KLASIČNA MOLITVA ZA ISCJELJENJE
Isuse , zahvaljujem ti što si sada tu. Kažem ti : Dobro došao. Lijepo je što postojiš.
Isuse , pogledaj sada na mene , ovdje gdje sjedim pred tobom.
Ti me poznaješ.Želim Isuse da me sad dotakneš i iziječiš,
da me oslobodiš i učiniš zdravim za zadatke u životu,
Isuse Kriste prvo te molim ozdravi sve moje uvrede koje sam naslijedio od mojih predaka ,
Molim te Isuse svojom krvlju i svojim uskrsnućem raskini sve negativne utjecaje mojih predaka. Hvala ti.Iskorijeni svaku bolest , ovisnost i grijeh , moj Isuse.
Isuse , ti znaš da želim svojim precima od srca oprostiti.
Sada te molim , Isuse , dođi u trenutak moga začeća.
U trenutak u kojem sam začet u utrobi majke.Ti si bio sa mnom. Ti si me želio.
Rekao si : Živi.Hoču da živiš. Ti si me htio i radovao mi se. Hvala ti.
Moje začeće u utrobi majke bio je predivan , radostan događaj. Hvala ti.
Isuse , sad želim oprostiti svima koji su bili protiv mene u trenutku začeća.
Želim im od srca oprostiti. Jer važno je da si me ti htio , Isuse.
Tvoj Otac je moj otac i majka. Ti si me htio .Hvala ti.
A sada me Isuse potpuno oslobodi negativnih misli i negativnih sječanja.
Ti si bio sa mnom svih devet mjeseci koje sam proveo u utrobi moje majke.
Ti si bio sa mnom , bez obzira na to je li me majka željela ,
je li bila bolesna ili je morala teško raditi.
Bio si sa mnom bez obzira i na to je li mrmljala protiv mene.
Ti sve znaš.Bio si sa mnom i uvijek mi govorio : Živi .Ja sam za tebe.
Hoću da živiš. Želim da postojiš. Hvala ti .
Ti si se radovao mom dolasku na ovaj svijet. Ja sam željeno dijete.
Imam pravo na život. Hvala ti.
Isuse , želim od srca oprostiti svima koji su mi u tih devet mjeseci učinili nešto nažao.
Svima opraštam , Isuse.
Ti si moj Gospodin. Ti si me želio.
Oslobodi me Isuse svakog samosažaljenja. Očuvaj me od svake depresije.
A sada Isuse ozdravi trenutak mog rođenja.
I tada si bio sa mnom. Ako je porod bio i težak , ti si mi govorio : Da , želim da živiš.
Živim zato jer si ti tako htio.
Isuse , opraštam svima koji su me pri porodu možda šokirali ,
ili bili protiv mene , ili me odbacili ili možda bili grubi.
Opraštam im od srca , Isuse. Blagoslovi ih.
Važno je jedino da si me ti htio.
Nije važno jesu li me željeli moji roditelji ili bilo tko drugi.
Ti si me želio.
Sada ti Isuse predajem moj život do sedme godine , a osobito prve tri godine života.
Ti si bio sa mnom. Htio si me .Ti si me uvijek čuvao , i kad se možda dogodio neki šok ili bolest. Možda sam bio u bolnici ili u rodbine ili bake i djeda umjesto u roditelja.
No ti si bio sa mnom.Hvala ti .Ti si me želio.
Ti si uvijek bio sa mnom. Nikad nisam bio sam.No , to tada nisam znao Isuse.Sada znam.
Sada si ti u mom djetinjstvu. Nikad nisam bio sam .Uvijek si bio sa mnom.To je lijepo Isuse.
Zbog toga opraštam svima koji nisu imali dovoljno ljubavi za mene , koji su prema meni bili strogi.Opraštam im , jer imam tebe za oca i majku.
A sada ti Isuse predajem moj život do petnaeste godine života.
To je vrijeme kada sam od djeteta postao dječak/ djevojčica.
Ti si bio sa mnom u školi.Ti si me htio.Ti si mi se radovao.
Uvijek , uvijek si bio sa mnom.
Moja je prošlost ispunjena tvojom prisutnošću.
To je tako lijepo Isuse. Ti si bio sa mnom. Hvala ti
Opraštam svima koji su me povrijedili u tom razdoblju mog života , Isuse.
Opraštam im od srca. I oni su samo ljudi.
Možda me moji roditelji nisu mogli voljeti , jer i sami nisu bili voljeni ,
ili su i sami patili od pomanjkanja ljubavi i nježnosti.Razumijem ih.
No ti si me volio i to je sad važno.
