Predmeti obuhvaćeni jezično-komunikacijskim područjem i jezici u njima međusobno se bitno razlikuju po svojoj ulozi za učenike i to u smislu razvoja identiteta i socijalizacije, potom prema količini izloženosti učenika danom jeziku i učestalosti njegove uporabe u sredini u kojoj žive, a samim time i prema razini predznanja i motivaciji s kojom učenici započinju proces učenja.

Predmeti unutar jezično-komunikacijskoga područja

Ukupno su četiri takva predmeta: hrvatski kao materinski i državni jezik, hrvatski kao drugi jezik (okolinski i državni jezik), jezici nacionalnih manjina i strani jezici.

1) Hrvatski kao materinski i državni jezik

U Republici Hrvatskoj hrvatski je državni jezik, što znači da se službeno njime služi na cijelome području. On je materinski jezik većinskomu stanovništvu Republike Hrvatske.

2) Hrvatski kao drugi jezik (okolinski i državni jezik)

Pripadnicima nacionalnih manjina i svima kojima materinski jezik nije hrvatski, nego neki drugi jezik, hrvatski je kao jezik širega društvenoga okruženja. Dakle, njima je hrvatski okolinski, a ne materinski jezik, ali im je - kao i svim drugim stanovnicima Republike Hrvatske - državni jezik.

3) Jezici nacionalnih manjina

U pojedinim su dijelovima Republike Hrvatske uz hrvatski jezik službeni i jezici nacionalnih manjina.

4) Strani jezici

 

U Republici Hrvatskoj uče se različiti strani jezici, svjetski i susjedni. Engleski kao jezik svjetskoga sporazumijevanja uči najveći broj učenika, ali zbog opće kulture i sporazumijevanja u višejezičnoj Europi smatra se nužnim naučiti barem još jedan strani jezik (drugi strani jezik).

Područja svakoga predmeta

Bez obzira na navedene razlike, učenje svakoga jezika obuhvaća dva osnovna područja.

1. Uporaba jezika te znanja o jeziku

Uporaba jezika razlikuje se od znanja o jeziku.

2. Posebni sadržaji i oblici izražavanja posredovane jezikom i ophođenje s njima

Posebni su sadržaji u hrvatskome jeziku djela visoke kulture: književnosti, kazališne i filmske umjetnosti, uključujući i tisak (npr. strip, plakat) te kultura u širem smislu riječi – mediji javnoga priopćavanja i sporazumijevanja, svakodnevni život pojedinih skupina i zajednica u cjelini u sadašnjem i prošlom vremenu (društveni odnosi, vrijednosti, pravila ponašanja, običaji i drugo).

U skladu s time, ciljevi nastave i postignuća učenika na pojedinim razinama obrazovanja u značajnoj će se mjeri razlikovati od predmeta do predmeta, tj. od jezika do jezika, i to prije svega prema stupnju složenosti i samostalnosti te tečnosti i točnosti jezične izvedbe učenika, a u srednjem obrazovanju djelomice i u tematici.

Iz navedenih razloga ovdje će se prvo navesti ciljevi i postignuća učenika koji su zajednički svim jezičnim predmetima, a potom očekivana postignuća za nastavu pojedinih jezika ili skupine jezika kako slijedi: hrvatski kao materinski jezik, hrvatski kao drugi (okolinski) jezik, jezici nacionalnih manjina, strani jezici.

Svojstvena i pojedinačna postignuća u navedenim jezičnim nastavnim predmetima razradit će se u okviru predmetnih nastavnih programa u nastavku teksta, u poglavljima od točke 1.

Zajednički ciljevi jezično-komunikacijskih predmeta

Zajednički ciljevi jezično-komunikacijskih predmeta obuhvaćaju dva osnovna područja, to su: jezik i komunikacija te jezik i kultura.

A) Jezik i komunikacija

Osnovni je cilj ovoga područja stjecanje jezične komunikacijske kompetencije. Ona obuhvaća jezičnu, društvenojezičnu i uporabnu (pragmatičku) kompetenciju koje se ostvaruju putem jezičnih djelatnosti primanja (recepcije), stvaranja (produkcije), međudjelovanja (interakcije) i jezičnoga posredovanja.

