništa ne pokazuje da to neće biti i u skoroj budućnosti.

www.inoptimum.com