IVAN ČESMIČKI PANNONIUS

 

Hrvatski humanist i pjesnik Ivan Česmički

(rođen kao Johanni de Chesmicze) ilia

latinizirano Janus Pannonius, rođen je 29.

kolovoza 1434. godine u braku Petra i

Barbare. Zna se da je Ivan Česmički imao još

dva brata i barem jednu sestru. Nakon očeve

smrti o djeci se skrbi njihov ujak Ivan Vitez

od Sredne. Majka će doživjeti 60 godina i

umrijet će 10. prosinca 1463. godine.

Do danas nije utvrđeno točno mjesto

rođenja Ivana Česmičkog. Prvotno se držalo

da je rođen u mjestu Česmica u okolici

Čazme. Međutim sve više prevladava mišljenje

da se rodio ili u selu Kešinci kod

Đakova ili pak u selu Kestinci (selo više ne

postoji) u okolici Aljmaša kod Osijeka.

Uporište za ovu posljednju pretpostavku

nalazi se u njegovim stihovima gdje tvrdi

kako se njegovo mjesto rođenja nalazi u

blizinu ušća Drave u Dunav. Pošto je ujak

preuzeo skrb o Ivanu (imao je tek 13 godina),

šalje ga na školovanje u Italiju gdje će

provesti idućih 11 godina. Sedam je godina

proveo u Ferrari kod učitelja Guarina Guarinia

gdje je vrlo dobro naučio latinski i grčki

jezik. Potom je četiri godine studirao u

Padovi i postao doktorom kanonskoga prava.

Po svršetku školovanja vraća se u

domovinu te, s nenavršenih 26 godina života,

postaje pečuškim biskupom (1459), a 1458.

godine kralj Matija Korvin poziva ga na svoj

dvor u Budim gdje će ostati do 1490. Stječe

veliko kraljevo povjerenje i dobiva mnoge

važne zadaće. Godine 1465. kralj ga šalje u

Rim kao vođu izaslanstva koje dolazi pozdraviti

novoizabranog papu Pavla II. (1465).

Kraljevsko izaslanstvo poklonilo se papi i

ujedno zatražilo pomoć u borbama s Turcima.

Posjet Rimu iskorištava da obnovi stara

prijateljstva i pozove talijanske znanstvenike

da u ondašnjoj Mađarskoj osnuju sveučilište,

i time udara temelje pečuškome sveučilištu.

Česmički sudjeluje i u Korvinovu ratnom

pohodu na Bosnu, a nešto poslije i u pohodu

protiv češkoga kralja Podebrada (1468).

 Međutim

već iduće godine obojica su smijenjeni.

Potom se pridružuje skupini hrvatskih i

mađarski plemića koji kuju urotu protiv sve

veće kraljeve želje za neograničenom vlašću

te dižu oružanu pobunu (1471), i nude

prijestolje princu Kazimiru Jageloviću, sinu

poljskoga kralja. Urota propada te urotnici

moraju bježati. Ivan Česmički 15. ožujka

napušta Pečuh i kreće put Italije.

 Privremeno

utočište pronalazi kod zagrebačkog biskupa

Osvalda Thuza na Medvedgradu. Tu i umire

27. ožujka 1472. godine. Prvotno je pokopan

u crkvi pavlinskog samostana u Remetama.

Godinu dana poslije tijelo Ivana Česmičkog u

tajnosti je preneseno u Pečuh i skriveno.

Osam godina poslije u Pečuh dolazi Matija

Korvin i saznaje za skriveno tijelo Ivana Česmičkog

te naređuje da se tijelo pokopa na

zasluženo mjesto.

Godine 1991. pri arheološkim radovima u

pečuškoj prvostolnici kopajući jarak širok tri

metra, znanstvenici pronalaze grobove. U

grobu koji se nalazio ispod gornjeg oltara

(gdje se obično pokapaju biskupi) znanstvenici

nalaze kostur čovjeka u dobi između 30 i

40 godina. Kostur je ležao u katranom premazanoj

škrinji s prekriženim rukama. Pokraj

desne noge kostura pronađena je papinska

bula iz 1446. godine, a s obzirom da je Ivan

Česmički tada boravio u Rimu, pretpostavilo

se kako je riječ upravo o njegovim ostacima.

To su potvrdile i antropološke analize, pa je

21. listopada 2008. u Pečuhu upriličen njegov

ponovni ukop u grobnicu pečuške katedrale.