To znači da, načinom koji odgovara njihovoj dobi i predznanju, učenici trebaju:

1. −

steći znanja te razviti vještine i sposobnosti usmenoga, pisanoga i vizualnoga komuniciranja u međusobnim (interpersonalnim) i međukulturalnim (interkulturalnim) situacijama osobnoga i javnoga života. To znači da trebaju

 

usvojiti i razviti leksička, fonetska i gramatička znanja i vještine primjenjujući ih u područjima prijamnih (slušanje, čitanje) i proizvodnih jezičnih djelatnosti (govorenje, pisanje) u situacijama izravne (npr. međudjelovanje, jezično posredovanje) i neizravne komunikacije (npr. mediji)

−

usvojiti i razviti kognitivne i afektivne strategije jezične proizvodnje i primanja sadržaja, tj. njihova značenja, uključujući i jezično posredovanje između govornika različitih jezika

−

usvojiti i razviti komunikacijske strategije uključujući i prikazivačke vještine te primjenu informatičke tehnologije u učenju jezika

−

razviti jezičnu svjesnost i svjesnost o učenju jezika uključujući strategije i tehnike učenja jezika i uporabe jezičnih predznanja i prethodnih iskustava učenja jezika te samoprocjene vlastitih i tuđih postignuća

−

razviti pozitivan stav prema učenju jezika i svijest o važnosti učenja jezika

−

steći i primjenjivati znanja o društvenokulturnim uvjetima uporabe jezika kako bi se primjereno sporazumijevali s drugima različite dobi, spola, društvenih slojeva i skupina, kultura; steći i primjenjivati znanja o svrhovitoj uporabi jezičnih izvora, što uključuje ostvarenje jezičnih uloga i govornih čina, prepoznavanje i odabir vrsta teksta, odabir primjerenoga jezičnoga registra i diskursa i dr.

B) Jezik i kultura

S obzirom na jezik i kulturu, učenici će načinom koji odgovara njihovoj dobi i predznanju:

1. −

usvojiti znanja i razviti raščlambene (analitičke), objasnidbene (interpretativne), prosudbene i stvaralačke (kreativne) vještine s obzirom na književnost onoga jezika na kojemu se uči, uključujući i usporedbu s književnostima na drugim jezicima

−

razviti čitateljske potrebe i stvoriti čitateljske navike

−

razviti pozitivan stav prema književnosti i kulturi određenoga jezika

−

usvojiti znanja i razviti raščlambene, objasnidbene, prosudbene i stvaralačke vještine prikladne govornim i govorno-vizualnim medijima kao sredstvima umjetničkoga izraza i javnoga priopćavanja i sporazumijevanja te kulturi svakodnevnoga života (tisak, radio, film, televizija, Mreža (internet) i dr.)

−

usvojiti pozitivne vrijednosti i norme u skladu s humanističkim nasljeđem i demokratskom kulturom posredovane jezičnim umjetničkim oblicima i medijima

−

razviti svijest o mogućoj ulozi jezika kao sredstva zloporabe (manipulacije) i iskazivanja moći te prosuđivati tekstove prepoznajući nakane autora

−

promatrati međukulturne odnose kao sklop znanja, vještina, stavova i vrijednosti te načina ponašanja u suodnosu prema drugim kulturama i njihovim pripadnicima (npr. snošljivost, sućut)

−

usvojiti znanja o kulturi naroda, područja, zajednice određenoga jezika uključujući i usporedbu s kulturama drugih jezika

−

usvojiti znanja o povezanosti jezika i kulture te razviti svijest da su i jezik i kultura sustavi podložni promjenama i utjecajima, a ljudsko poimanje uvjetovano pripadnošću određenoj kulturi i društvenoj skupini

 

1. −

razviti svijest o postojanju različitih idioma i njihovih značenja uvjetovanih značenjima u priopćavanju i sporazumijevanju (društveni idiom /sociolekt/, dijalekt, žargon, idiolekt itd.) te razviti strategije prevladavanja mogućih nesporazuma.

