KAKO PRIKRITI GLOBALNU KATASTROFU?

Dvanaest godina nakon Trinity testa postalo je očigledno za zapadne vlade da su ozračene čestice otišle izvan kontrole. Izvještaj Britanskog savjeta za medicinska istraživanja iz 1957. navodi da broj umrlih od raka pluća više nego udvostručen u periodu od 1945 .do 1952. Za to nije dano nikakvo objašnjenje. Za vrijeme istog desetogodišnjeg perioda, broj mrtvih od raka u blizini Hirošime i Nagasakija je utrostručen . Do kraja 1963 . dio oko Pacifičkih Otoka imao je pet puta veći broj slučajeva raka pluća.
Ovi podaci su natjerali američku vladu da pokuša da se diskretno izvuče od odgovornosti zbog masovnih umiranja i da uzrok ovih bolesti nađe na drugoj strani.

Jedino što ljudi udišu osim zraka bio je dim od cigareta. Tako je američka vlada počela da raditi konstrukciju u koju bi uvukla podobne naučnike (čitajte režimske) koji bi svojim adekvatnim (!) naučnim istraživanjima dokazali štetnost duhana odnosno njegovu povezanost sa pušenjem.

 

EVO KRIVCA!

Ali dokazati naučno da nešto izaziva određenu bolest tražilo je rigorozna ispitivanja i čvrste dokaze.
Sumnjivi agens (dim cigarete) morao je biti izoliran i onda u adekvatno kontroliranim laboratorijskim uvjetima morao je  izazvati rak pluća kod pokusnih životinja.

Da li vjerujete da ni po dvijesto cigareta dnevno, u periodu od nekoliko desetina godina istraživanja, nije uspelo proizvesti rak pluća ni kod jedne testirane životinje? Ili možda vi osobno poznajete nekoga ko u životu nije zapalio cigaretu, a obolio je od raka pluća? Pa, dobro, bio je "pasivan pušač" u zadimljenoj okolini, reći će liječnici. A to je, kažu , isto.

Čini se, međutim, da su podobni naučnici bili prinuđeni da izmišljaju, dok su on savjesniji (pravi naučnici) znali da to nije istina. I to su javno (koliko god su mogli ) iznosili. Da se stvari još više iskompliciraju u naučnim raspravama, doprinjela je i tvrdnja profesora Teodora Sterlinga sa univerziteta Simon Fraser u Kanadi. On je čak izložio tezu da pušači mnogo ređe obolevaju od raka pluća jer se pušenjem formira u plućima tanak sloj mukusa koji "predstavlja zaštitni pokrivač i tako sprečava radioaktivnu česticu da prodre dublje u tkivo". Tako je radioaktivna čestica ostaje zarobljena u ovom mukusu može čak kašljem biti i izbačena napolje.

Naučnog kontraargumenta ovoj tvrdnji profesora Sterlinga nije bilo. Ali napade na njega su izveli plaćeni kolumnisti i urednici globalnih medija. Njemu se ne može vjerovati, tvrdili su , jer je od duhanskih kompanija primio 5 miliona dolara za ovo istraživanje.

Američka udruženja za borbu protiv pušenje (takozvani nevladin sektor) organizirali su pravu hajku na njega tražeći da mu univerzitet oduzme zvanje profesora. Glavnu riječ u udruženjima su naravno vodile majke umrlih od raka pluća koje za njihovu smrt okrivljuju - naravno duhanski dim. Ko je financirao njihova udruženja i kampanje, možemo samo naslućivati.

Profesor Gerhard Šrauzer, predsednik Medjunarodne Asocijacije bio- neorganskih kemičara, svjedočio je 1982. godine pred Komitetom za zdravlje američkog kongresa i tu potvrdio da odavno postoje dokazi da izvjesni sastojci duhanskog dima djeluju antikancerogeno kod testiranih životinja. On je iznio da izvjesni sastojci u cigaretama djeluju kao antikancerogeni agenti kod testiranih životinja koje su već dobile rak.

