Dr. Milena Lajtner,
spec. anesteziologije

Oboljela sam od karcinoma dojke u 11. mjesecu 2004 god. Radilo se o invazivnom duktalnom, multicentričnom karcinomu dojke, II stupnja maligniteta, sa već proširenim metastazama u regionalne limfne čvorove (22 pozitivna podpazušna limfna čvora). Palpatorno je bio povećan i limfni čvor iznad ključne kosti (vratna regija), što je govorilo u prilog raširenosti primarnog tumora u regionalne limfne čvorove, a to je prema uhodanoj kliničkoj praksi znak za slabu prognozu. Također je u toku operacije kirurg uočio povećani limfni čvor (metastazu) uz arteriju mammariu internu, što govori u prilog tendenciji širenja tumora prema plućima. Standardnim pretragama (scintigrafija skeleta, RTG pluća, ultrazvuk abdomena) nisu uočene udaljene metastaze.

U toku standardnog liječenja prošla sam operativni zahvat (radikalna modificirana operacija dojke sa resekcijom pektoralnog mišića), ciljano zračenje metastatskih limfnih čvorova i kemoterapiju.
Istovremeno s kemoterapijom sam koristila udarne doze preparata iz ljekovitih gljiva po preporuci dr. Jakopovića. Neposredni učinak je bio bolje podnošenje kemoterapije, dok zračenje nisam ni osjetila, a iz dana u dan po kemoterapiji sam se sve bolje osjećala. Preparate sam koristila cijelo vrijeme uz kemoterapiju i zračenje. Za vrijeme zračenja vratila sam se u punu fizičku kondiciju, pa sam pješačila po nekoliko kilometara dnevno. Tako brzi oporavak i vraćanje u životnu normalu mogu zahvaliti preparatima iz gljiva.

S obzirom na te rezultate, i efekte koje su polučili preparati više sam se zainteresirala za znanstvena istraživanja ljekovitosti gljiva i iz toga zaključujem da je to i dobra preventiva od recidiva maligne bolesti i pojave novih metastaza.
Preparate i dalje uzimam u pravilnim razmacima, kao dio protokola za održavanje kvantitativo i kvalitativno poboljšanog imuniteta, tako da mi je nakon 18 godina nestao i cjelogodišnji alergijski rinitis. Sada se odlično osjećam i svi su mi nalazi posve uredni.

 

 

Iskustvo gospođe Anke Dušak iz Tuhovca, iz "prve generacije" korisnika naših antitumorskih preparata, kada još nismo bili razvili ni proceduru udarnog doziranja LENTIFOMA, a kamo li recepture za SUPER POLYPORIN i AGARIKON:

"Davne 1985. godine operirana sam od raka dojke, a pet godina kasnije i od raka maternice. Nakon druge operacije počela sam koristiti LENTIFOM, i to mi je pomoglo da savladam bolest i sve tegobe. Do danas sam zdrava, a 'gljive' pijem samo u proljeće i jesen, da sačuvam imunitet i da se osjećam bolje i snažnije."

Đurđica Benko iz Velike Mlake operirana je od raka dojke početkom 2003, a u lipnju 2004.utvrđeno je širenje bolesti u glavu desne natkoljenične kosti i u vrh prsne kosti.Nakon primjene preparata iz ljekovitih gljiva, scintigrafija cijelog kostura sredinom rujna 2004. potvrđuje da u kostima više nema tumorske aktivnosti.

Vesna Henigman iz Zagreba operirana je u proljeće 2004. od najopasnijega raka kože – melanoma. Iako nakon toga nisu nađeni znakovi širenja bolesti, najpre-cizniji test za otkrivanje mikrometastaza (na tirozinazu) ipak je utvrdio skrivenu biološku aktivnost tumora. Nakon primjene preparata iz ljekovitih gljiva, navedeni je test sredinom listopada 2004. pokazao da tumorske aktivnosti više nema. 

B. L. (59), viša medicinska sestra, operirana je od raka dojke još 1993. godine. Preparati iz ljekovitih gljiva ubrzali su i olakšali izlječenje, pa je do danas potpuno zdrava.

 

IZ NAŠE PRAKSE
GLJIVE POMAŽU PROTIV HEPATITISA C

Čak i u slučajevima kada oficijelna (i vrlo skupa) terapija zakaže, pomoću preparata iz ljekovitih gljiva moguće je zaustaviti napredovanje kroničnog hepatitisa C i postići dugotrajni temeljiti oporavak od ove teške i potencijalno smrtonosne bolesti.

