Kaptol

U čitavom XIII stoljeću Kaptol je podigao jednu jedinu utvrdu, što iz potrebe da zaštiti biskupa, kanonike i dragocjenosti, a što iz prkosa građanima gradečkim, koji ovu kulu podrugljivo prozvaše "Popov toranj". Kula nije bila sagrađena na Kaptolu, već odmah do sjevernih vrata gradečkih.

Sam su Kaptol utvrdili u XIV stoljeću, i to drvenim plotom, palisadama.

Tek pobjedonosno napredovanje Turaka, koji su počeli sasvim ozbiljno ugrožavati i Srednju Evropu, osvijesti i Kaptol, napose poslije 1469. godine, kad je jedino nabujala Sava spriječila tursku vojsku, da se iz poharanog Turopolja prebaci u Zagreb.

S dopuštenjem kralja Matijaša Korvina i Kaptol se stade utvrđivati kulama i opasivati zidinama u obliku četverokuta.

Biskupi Tuz i Luka dadoše biskupski dvor i katedralu opasati još posebnim zidom i kulama. Kardinal Ostrogonski, Toma Bakač-Erdedi (upravitelj zagrebačke biskupije), dovršio je ovo unutrašnje utvrđivanje, podigavši glasovitu "Bakačevu kulu" pred glavnim pročeljem Katedrale.

Kula je srušena I907. godine. Svi radovi bili su dovršeni 1521. godine

Dok je Gradec živio od obrta i trgovine, Kaptol je imao bogata imanja u bližoj i daljoj okolici. Kako poslije provale Tatara (1242) do pojave Turaka kod Zagreba (1469) nije bilo ozbiljnijeg vanjskog neprijatelja, to su se Gradec i Kaptol međusobno gložili i krvarili, uglavnom zbog privrednog prestiža.

Mržnja je išla dotle da je biskup Ivan III godine 1397. udario Gradec crkvenim interdiktom. Često je dolazilo i do krvavih sukoba, do pravih malih ratova, koji su se vodili na graničnom potoku Medveščaku i mostu preko njega. Uspomena na to sačuvala se sve do danas u nazivu ulice "Krvavi most".

U grad već zarana dolaze najrazličitiji vjerski redovnici, koji podižu svoje crkve i samostane. Već u XIII stoljeću dolaze cistereciti, koji kao vješti poslovni ljudi podižu kupalište, mlinove, mesnice itd. U XIII stoljeću dolaze također franjevci i pavlini, zatim dominikanci i drugi.

Unutar čvrstih zidina gotovo sve kuće bijahu sagrađene od drva što je pogodovalo razvijanju požara, koji su se često prometali u opću katastrofu.

Usporedno s ove dvije utvrđene jezgre razvijala su se i gradska podgrađa s vanjske zidina: Vlaška ulica, nastanjena još od Andautonijaca, Nova Ves, Ilka itd. U toku srednjega vijeka oba podgrađima nisu imala više od četiri tisuće stanovnika. Prvi popis izvršen je 1368. godine. Grad je tada imao 281 kuću i oko 2800 stanovnika.

Godine 1647. pojavila se kuga i stala harati po podgrađima i Kaptolu. Gradec se je sačuvao zatvaranjem svih gradskih vrata. Kako za vrijeme epidemije nitko nije obrađivao polja, pa ni pobirao plodine, 1648 nastala je strahovita glad te je mnogo ljudi pobjeglo Turcima u Slavoniju, računajući da je od smrti sve bolje pa i Turčin.

Godine 1647. Zagreb doživljava drugi veliki požar. Eksplodirao je barut u "Popovu tornju" i preneo vatru na Kaptol, gdje je izgorjela čitava Opatovina. Kako su izgorjele sve zalihe hrane, zavladala je silna glad od koje je umrlo 18.000 osoba.

Godine 1682. ponovo se javila kuga ali bez velike štete.

Godine 1706. izbija požar u "Crnoj školi" i naglo se širi Kaptolom. U čitavom gradu požaru je izmaknulo samo šest kuća.

Kaptol bijaše opasan dvostrukim utvrđenjima; vanjske zidine i kule opasivale su čitav grad, a unutrašnje su utvrđenja još jednom štitila katedralu i biskupski dvor. Od vanjskih utvrđenja sačuvala se kula do škole na Kaptolu i nekoliko  ulomaka zidina. Od unutarnjih utvrđenja sačuvan je sjeverni zid i četiri cilindričke kule, dok je peta, najljepša i najveća, središnja Bakačeva kula bila porušena 1907. godine. Na južnom unutrašnjem bedemu podignuta je, u 18. stolječu, veličanstvena palača nadbiskupskog dvora. Sačuvana je i najstarija utvrda koju je Kaptol podigao pred samim sjevernim vratima Gradeca: Popov toranj.

Od crkvenih građevina svakako je najznačajnija Katedrala Sv. Stjepana s dva neogotička tornja, 104 i 105 m visine. Katedrala se počela graditi u romaničkom slogu na prelomu 11 i 12. stoljeća. No već u 13. stoljeću bijaše do temelja uništena: jednom od požara (1217), drugi put od Tatara (1243). Zatim se gradi nova u gotičkom slogu. No i ova bijaše više puta oštećena, obnovljena i proširena, da konačno neogotički izgled dobije potkraj 19. stoljeća. U sakristiji katedrale sačuvale su se zanimljive zidne slikarije iz 17. stoljeća.

U samom nadbiskupskom dvoru sačuvala se je kapela Sv. Stjepana, sagrađena u 13. stoljeću na trozu prvotne romaničke katedrale gdje su otkrivene vrijedne srednjovjekovne fresco slike.

Izvor:
Teks: Ivan Raos, Zagreb,