Profesor Gerhard Šrauzer je kasnije pod zakletvom pred istim Komitetom rekao: "...ne postoji sastojak u duhanskom dimu za koji je dokazano da izaziva rak pluća kod ljudi". Dodao je i da: "... nitko do sada nije u laboratorijskim uvjetima bio u stanju da izazvati rak pluća kod pokusnih životinja od duhanskog dima".

Ovo je za američku vladu bilo previše. Država je blokirala izdavanje bilješki ovih njegovih ispitivanja. Kada jedna država blokira publiciranje nekog naučnog istraživanja, onda za to svakako ima debelih razloga. Postoji samo kongresna bilješka o ovom svjedočenju.

Na drugom kraju svijeta australijski lječnik i lulaš dr Vilijam Vitbi 1978. sam je izdao knjigu "Pušenje vam koristi" (Dr William Whitby"Smoking is good for you") , gde je veličao pušenje kao izuzetno korisno za zdravlje.
Čak je 1979. raspisao nagradu od 10 000 australijskih dolara svakome ko iznese dokaz da duhan škodi zdravlju. Niko se ovom pozivu nije odazvao, pa je zaključio da dokaza i nema.

U svojoj slijedećoj knjizi pokušao je i da se obračuna sa onima koji pušenje proglašavaju opasnim i samo siju paniku. Kontrolirani australijski mediji su ga potpuno ignorirali (Australija je i dalje kolonija engleske aristokracije, baš kao i SAD). Dobio je publicitet samo onda kada je britanskoj princezi Margareti (strasnom pušaču) čestitao što ignorira upozorenja da je duhan štetan.

ŠTO NE MOŽE DA TVRDI NAUKA MOGU MEDIJI

Ovo se režimskim naučnicima nije ni malo dopalo. Do 1982. mnogi su i sami počeli da vjeruju da je ova državna propaganda zaista naučno osnovana.

Iako nisu iznijeti dokazi o štetnosti duhana, u školama je već učeno da je duhanski dim kancerogen i nove generacije lječnika i danas izlaze sa tim znanjem kao sa naučno dokazanom činjenicom. Medicinari, naravno, uče ono što im škola servira i malo tko može da posumnja da uči izmišljotine. (Podsetimo se falsifikata Edvarda Dženera i kravljih boginja. O njemu studenti medicine uče kao o lječniku (!) koji je izumeo cjepivo.

Dakle, čim se toliko priča o štetnosti duhana, tu mora da ima nečega. Recimo, što je sa tajnim sastojcima koje u cigarete zbog arome ubacuju proizvođači. Tu! Tu su kancerogene materije.

Ali, ni druga strana se još nije predavala. Sva vršena istraživanja uključivala su sve sastojke cigareta, pa i te tajne sastojke, tvrdili su pravi naučnici. I ni jedan miš od duhanskog dima nije zaradio rak pluća.

Ova rasprava naučnika i liječnika podijeljena u dva tabora trajala je nekoliko desetljeća, iako je medijski često bila stavljana u drugi plan.

Ono što naučnici ne mogu da tvrde, jer nemaju naučne dokaze, plaćeni urednici i novinari mogu uvijek. Novine uvijek mogu objaviti bilo što i da poslije, ako je igra provaljena, to demantiraju. I nikom ništa. Tako je krenula propaganda sa lažima. Građanima su pokazivane slike crnih pluća od pušača, kako bi se što više zastrašili. Samo forenzičari i patolozi mogli su da shvate tu laž, jer nikotin ne ostavlja u plućima nikakve tragove i sva pluća su ružičasta. Forenzičari nikotin traže uglavnom na prstima. Crna pluća su kod rudara koji su godinama udisali ogromne količine ugljene prašine. Dakle, pušači cigareta nemaju crna pluća.

,Pogledajte video ima prijevod: