Uz samu zapadnu granicu Gradske četvrti Podsljeme, na prostoru susjednog Črnomerca, na istaknutom medvedničkom obronku, smjestio se drevni Medvedgrad. Nešto niže od stare utvrde, u gotovo neprekidnom nizu prema sjeveroistoku, poredala su se stara, višestoljetna naselja među kojima se ističu: Šestine, Mlinovi, Gračani, Markuševec i Vidovec.

Narodna predaja kaže da su Šestine dobile naziv po tome što su seljaci svoj odlazak na tlaku (rad za vlastelu) na majur medvedgradski šesti dan u tjednu nazivali odlaskom "na šestinu". Određene obaveze šestinskih seljaka prema vlastelinima održale su se čak i nakon osnivanja samostalne općine Šestine 1. svibnja 1893.

Na području Šestinske župe već se u 13. stoljeću spominje Zemlja Dedići, naziv koje označava općinsku baštinu. Stanovnici toga sela bili su, za razliku od drugih, oslobođeni davanja Medvedgradu.

Staroj šestinskoj župi pripadalo je i selo Kraljevec. To se ime prvi put spominje u odluci iz 1273. kojom kralj Ladislav IV. tu zemlju, dotad zvanu “Fayz” (miris drvene kore), predaje biskupu Timoteju. Za selo Kraljevec vodila se parnica između Kaptola i gradske općine, što je rezultiralo mržnjom, pa i krvoprolićima i progonstvima u kojima su stradali mnogi Kraljevčani.

U šestinskoj ulici Himper u 15. je stoljeću sagrađen dvorac nazvan Kulmerovim po njegovim zadnjim poznatim vlasnicima. Grofovi Kulmer, među njima i naš istaknuti slikar Ferdinand Kulmer, sahranjeni su u kripti crkve Sv. Mirka, stotinjak metara niže od dvorca. Dvorac je 1894. opljačkan i razgrađen, a u vrijeme II. svjetskog rata spaljen. Potpuno je obnovljen tijekom prvih godina ovoga stoljeća.

Šestinska župna crkva Sv. Emerika iz 1240. u više je navrata dograđivana, a svoj je današnji izgled dobila 1909. U njezinoj blizini između 1756. i 1759. sagrađen je župni dvor, a nešto dalje od njega samostan kćeri milosrđa Nazaret.