Pitanje (Jon Rappoport): Nekada ste bili sigurni da su vakcine simbol dobre medicine.

Odgovor (dr. Mark Randall): Da, bio sam. Pomogao sam u razvoju nekoliko vakcina. Neću reći kojih.

Pitanje: Zašto ne?

Odgovor: Želio bih sačuvati svoju privatnost.

Pitanje: Dakle, mislite da biste mogli imati problema kad biste se predstavili?

Odgovor: Vjerujem da bih mogao izgubiti penziju.

Pitanje: Na temelju čega?

Odgovor: Nije važno na temelju čega. Ti ljudi imaju načine da vam stvore probleme, ako ste nekada bili «dio Kluba». Znam za jednu ili dvije osobe koje su stavljene pod nadzor, koje su uznemiravane.

Pitanje: Tko ih je uznemiravao?

Odgovor: FBI.

Pitanje: Stvarno?

Odgovor: Naravno. FBI je koristio druge izgovore. A i porezna inspekcija može početi praviti probleme.

Pitanje: Toliko o slobodi govora.

Odgovor: Ja sam bio «dio unutarnjeg kruga». Ako bih sada počeo navoditi imena i iznositi optužbe protiv određenih istraživača, mogao bih se naći u velikim problemima.

Pitanje: Vjerujete li da bi ljudima trebalo dopustiti da sami odluče hoće li se cijepiti?

Odgovor: Na političkoj razini, da. Na znanstvenoj razini, ljudima su potrebne informacije kako bi mogli ispravno izabrati. Jedna je stvar reći da je mogućnost izbora dobra. Ali ako je atmosfera puna laži, kako možete birati? Također, kad bi Upravu za hranu i lijekove vodili časni ljudi, te vakcine ne bi nikada dobile dozvolu. One bi bila ispitivane do besvijesti.

Pitanje: Neki povjesničari medicine tvrde da opće smanjenje bolesti nije posljedica vakcine.

Odgovor: Znam. Dugo sam ignorirao njihov rad.

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Zato što sam se bojao onoga što ću otkriti. Ja sam bio u biznisu razvijanja vakcina. O nastavku tog rada ovisio je moj kruh.

Pitanje: A onda?

Odgovor: Proveo sam vlastito istraživanje.

Pitanje: Do kakvih ste zaključaka došli?

Odgovor: Za smanjenje bolesti možemo zahvaliti poboljšanim uvjetima života.

Pitanje: Kojim uvjetima?

Odgovor: Čistijoj vodi. Naprednom kanalizacijskom sustavu. Prehrani. Svježijoj hrani. Smanjenju siromaštva. Klice mogu biti posvuda, ali kada ste zdravi nećete se tako lako zaraziti.

Pitanje: Kako ste se osjećali kada ste završili vlastito istraživanje?

Odgovor: Očajno. Shvatio sam da radim u sektoru koji se temelji na zbirci laži.

Pitanje: Jesu li neka vakcina opasnija od drugih?

Odgovor: Da. DTP vakcina, na primjer. MMR [protiv ospica, rubeola i zaušnjaka]. Ali neke serije vakcina opasnije su od drugih serija iste vakcine. Ako se mene pita, sve vakcine su opasne.

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Ima više razloga. Oni uključuju ljudski imunološki sustav u procesu koji teži ugrožavanju imunosti. Vakcine zapravo mogu izazvati bolest koju bi trebala spriječiti.

Pitanje: Zašto nam citiraju statistike koje naizgled dokazuju da su vakcine bile strahovito uspješne u iskorjenjivanju bolesti?

Odgovor: Zašto? Kako bi se stvorila iluzija da su te vakcine korisne. Ako vakcina suzbija vidljive simptome bolesti kao što su ospice, svi pretpostavljaju da je vakcina uspješno. Ali, ispod površine, vakcina može oštetiti sam imunološki sustav. A ako izazove druge bolesti – recimo, meningitis – ta je činjenica maskirana, zato što nitko ne vjeruje da to može biti posljedica cijepljenja. Ta činjenica se previđa.

Pitanje: Tvrdi se da je vakcina protiv velikih boginja iskorijenilo velike boginje u Engleskoj.

Odgovor: Da. Ali kada proučite dostupne statistike, dobivate drugačiju sliku.

Pitanje: A to je?

Odgovor: U Engleskoj je bilo gradova u kojima ljudi koji nisu bili cijepljeni nisu dobili velike boginje. Bilo je mjesta u kojima su ljude koji su bili cijepljeni pogodile epidemije velikih boginja. Osim toga, velike boginje su već bile u opadanju prije uvođenja vakcine.

Pitanje: Dakle, kažete da su nam podvalili lažnu povijest.

