Dragi svi,
Jutros me www.monitor.hr uputio na dva zanimljiva putovanja:

Prva je bila spoznaja da neki ljudi (ali i ne samo neki) vizualiziraju vrijeme toliko intenzivno da se već zadnje dvije godine time i službeno bavi nauka

http://www.monitor.hr/cujem

Čujem crvenu godinu od vanilije
Kako je to vidjeti vrijeme?

Holly Branigan je sinestet odnosno osoba koja jednim osjetilom može registrirati druge osjete. Najčešći oblici sinestezije su obojanost zvukova ili okus riječi, no Branigan ima nešto drugačiji oblik sinestezije - ona u prostoru vidi vrijeme. Godinu tako percipira kao trkaću stazu, a praznike kao trake i za svoje je sposobnosti saznala od psihologinje Julia Simner koja je proučavala ovaj fenomen. Iako se za sinesteziju prostora i vremena u znanstvenim krugovima pročulo tek nedavno istraživanja ukazuju kako se ipak radi o dosta čestom fenomenu.

http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/8248760.stm?ls

Holly Branigan has time-space synaesthesia, a condition which causes her to see time in space.
Here she describes what she experiences when she thinks about time.
Holly discovered she was a "synaesthete" when she attended a lecture given by Dr Julia Simner, a psychologist at the UK's University of Edinburgh, who studies the phenomenon.
Dr Simner thinks that this could be one of the most common forms of synaesthesia, although it has only been properly described, by scientists, within the last few years.
More familiar variants of synaesthesia cause people to experience particular colours when they hear sounds or experience tastes that they associate with certain words.
In their most recent experiments, Dr Simner and her colleagues have discovered that this visual concept of time gives people an advantage when it comes to recalling dates and events from their lives.

(U kratkom audio zapisu prilicno brzim govorom ona opisuje stanje u kojem ona vidi vrijeme u prostoru. Kad misli o vremenu  misli na trkacu stazu, trake su duze ili krace ovisno o trajanju odredjenog dogadja. Holly je otkrila da je “sinestist” (onaj koji sintetizira raznovrsne osjecaje i osjetila) tijekom posjete tecaju kojeg vodi Dr.Julia Simner, psihologinja na engleskom univerzitetu u Edinburgu a koja proučava takve fenomene. Dr.Simner smatra da bi to mogla biti jedan od najčeš’ih oblika sienstezije iako se o tome znanstveno analiticki govori tek unutar par zadnjih godina. Češce i poznatije varijante sinestezije uzrokuju da ljudi uočavaju određene boje kad čuju zvukove ili osjecaju okuse koje asociraju s određenim riječima. U svojim najnovijim eksperimentima Dr. Simner i njeni kolege su otkrili da takav vizualni koncpet doživljavanja vremena daje ljudima prednost u situacijama kad se trebaju sjetiti datuma i događaja iz svojih života.)


Na toj istoj stranici moju je pažnju zaokupila i sljedeća zanimljivost:

Glazbeno djelo s tisucljetnim trajanjem

Longest piece of music goes live

Ancient sounds ring out in London

The world's longest piece of music is being performed live for the first time on a unique 20-metre-wide instrument at a concert at The Roundhouse in London.
The Longplayer is a 1,000-year-long composition by Jem Finer and is played out by computer at several public listening posts around the world.
It began playing on 31 December 1999 and will continue - without repetition - until the last moment of 2999.
The live performance will play a 1,000 minute section of the music.
The performance began on Saturday morning and continue until the early hours of Sunday morning.
It was in 2002 that Finer - who was also one of the founding members of pop group The Pogues - developed a score for the music.
It allows the piece to be played as an orchestral installation comprising of six concentric rings of Tibetan singing bowls.
It is this arrangement that is being performed at the Roundhouse concert.
The Longplayer is continually played out at its flagship location, the Lighthouse in Trinity Buoy Wharf in London, but listening posts are also stationed in Australia, Egypt and the US.


(Jem Finer, jedan od osnivača pop grupe The Pogues, krajem 20 st. a radi proslave dolaska 21. St. napisao je predlozak za kompoziciju koja će se  od kad je započeta 31.12.1999. svirati neprekidno do 2999. godina bez ponavljanja. Tu neprekidnu kompoziciju pod naslovom “Longplayer” izvodi kompjutor na lokaciji  U Londonu a može se slušati i u Australiji, Egiptu i SAD-u.
Ovih dana se segment ove kompozicije mogao čuti i na živom koncertu  na posebno konstruiranom instrumentu sastavljenom od šest koncentricnih krugova Tibetanskih zdjela. 1000 minutni segment tog “vječnog” glazbenog djela  se  u ovom trenutku još uvijek svira u Londonu a izvještaj i intervju s kompozitorom možete pogledati na ovoj stranici.)

http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/arts_and_culture/8252444.stm?ls

Srdačno
Igor