Ma zamisli ovo: Kad bi žene samo znale, smatraju mnogi, vjenčana zvona odzvanjala bi širom zemlje.

No što ako žene ne žele znati pravi razlog zašto ih ne zovemo ili odjednom nestanemo ili oženimo neku drugu? Što ako - i dok ovo pišem potpuno sam svjestan opasnosti koja mi prijeti - bi one radije da im se iznova, iznova i iznova govori samo ono što žele čuti: muškarci su kreteni, a žene bespomoćne žrtve?
Ovu misao domišljato su zloupotrijebili u He's Just Not That Into You novom priručniku za žene iz pera bivših autorica Sex and the City, koja je prošlog mjeseca skočila na prvo mjesto Amazona i čija je prva naklada od 30.000 skočila na 400.000 primjeraka. Pod krinkom da im se napokon prezentira ono što godinama ne žele slušati, ženama se opet podvaljuje još brdo onoga što im škaklja uši.

Pomogla je i Oprah Winfrey. Sat koji je u svojoj emisiji posvetila knjizi djelovao je kao da je pronašla svog novog Dr. Phila. Na podiju je sjedio Greg Behrendt, koji se predstavio kao surovo iskreni tip iz scenarističke ekipe Sex and the City, dok je koautorica Liz Tuccillo sjedila među publikom. Knjiga se reklamira kao 'bolna istina za razumijvanje muškaraca', a gospodin Behrendt kao iskreni predstavnik ozloglašenog spola. Kolegica Tuccillo javila bi se na kraju svakog poglavlja kako bi uvjerila žene kako moraju slušati gospodina Behrendta, čak i ako im se ne sviđa što im govori. I Winfrey je slušala, predvodeći svoju publiku u pjevušenju refrena Jednostavno mu se ne sviđaš.

Odličan naslov, iskovan u epizodi Sex and the City, odgovor je koji se u knjizi nudi za sve zagonetne postupke nedokučivih muškaraca. Zašto ne zove? Jednostavno mu se ne sviđaš. Zašto te je ostavio? Jednostavno mu se ne sviđaš. Zašto je nestao? Jednostavno mu se ne sviđaš...

No to je tek polovica istine. U knjizi se katalogiziraju muški tzv. loši postupci, no nigdje se ne objašnjava zašto mu se jednostavno ne sviđaš. Da nije možda zato što tokom večere pet sati pričaš samo o sebi ili spominješ da ti je zadnji mladić pravi muljator i ti jednostavno nisi bila prava cura za njega.

Ali nikada nisi ti u pitanju; uvijek je on. Kao što glasi naslov jednog odlomka, "Jednostavno mu se ne sviđaš ako je on sebični kreten, nasilnik ili zbilja veliki čudak." A kad nema krivnje na ženskoj strani, nema potrebe za odgovornošću.

Poput većine ženskih litanija, i ova knjiga kreće sa stajališta da su muškarci emocionalni kriminalci, a žene nedužni promatrači. A ovo se prihvaća kao istina jer žene posjeduju termine za debatiranje. Živimo u svijetu koji se okreće oko Sex and the City, Bridget Jones i Oprah.

Muškarci su ili šarmantna bitanga ili dosadni, sigurni materijal za ženidbu, i ove se dvije krajnosti nikada ne susreću, iako osobno poznajem okorijele neženje koji su se transformirali u odane supruge i očeve.

"Muškarci nisu komplicirani, iako bismo mi željeli da se tako misli," piše Behrendt. "Naše postupke potiče seks, iako se pokušavamo pretvarati da je nešto drugo u pitanju." No ako je to istina, zašto se oženio. Zar ne bi trebao i dalje iskorištavati koliko god više žena je moguće? Tuccillo ustraje: "Baš i ne postoji velik broj dobrih muškaraca. Statistike to potvrđuju."

S druge strane, bilo koji samac reći će vam da nema ni puno dobrih žena. I da će kad nađe jednu dobru, i ona ga želi, sasvim sigurno oženiti. Pa zar se ne bismi mogli složiti da ni jedan spol nema ekskluzivno pravo na krivnju zbog neuspjele veze.

Ima nešto antipatično u tom imidžu žene kao bespomoćnog stvorenja koja živi u miru sve dok joj u život ne uđe muškarac i slama srce. I to nakon koliko valova feminizma?

Drage dame, jeste li vi ikada nogirale muškarca? I to ste uvijek činile uz maksimalno razumijevanje za njegove osijećaje? I osjećale krivicu nakon toga? Ova pitanja se nikada ozbiljno ne razmatraju. Niti je moguće da muškarci prolaze kroz upravo jednaku agoniju odbijanja, samoće i nesigurnosti kao i žene.
Bit će interesantno vidjeti koliko će žena ići pogledati Alfie remake odličnog filma iz 1966. s Michaelom Caineom, čija je premijera ovog vikenda. To je, na koncu, film o onom tipu muškarca, o kojem ljubitelji romantičnih komedija, navodno žele baš sve saznati: PODLAC.

U novoj verziji, Jude Law između dva zavođenja priznaje svoje najskrivenije misli – koncept iz originalne kazališne postave. I tek što je na zadnjem sjedalu ‘povalio’ žensku, Alfie priznaje, ona je potrošna roba, krećemo dalje.

No uz ovog Guccijem uvijenog lijepog dečka koji na svojoj Vespi klizi Manhattanom za remake se može slobodno reći da je razvodnjena, ušminkana, mlaka verzija starog Alfiea. U originalnom filmu, koji postaje prilično mračan, on odlazi u liječilište gdje se oporavlja od plućne infekcije, spava sa ženom svog cimera invalida, ona zatrudni, a on zove sumnjivog stručnjaka za abortuse. Kamera se dobru minutu fokusira na rasplakanog Alfiea koji plače nad prizorom mrtvog fetusa. A glavna pjesma, pjeva je Cher, govori o čovjeku koji se suočava s vlastitom krivnjom i odgovornošću. Za svoju bijednu sudbinu ne krivi ni jednu ženu, već kako sam kaže "me bleedin' self."

Muškarci nisu komplicirani? 

www.net.hr