Sada ti Isuse , predajem moj život od petnaeste do dvadeset i pete godine ,
kada sam išao u srednju školu , fakultet , sklopio brak.
Predajem ti svoju djecu , svoj posao.
Dajem ti svoju bolest , poteškoće , razočarenja , sumnje , očaj.
Uvijek si bio sa mnom Isuse. Ti si me tješio , jačao , štitio , čuvao.
Opraštam svima koji su me u tom razdoblju mog života povrijedili.
Blagoslovi te ljude.
Sada ti predajem moj život sve do današnjeg dana.
Ti poznaješ svaki trenutak mog života .
Znaš za bolesti , posao, djecu.
Sve što sam doživio.
Ti znaš o mom odnosu prema tebi , i onda kad je taj odnos bio prekinut.
Ispuni sad cijelu moju prošlost svojom prisutnošću.
Tvoja ljubav i nježnost uvijek su bile sa mnom.
I svima od srca praštam : svome bračnom drugu , roditeljima , djeci , kolegama , prijateljima.
Opraštam. Želim biti potpuno slobodan Isuse , potpuno slobodan od svega negativnog
i slobodan za pozitivno , za ljubav.
Predajem svoj život u tvoje ruke.
Smijem biti takav kakav jesam.
I znam Isuse , ti me voliš.
Hvala ti što mi daješ radost i sigurnost.
Ja sam tvoj miljenik.
I ljudi me vole. Dubine svakog čovjeka me vole.
Ti si moj prijatelj , Moj Bog , moj Gospodin.
Hvala ti što si mi sve oprostio , što me sada liječiš i oslobađaš.
Film je završen, ali priča tek počinje. Tako bi se, ukratko, mogao sažeti novi pothat vlč. Zlatka Sudca, najkarizmatičnijeg i najpopularnijeg hrvatskog svećenika, o kojemu je snimljen dugometražni igrano-dokumentarni film.
Cijeli projekt donedavno je bio obavijen najstrožim velom tajnosti i tek su nedavno, kada se krenulo s montažom filma, prve informacije o tome tajnom projektu procurile u javnost. Film je režirao redatelj Jakov Sedlar, a u glavnoj ulozi je, naravno, vlč. Zlatko Sudac, koji po prvi puta u javnost izlazi sa 150 slučajeva tjelesnih izlječenja, koliko ih je medicinski I dokumentirano u njegovom devetogodišnjem duhovnom radu. Premijera filma planira se oko Uskrsa, ako ne iskrsnu neki problemi. Naime, budući daje svaki Sudčev korak pod budnim okom crkvenog vrha, film koji se sada montira trebaju pogledati biskupi, odnosno, osobno nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić nakon čijeg će se mišljenja (u konzultaciji sa Sudčevim biskupom krčkim mons. Valterom Županom) dati odobrenje za distribuciju i prikazivanje filma.
Otvorene rane Kako doznajemo iz kruga bliskog vlč. Zlatku Sudcu, film je napravljen tako da ne bi trebao izazvati nikakvu lošu reakciju crkvenoga vrha, jer se, zapravo, radi o više-manje poznatim detaljima iz Sudčeva života i rada proteklih godina. Najdojmljiviji bi, dakako, trebali biti slučajevi tjelesnih ozdravljenja nakon Sudčevih duhovnih zahvata, koji su, kako doznajemo, potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom rimske klinike "Gemelli", na kojoj se liječio papa Ivan Pavao II. , za što se pobrinula dr. Simona Šandrić Gotovac. Ona je, kao što je poznato, dogovorilia i Sudčev boravak u klinici "Gemelli" i bila ključna osoba u medicinskom ispitivanju njegovih otvorenih rana u obliku križa na čelu i zapešćima. Za Crkvu je Sudčev boravak u klinici "Gemelli" bio ključan, jer su medicinska ispitivanja pokazala da se ne radi o ozljedama izazvanima djelovanjem izvana, u što su mnogi sumnjali, nego da se radi o neobjašnjivu fenomenu untarnjeg krvarenja.Inače, sam Sudac u filmu potvrđuje kako mu ta krvarenja na mjestima Isusovih rana često predstavljaju velik problem. On, navodno, otkriva da je zbog krvarenja više puta bio u stanju kliničke smrti, što mu je donijelo neprocjeniva duhovna iskustva, jer svjedoči kako je više puta njegova duša napustila vlastito tijelo i "plovila" prostranstvima, da bi se ponovno vratila i sve se nastavilo po starome. Božji darovi Ti bi dijelovi filma trebali biti novi i šokantni za javnost. Sudac je, naime, otvoreno odlučio progovoriti o svim darovima koje ima i kojima