Pannoniusov književni rad na latinskom

obuhvaća dulje pjesme u heksametru, elegije

u elegijskom distihu, više od 400 epigrama u

raznovrsnim metrima rimske književnosti,

prozne prijevode s grčkog, govore i pisma. U

epigramima piše o ljubavi, prijateljima i svojim

prepirkama s njima, raspravlja o književnim

pitanjima, ali i o aktualnim društvenim

prilikama. Elegije su mu sjetne i obavijene

melankolijom i premda su pune mitoloških i

drugih aluzija na antičku povijest, ipak odaju

pjesnikovu osjetljivu lirsku narav. Česmički

se u svome pjesništvu otkriva kao tipični

humanistički poeta doctus (učeni pjesnik),

čije pjesme odišu dubinskim znanjem o

antičkoj kulturi, ali istodobno i kao pjesnik

lirske intime i kao pjesnik koji uzbudljivo

reagira na događaje iz stvarnosti, osobito na

navale Osmanlija na Balkan. Pjesme koje je

po narudžbi napisao kao dvorski pjesnik,

daleko zaostaju za onima u kojima daje izvorno

književno stvaralaštvo. Njegove je

pjesme pronašao Stjepan Brodarić.

Prevodio je s grčkog na latinski dijelove

Homerove Ilijade te Demostenova, Plutarhova

i Plotinova djela. S književnog stajališta

zanimljiva su i njegova pisma upućivana

prijateljima u Dubrovnik i Trst. Danas je on

najveći pjesnik ranoga hrvatskog humanizma

te nezaobilazna ličnost međunarodnih antologija

novolatinskoga pjesništva. Pečuško sveučilište

danas nosi njegovo ime, te jedna pečuška

gimnazija, a 1972. godine u Pečuhu mu

je podignut i kip.

 

PEČUH

– Ponovni ukop posmrtnih

ostataka bivšega pečuškog biskupa Janusa

Pannoniusa Česmičkoga, velikana naših

krajeva, humanista, latinskog pjesnika i

slavonskoga bana, upriličen je 21. listopada

u pečuškoj katedrali. Uime nazočnih biskupa

iz Hrvatske mons. Antuna Škvorčevića,

mons. Josipa Mrzljaka, mons. Đure

Hranića te generalnog tajnika HBK mons.

Vjekoslava Huzjaka, nazočne na svečanom

činu pozdravio je predsjednik Hrvatske

biskupske konferencije đakovačko-osječki

nadbiskup Marin Srakić. "Ove godine naše

dvije biskupije, Pečuška i Đakovačka,

izradile su zajednički projekt pod naslovom

Naša europska baština. Riječ je o

monografiji i DVD-u u kojima je europskoj

javnosti predstavljeno po tridesetak objekata

kulturne baštine s područja naših

dviju biskupija. I taj je projekt dokaz kako

nas kulturna baština povezuje ne poznajući

granice. Osim što nas povezuje zajednička

kulturna baština, povezuju nas ljudi i

njihova djela koja također prelaze granice

nacija i država. Među njih spada velikan

srednjega vijeka, kojim se ponosi Pečuška

biskupija i Hrvatska (Slavonija), čijim se

imenom diči prastaro pečuško sveučilište,

osnovano davne 1367. godine, a to je Janus

Pannonius Česmički”, istaknuo je nadbiskup

Srakić. Podsjetio je da je Česmički

veoma mlad poslan na studij humanističkih

i pravnih znanosti u Italiju gdje je brzo

stekao ugled kao pjesnik i literat. Postao je

pečuškim biskupom, a poslije je uz Ivana

Thuza imenovan banom Slavonije, no

nakratko (1469–1470). Umro je u Hrvatskoj,

na Medvedgradu, a pokopan u pavlinskoj

crkvi u Remetama kraj Zagreba,

godine 1472. Ubrzo su prema kraljevoj

naredbi njegovi zemni ostaci preneseni u

Pečuh. „Diče se njime i Hrvatska i Ugarska,

a i šire, jer njegovo životno djelo ne

pozna granica. Smatram da bi se i na

njegov grob mogle staviti riječi s groba

Isaaka Newtona napisane u Westminsterskoj

opatiji: Čestitajte si, smrtnici, što je

postojao ovaj slavni ures roda ljudskoga.

Čestitamo na inicijativi, zahvaljujemo na

pozivu i radujemo se što ovim svečanim

činom naša generacija daje dužnu počast

velikanu naših krajeva i naših naroda”,

zaključio je nadbiskup Srakić.

 

Uredništvo:Hrvatski glasnik

21. listopada 2008. u Pečuhu je upriličen njegov

ponovni ukop u grobnicu pečuške katedrale.