Očekivana odgojno-obrazovna postignuća na općoj razini

A) Jezik i komunikacija

U okviru područja Jezik i komunikacija učenici će u skladu s sa svojim stupnjem jezičnoga razvoja i općega razvoja na određenomu jeziku:

1. −

moći sudjelovati u neizravnoj komunikaciji, tj. ovisno svrsi komunikacije i vrsti teksta: u potpunosti (globalno), djelomice (selektivno) te u nekim pojedinostima (detaljno) razumjeti pisane i usmene poruke

−

znati izdvojiti bitne obavijesti, odnosno podatke

−

znati prepoznati suodnose u tekstu

−

poznavati tekstne vrste i jezične stilove

−

poznavati jezične i vrstovne zakonitosti određenih medija te umjetničkih vrsta i oblika

−

samostalno se koristiti raznovrsnim medijima i izvorima podataka, odnosno obavijesti

−

prosuđivati sadržaj i nakanu napisanoga ili izgovorenoga

−

jezično međudjelovati sa sugovornicima i slušateljima različite dobi, spola, zanimanja, društvenih skupina i kultura

−

moći usmeno i pismeno izraziti svoje nakane, misli, stavove i osjećaje na razumljiv i uvjerljivo oblikovan način

−

moći sročiti usmene i pisane tekstove u skladu sa sadržajno-formalnim zakonitostima pojedine tekstne vrste te uz odabir odgovarajućeg jezičnog stila

−

primijeniti komunikacijske strategije primjerene nakani i situaciji (npr. u raspravi tražiti objašnjenje, uzeti riječ, zastupati stav; prikazati slušateljstvu kakav sadržaj i sl.)

−

poznavati osnovne metajezične pojmove i njihovu ulogu u jeziku

−

svjesno primijeniti odgovarajuće strategije učenja, uključujući i međujezični povoljni prijenos i prethodna iskustva učenja jezika.

B) Jezik i kultura

U okviru područja Jezik i kultura učenici će u skladu s razinom jezične kompetencije na određenomu jeziku i stupnjem kognitivno-afektivnoga razvoja:

1. −

moći doživjeti osjećajno-estetsko zadovoljstvo pri primanju jezičnih umjetničkih djela različitih kultura

 

1. −

poznavati osnovne književnoteorijske i književnopovijesne pojmove i moći ih povezati s upoznatim djelima i autorima te znanjima stečenima u okviru drugih nastavnih predmeta (glazbena i likovna kultura, umjetnost, vjeronauk, etika, povijest, geografija, strani jezici i dr.)

−

poznavati osnovne zakonitosti govornih i govorno-vizualnih medija kao sredstava javnoga priopćavanja

−

moći izraziti i objasniti svoj stav o književnomu djelu

−

moći kritički prosuditi podatke i obavijesti posredovane javnim medijima

−

u različitim tekstovima moći prepoznati vrijednosti i norme koje nisu u skladu s humanističkim nasljeđem i demokratskom kulturom (npr. snošljivošću, sućuti)

−

znati bitne činjenice o kulturi zajednice određenoga jezika i moći ih povezati sa znanjima o drugim kulturama te ih sagledati u cjelini koristeći se pritom i znanjima stečenima u drugim nastavnim predmetima, uključujući i prepoznavanje djelovanja kultura i međukulturne razmjene

−

moći prepoznati nesporazume nastale zbog društveno-kulturnih razlika te moći primijeniti strategije za njihovo prevladavanje

−

prepoznati situacije u kojima utjecaj vlastite društvene sredine i kulture nepovoljno utječe na poimanje neke druge kulture ili društvene skupine

−

u situacijama izravne i neizravne komunikacije moći prepoznati i upozoriti na stereotipe i predrasude prema pripadnicima pojedinih društvenih skupina i kultura.

www.mzos.hr