raspolaže, a o kojima je govorio samo na početku svoga pojavljivanja u javnosti, odnosno 1999. godine. A radi se, kao što je poznato, osim o daru govorenja u drugim jezicima (starim, zaboravljenim, poput aramejskog, primjerice), izlječenjima i oslobađanjima od zlih duhova i o bilokaciji (istodobnom fizičkom pojavljivanju na dva različita mjesta) i levitaciji. U Crkvi su, naime, kad je Sudčeva popularnost naglo porasla koncem 1999. i 2000. godine savjetovali mladom svećeniku da izbjegava govoriti upravo o tim fenomenima ili darovima. Crkveni vrh je Sudca reducirao na duhovne seminare u Betaniji na otoku Lošinju, gdje je najviše radio s oboljelim braniteljima. No, o svojim darovima Sudac je rado govorio na duhovnim obnovama u inozemstvu. "Prije fenomena stigmatizacije imao sam darove, kao dar jezika, dar liječenja, dar savjeta, a s vremenom je također došao i dar spoznaje. Poslije stigmatizacije, dobio sam mnoge druge darove. Neki od ovih darova su me oduševili. Tako sam trebao neko vrijeme da se naviknem na to što se događalo. Ovim želim posebno ukazati na darove levitacije, bilokacije, nadahnuća i znanja o nadolazećim događajima - znanje o bliskoj budućnosti i posebno o opasnostima koje prethode", ispričao je Sudac u radijskoj emisi ji u Chicagu tih godina.
NAJGORA BOLEST JE OTPAD OD BOGA
Od prvoga dana svoga rada vič. Zlatko Sudac uporno govori kako nije on jji liječi i ozdravlja ljude, nego se radi o Božoj intervenciji u nečijem u, a da je on samo posrednik. govorim o bolesti, onda ti želim reći da je to jedan jako, jako širok pojam. Najgora bolest je bolest duha, potpuni otpad od Boga, nevjera, mržnja, zlo koje se nakalemi ili nalijepi na ljudsko srce i na njegov duh, na njegovo biće. Čovjek koji je strašno nervozan, napet, koji želi činiti nekome zlo, pa takav čovjek ne može ni tjelesno biti zdrav, a kamoli mentalno. Dakle, sva bolest dolazi iz srca. Svo dobro dolazi iz srca. Kad je srce i duh čovječji zdrav, onda ti je čovjek zdrav, pa makar on jednog dana i dobio karcinom, ali on je zdrav. Ljudi moraju tako gledati na stvarnost bolesti i na stvarnost zdravlja. Jer što je u biti bolest i što je u biti zdravlje? Vidio sam tisuće ljudi koji umiru od neizlječivih bolesti, a sjaje jednom srećom, jednim zadovoljstvom i predanjem života Bogu.: Dok sam vidio potpuno zdrave ljude koji su nesretni, nezadovoljni, stalno nešto prigovaraju, bez motivacije, ne živi im se. Onda mi je draže biti bolestan i umirati, a imati srce otvoreno za Boga i osjećati onako kako se osjećaju ljudi takvog stanja, nego biti tobože u tijelu zdrav, a zapravo duhovno mrtav. To je jedan pogled na bolesti koji je stvarno gledanje bolesti. No. ono što ljudi gledaju kod bolesti je npr. bolest tijela ili uma i tu mogu reći da je bolest karcinoma danas ja mislim u takvom postotku da je uvelike nadmašila AIDS ili neke druge bolesti koje su previše razglašene. Karcinom je gotovo svugdje, svaki drugi je nositelj, a svaki treći obolijeva od njega. To je vrlo neobično u naše vrijeme. Valjda je to zbog zagađenja, zbog načina života, zbog ne znam čega, neka govore medicinari o tome. Uglavnom susrećem ljude koji oboljevaju od takvih bolesti. Čak kažu: "Ja imam takvu bolest, liječnici misle da je karcinom, a ne zna se što je". I nema lijeka.", ispričao je svoja iskustva s bolestima i izlječenjima vič. Zlatko.
Fizički kontakt se ne događa bez ljubavi, a jedino ljubav može liječiti, jer je jedino ljubav Bog. a on liječi. Prigrli svoga bolesnika, izliječit ćeš ga. Moli nad njim u dubokoj vjeri i bit će ti. "I što god zatražite od moga oca dat će vam. Jer ja idem k ocu i molit ću za vas", kaže Isus Krist, "da vam bude ono što ste molili". Vjeruj, ljubi i čini ono sto ti je Isus rekao. Tako treba gledati na bolest. A pogotovo svećenici dužni su tako gledati i tako živjeti", preporuča vič. Sudac.
Preuzeto s Bloga Križ života.