Hepatitis C, za kojega se s pravom govori da je "opak poput AIDS-a", akutna je ili kronična zarazna bolest jetre, koju izaziva cijela jedna porodica virusa. Budući da se hranjive tvari, kada se iz tankoga crijeva apsorbiraju u krvotok, prenose u jetru radi prerade, odlaganja i distribucije krvotokom u druge organe i tkiva - jetra ima presudnu ulogu u reguliranju sastava raznih kemijskih spojeva i stanica u krvi. Svako narušavanje strukture i funkcija te vrlo složene "kemijske centrale" može imati teške ili fatalne posljedice. Zato hepatitis C, koji u oko 80% slučajeva iz akutnoga prelazi u kronični oblik, uzrokuje oko 40% od svih slučajeva ciroze jetre u završnoj fazi, oko 60% slučajeva raka jetre, i predstavlja glavnu indikaciju za 30% slučajeva nužnoga presađivanja jetre.

U svjetskim razmjerima se hepatitis C može smatrati jednom od najmasovnijih bolesti - oko 200 milijuna ljudi zaraženo je tim virusima, a svake godine inficira se novih 3-4 milijuna ljudi. U Hrvatskoj se procjenjuje da ima 80-90 tisuća oboljelih. Problem je, međutim, što su sve te brojke, zbog podmuklog toka bolesti, u stvarnosti još puno veće.

Za infekciju virusima hepatitisa C - koja se uglavnom prenosi krvlju i drugim tjelesnim tekućinama - karakteristično je da u otprilike tri četvrtine slučajeva nema primjetnih simptoma, a ako se u periodu od 2 tjedna do 6 mjeseci nakon zaraze i pojave, vrlo su nespecifični (npr. ekcemi i bolovi u mišićima i zglobovima). Čovjek može bolovati od kroničnog hepatitisa C i do 20 godina, a ne osjetiti nikakve zdravstvene smetnje, pa se bolest najčešće otkriva u završnoj fazi - kada je već došlo do ciroze i raka jetre.

Ne postoji specifično cjepivo protiv hepatitisa C. Potencijalna cjepiva još su u početnim fazama (višegodišnjih) ispitivanja, i još dugo ih neće biti na tržištu, ako uopće i stignu. Naime, i ovi virusi vrlo su promjenljivi - stalno mutiraju, što podsjeća i na uzročnike AIDS-a (HIV), ali i na viruse koji izazivaju prehladu.

Zbog tih je razloga liječenje hepatitisa C danas dugotrajno, složeno, skupo i neizvjesno. Zato ne bi ni smjelo biti monopolizirano u rukama (sve)moćnih farmaceutskih kompanija i zdravstvenog establishmenta, i dogmatski unaprijed isključivati primjenu prirodnih proizvoda biljnog, gljivljeg i sl. porijekla.

U uvodu spomenuti temeljiti dugotrajni oporavak od kroničnog hepatitisa C postigli smo - pomoću našega preparata MYKOPROTECT, složenoga ekstrakta iz više vrsta ljekovitih gljiva s dokazano jakim antivirusnim djelovanjem - kod gospođe R. G. (44), bivše medicinske sestre iz Zagreba. Budući da se, radeći kao medicinska sestra u bolnici, više puta ubola iglom, nađeni su joj povišeni jetreni enzimi, prvi puta još 1985. a drugi put 1998. godine, što je pouzdani pokazatelj oštećenja jetre. Testovi su sredinom 1999. dokazali prisustvo virusa hepatitisa C, utvrdivši da se radi o genotipu 1b, koji je jedan od najčešćih u Hrvatskoj, i najteže se liječi.

Biopsija jetre u proljeće 2000. godine pokazala je lagani poremećaj arhitekture i izraženu fibrozu jetre (stadij 3), obilnu infiltraciju upalnih stanica i višestruke nekroze jetrenog tkiva - dakle, kronični hepatitis C srednje aktivnosti. Zato su se specijalisti odlučili za aktivnu terapiju kombinacijom interferona i ribavirina, koja (unatoč toksičnosti tih lijekova) kod virusa hepatitisa C-genotip 1 dovodi do poboljšanja u oko 28% slučajeva. Interferon svojim imunostimulacijskim i imunomodulacijskim djelovanjem ometa umnožavanje i širenje virusa u organizmu, a ribavirin je antivirusni kemoterapeutik djelotvoran protiv nekoliko za čovjeka patogenih virusa. Terapija traje 6 mjeseci, s tim da su prvih mjesec dana doze jače (indukcijska shema). Cijena takve terapije iznosila je tada za interferon oko 20 tisuća tadašnjih DEM, a za ribavirin još oko 5 tisuća tadašnjih DEM. Zdravstveno osiguranje pokriva troškove te terapije, ali se zbog ograničenih sredstava u bolnicama formiraju liste čekanja. Da što prije započne s terapijom, gospođa R. G. je znatan dio lijekova kupila sama.