Odgovor: Da. To je točno ono što želim reći. To je povijest koja je izmišljena kako bi se ljude uvjerilo da su vakcine bez iznimke sigurne i djelotvorne.

 

 

 

Zagađenost vakcina

Pitanje: Radili ste u laboratorijima u kojima je čistoća važna stvar.

Odgovor: Javnost vjeruje da su ti laboratoriji, ti proizvodni pogoni, najčistija mjesta na svijetu. To nije istina. Zagađenja se događaju cijelo vrijeme. U vakcine ulaze svakakvi ostaci.

Pitanje: Na primjer, majmunski virus SV40 može zalutati u vakcina protiv dječje paralize.

Odgovor: Pa, da, i to se dogodilo. Ali nisam to htio reći. SV40 se našao u vakcini protiv dječje paralize zato što je vakcina napravljeno korištenjem majmunskih bubrega. Ali sada govorim o nečem drugom. Samim uvjetima u laboratorijima. Greškama. Greškama zbog nemara. SV40, koji je kasnije pronađen u tumorima... to je ono što bih nazvao strukturalnim problemom. To je bio prihvaćen dio procesa proizvodnje. Ako koristite majmunske bubrege, otvarate vrata za klice za koje ne znate da se nalaze u tim bubrezima.

Pitanje: U redu, ali hajde da na trenutak zanemarimo razliku između različitih tipova zagađenja. Koje kontaminante ste vi otkrili tijekom mnogih godina svoga rada sa vakcinama?

Odgovor: Dobro. Nabrojat ću vam neke stvari na koje sam ja naišao, a također ću vam reći što su našli moji kolege. Evo nepotpune liste. U Rimavex vakcini protiv ospica pronašli smo razne kokošje viruse. U vakcini protiv dječje paralize pronašli smo acanthamoebu, takozvanu «amebu koja jede mozak». Majmunski citomegalovirus u vakcini protiv dječje paralize. Majmunski pjenasti virus u vakcini protiv rotavirusa. Virus ptičjeg raka u MMR vakcini. Razne mikroorganizme u vakcini protiv bedrenice. Pronašao sam potencijalno opasne inhibitore enzima u nekoliko vakcina. Pačje, pasje i zečje viruse u vakcini protiv rubeole. Virus ptičje leukoze u vakcini protiv gripe. Pestivirus u MMR vakcini.

Pitanje: Dajte da ovo razjasnimo. To su sve kontaminanti kojima nije mjesto u vakcinama.

Odgovor: Tako je. A ako pokušate izračunati kakvu štetu mogu uzrokovati ti kontaminanti, pa, mi to zapravo ne znamo jer nisu provedena nikakva testiranja, ili ih je provedeno vrlo malo. To je rulet. Iskušajte svoju sreću. Također, većina ljudi ne zna da se neke vakcine protiv dječje paralize, adenovirusa, rubeole, hepatitisa A i ospica rade s abortiranim ljudskim fetalnim tkivom. S vremena na vrijeme sam u tim vakcinama pronalazio nešto za što vjerujem da su fragmenti bakterija i virus dječje paralize, koji su mogli potjecati od tog fetalnog tkiva. Kada tražite kontaminante u vakcinama, možete naići na zbunjujuće materijale. Znate da ne bi trebali biti tamo, ali ne znate što točno imate. Pronašao sam nešto za što sam vjerovao da je vrlo mali «fragment» ljudske dlake, a također i ljudsku sluz. Pronašao sam nešto što se može nazvati samo «strana bjelančevina», što bi moglo značiti bilo što. To bi mogla biti bjelančevina iz virusa.

Pitanje: Pale se alarmi na sve strane.

Odgovor: Što mislite, kako sam se ja osjećao? Sjetite se, taj materijal odlazi u krvotok bez prolaska kroz uobičajene imunološke obrane.

Pitanje: Kakve su bile reakcije na vaša otkrića?

Odgovor: U osnovi, bile su «Ne brini; protiv toga se ne može ništa». Kod proizvodnje vakcine koriste se tkiva raznih životinja, i tuda ulaze ove vrste zagađenja. Naravno, niti ne spominjem standardne kemikalije poput formaldehida, žive i aluminija, koje se namjerno stavljaju u vakcine [kao konzervansi].

Pitanje: Ta informacija je prilično zapanjujuća.

Odgovor: Da. A spominjem samo neke od bioloških kontaminanata. Tko zna kakvi sve još postoje. Druge ne otkrivamo zato što i ne pomišljamo da ih tražimo. Ako se u izradi vakcine koristi tkivo, recimo, ptice, koliko mogućih klica može biti u tom tkivu? Nemamo pojma. Nemamo pojma kakve bi one mogle biti, ili kako bi mogle djelovati na ljude.