Je li to sad to? Kolektivno produhovljenje, masovni prelazak na manje brutalne frekvencije, prešaltavanje iz podređenog statusa ribe u film vodenjaka koji ljepše zvuči, vibriranje prema ljepšim tonovima…? Iz perspektive ovog siječnja, na našoj napućenoj Zemlji, tom bučnom dijelu ove i dalje nam nepoznate galaksije, i dalje je trulo i nesavršeno. Bilo bi previše lako reći da je to zatišje pred oluju, da mora biti loše da bi se sve nekako na kraju popravilo… Valjda čarobnim štapićem. Još smo ribe. Izmanipulirano jato koje čuje ono što želi čuti. Čitamo naslove, prelistavamo globalno znanje brzo i nezainteresirano i čekamo spas odozgo; po sistemu «kako na nebu tako i na zemlji», valjda. Bilo bi sjajno da je tako, da je lako, ali Sizifi će još dugo svirati Rolling Stones.
 


Nije ovo patetični, do boli pesimistični krik jednoga iz stada, preumornoga od lažnih blagdana i previše frustriranoga od siječnja. Ovo je šapat zdravog razuma, neopterećen lošim informacijama i pokvarenim religijama. Nije ga lako čuti ali povremeno se probije kroz buku sjebanoga svijeta i kaže što ima reći. Bilo bi dobro barem ponekad ga čuti. Dati mu priliku da se izrazi, da zaobiđe kineski zid ega i odsvira svoje. Toga nama treba u ogromnim količinama, ohrabriti se i čuti sebe same. Biti do te mjere lud da pričaš sam sa sobom. Uvrnuto? Što je luđe od svijeta u kojem živimo, od naših patetičnih života robova u prividu slobode zapadnjačke demokracije, te crkotine smrdljive…

Jadno je biti sisavac, a biti riba. Jadno je udove imati i atrofirati zbog gluposti. Nije srce (samo) mišić, sprava za tik-tak. Nisu muda ukras. Majko mila, kako smo sjebani, iskvareni i manipulirani stalno, u ovom prividu, realnosti lažne sigurnosti i priglupog kolektivnog konsenzusa oko spasa naših duša životinjskih. Tko se može mjeriti s genijalnošću ljudske životinje, te ovčice koja se rogovima kiti jer umišlja da je tako manje bezuba stoka…

Protekli blagdani bili su opet, kao i uvijek, prilika da se podsjetimo koliko smo jadan kolektiv dok u ime likova iz bajki svjedočimo božjem smislu za ironiju i humor i baš kao ribe u jatu žurimo što prije se uhvatiti u mrežu onih koji imaju da bi mogli imati još više. Pravila, sve što radimo unaprijed je definirano priglupim kodeksima i nedajbože da radiš po svome. Božićni blagdani fenomenalna su prilika za prigodne religijske teme i svaki put se iznova čovjek iznenadi koliko žustro raspravljaju o tome oni koji umišljaju da su s Bogom na ti, a (ne)znaju samo ono što su čuli od posrednika njihovih posrednika, tobože zemaljskih posrednika misterije s vrha. Pojma nemaju, nije ih briga što toga nisu svjesni. Ego je zajebana kategorija, a najveći je ego u onih koji su s Bogom na ti. Strašno je koliko je lako manipulirati ovim našim božjim ovčicama i pravo je čudo da nismo još luđi.

Svijet je patetičan, smrdi, a ljudi su ovce. Razlog više da češće razgovaramo sami sa sobom, zanemarimo loše informacije i pokvarene posrednike prema znanju i duhovnosti, te prevarante odvratne. Razlog više da se čovjek usudi impresionirati naizgled malim stvarima, onim sitnicama koje doživljavamo zdravo za gotovo, a jedini su smisao naše imaginarne prisutnosti u ovom svijetu, realitetu. U 2012. godini, tom fiktivnom prijelazu iz godine u godinu i tobože bliskoj nam tranziciji na neko novo funkcioniranje, želim biti sa sobom na ti, bez nepotrebnih materijalnih predmeta i s puno, jebeno puno ljubavi. I znaš kako me živo boli neka stvar što to nije općeprihvaćeni izbor u štali… Preživajte, ako morate, dišite zrak i želite nepotrebno. Ili izađite iz štale igrati se čovjeka.

www.4dportal.com/antepacinov