Nakon 6 mjeseci trajanja, uz niz funkcionalnih tegoba i stalnih značajnih nuspojava, uključujući bolove u mišićima i opadanje kose, terapija je početkom listopada 2000. završena. Postignuta je biokemijska remisija, i sada je trebalo testom utvrditi je li virus još prisutan u krvi ili nije: ako je nalaz negativan, terapija se za genotip 1b nastavlja još 6 mjeseci, a ako je pozitivan, terapija se kao nedovoljno djelotvorna prekida. Na žalost, test proveden 19. listopada 2000. godine bio je pozitivan - nakon 6-mjesečne terapije tada najefikasnijom raspoloživom kombinacijom lijekova pacijentica je imala 2520 međunarodnih jedinica (IU) virusne RNA po jednom mililitru krvi.

Mikoterapiju hepatitisa C gospođa R. G. započela je 6. prosinca 2000. godine, i do sredine ožujka 2001. popila je 6 kompleta našega preparata MYKOPROTECT, namijenjenoga za pomoć kod jakih virusnih infekcija (uključujući AIDS). U toku ljeta i jeseni 2001. testirana je dva puta, u razmaku od 3 mjeseca, i oba su nalaza bila negativna. U nalazu od 1. listopada stoji da je "negativan - ispod granica osjetljivosti testa" koja iznosi 600 IU virusne RNA po mililitru krvi. Zdravstveno stanje gospođe R. G. stabilno je sve do sada – npr. kontrolni nalaz na hepatitis C iz 2006. godine i dalje je negativan!

U svijetu je do sada obavljeno mnogo znanstvenih istraživanja antivirusnih efekata različitih vrsta gljiva i pojedinih komponenti u njima, o čemu postoji već teško pregledna opsežna specijalizirana literatura. Aktivne tvari iz pojedinih vrsta ljekovitih gljiva koče prianjanje različitih "vrsta" virusa na stanice domaćina, koče proces "kopiranja" genetske šifre virusa u stanice domaćina, te sprečavaju umnožavanje virusa u napadnutim stanicama. To postižu prvenstveno aktiviranjem niza procesa imunološke obrane od virusnih infekcija - jačanjem aktivnosti makrofaga, jačim djelovanjem interleukina-1, većom proizvodnjom antitijela i T-limfocita, bržim obnavljanjem stanica koštane srži, poboljšavanjem aktivnosti NK stanica, i dr. Gljiva shiitake npr. pored nabrojenoga u organizmu također znatno povećava proizvodnju vlastitoga interferona. Za usporedbu, današnji čuveni (i vrlo skupi) pegilirani interferoni - koji u kombinaciji s ribavirinom kod genotipa 1 virusa hepatitisa C postižu stopu poboljšanja do 45% - djeluju upravo "interferonski", tj.aktiviranjem imunološkog odgovora na virusnu infekciju, s tim što puno dulje ostaju i djeluju u organizmu od ranije korištenih interferona. Kada bi se uz sadašnje oficijelne terapijske metode i sredstva istodobno primjenjivali i efikasni antivirusni ekstrakti iz ljekovitih gljiva - ukupni bi rezultati možda bili daleko bolji.

Već smo spomenuli da kod oko 75% zaraženih virusima ove opake bolesti nema nikakvih simptoma, a i kad ih ima obično su blagi i neodređeni. Specifičnog cjepiva još nema na vidiku, a poželjno izbjegavanje rizičnog ponašanja (zloupotreba droga, promiskuitetni seks bez zaštite) ipak ne može blokirati sve moguće puteve širenja zaraze. Naše iskustvo - u prikazanome, a i u drugim našim "slučajevima" - kao i vjerodostojna znanstvena istraživanja, upućuju na zaključak da bi antivirusne ekstrakte iz ljekovitih gljiva trebali koristiti ne samo ljudi zaraženi ili oboljeli od hepatitisa C, nego preventivno svi koji su jače izloženi riziku od ove bolesti, pa i svi koji žele bitno smanjiti mogućnost ove potencijalno fatalne infekcije. Narodna izreka da je "bolje spriječiti nego liječiti" već je zaista "izlizana" od upotrebe - ali nije zato manje istinita.