Putovanje u Indiju predstavlja malu avanturu koja znači susret s brojnim kulturama, religijama, jezicima i svim ostalim kamenčićima u šarenom indijskom mozaiku. Gotovo svi indijski gradovi pokazuju te suprotnosti na svakom koraku – u jednom dijelu grada široke ulice s lijepo uređenim drvoredima, raskošne palače, vile i hoteli, a u drugom prljave uske ulice sa siromašnim kućicama u kojima spava deset do petnaest ljudi. Nije neobično vidjeti ljude koji spavaju na pločnicima i koji preživljavaju proseći za hranu.

Po broju stanovnika druga država na svijetu, s vrlo visokim prirodnim prirastom – svake se godine broj stanovnika poveća za 15 milijuna. Stanovništvo Indije je vrlo raznovrsnih rasnih, etničkih, vjerskih i kulturnih profila, a najstariji poznati stanovnici bili su tamnoputi Vede koji i danas žive u južnoj Indiji. Dolaskom ostalih naroda tijekom povijesti došlo je do miješanja raznih kultura, a taj šareni suživot, koji ponekad pokazuje i svoju okrutnu stranu, nastavlja se i danas.

New Delhi je glavni grad Indije i dio je aglomeracije sa starim dijelom Delhi, a upravo zato što ove dvije jedinice čine jedinstvenu cjelinu, oba se grada najčešće zovu jednostavno Delhi. New Delhi nastao je za vrijeme vladavine engleskog kralja Georgea V, koji je ujedno bio car britanske kolonije Indije. Veliki parkovi, aleje, široke ulice i sve ono što pripada takozvanom „kolonijalnom stilu“ čine New Delhi bitno različitim od ostalih indijskih gradova, koje nisu tako pažljivo urbanistički isplanirane.

Indijska mitologija, književnost i kultura povezuju se sa galerijom najrazličitijih likova, polubogova i božanstava, no na vrhu su tri boga – Shiva (onaj koji uništava), Vishnu (onaj koji štiti) i Brahma (onaj koji stvara) te njihove žene, božice Shakti (božica hrabrosti i snage), Lakshmi (božica zdravlja) i Saraswathi (božica učenja).

Brahma, stvoritelj svemira, ima svoj jedini hram Indiji, i to u malom gradu Pushkaru, koji se smjestio na rubu pustinje uz jezero. I inače, bog Brahma nema mnogo hramova u svijetu općenito, tako da se ovaj hram smatra kuriozitetom. Razlog da se baš ovdje nalazi hram Indijci objašnjavaju legendom prema kojoj je bog Brahma vodio borbu s demonom Vajrom i ubio ga lotosovim cvijetom. Oko latica lotosa koje su pale na tri mjesta na zemlju oko Pushkara nastala su tri jezera. Isto tako, svi hindusi moraju barem jednom tijekom svojeg života posjetiti ovaj hram.

Druga prekrasna legenda, koja se povezuje s jednim od simbola Indije, je ona u kojoj je kralj Shah Jehan dao sagraditi prekrasan hram u čast svojoj voljenoj ženi Mumtaz Mahal – riječ je o hramu Taj Mahal. Taj Mahal se gradio 18 godina, gradilo ga je čak 20 000 zanatlija koji su morali danonoćno raditi kako bi što prije bili gotovi s ovim remek-djelom. Legenda također kazuje da je kralj nakon svega dao oslijepiti arhitekta i odrezati mu ruku, kako više nikad ne bi mogao osmisliti i izgraditi tako lijepu građevinu. Ovo uistinu vrhunsko arhitektonsko ostvarenje, popularnog imena „San u mramoru“, spada u remek-djela islamske kuture i ujedno, uvršteno je u popis novih sedam svjetskih čuda.

Također jedna od stanica mnogih putnika kroz Indiju je poznati „ružičasti grad“, grad Jaipur, koji je centar pokrajine Radžastan. Veliki grad, koji danas broji oko pet milijuna stanovnika, nastao je u 18. stoljeću, kad ga je osnovao Maharadža Sawai Jai Singh. Tvrđava Amber jedan je od zaštitnih znakova grada i to je prava romantična palača čiji su zidovi ukrašeni minijaturama, dekoracijama od bjelokosti i zrcalima, na način koji obično zamišljamo taj tipičan indijski stil. Još jedna lijepa palača, popularnog imena „palača vjetrova“ nalazi se u Jaipuru, a to je Hawa Mahal. Građevina od pet katova izgrađena je u obliku krune boga Krišne i njena je prvobitna namjena bila da omogući kraljevskim ženama da promatraju svakodnevni život iza malih, gotovo filigranskom preciznošću izrađenih prozora, a da njih pritom nitko ne vidi.

Hrana je važan dio indijske kulture, karakteristična po obilnoj upotrebi raznih začina i začinskog bilja. Veći dio te kuhinje mogao bi se okarakterizirati kao vegetarijanski, no tradicionalna indijska jela uključuju i piletinu, kozletinu, ovčetinu i ribu. Hindusi zbog vjerskih razloga ne konzumiraju govedinu, dok muslimani ne konzumiraju svinjetinu, također iz vjerskih razloga. Raznolikost i različitost očituje se i u kuhinji, no neki osnovni sastojci zajednički su svim podvrstama indijske kuhinje: riža, brašno od cjelovitog zrnja pšenice i razne grahorice koje se pripremaju kao kaša. Hrana se kuha ili prži u biljnom ulju, koje se u zadnjih nekoliko desetljeća često zamjenjuje sa suncokretovim ili sojinim uljem. Cijela zbirka začina sastavni je dio kuhinje u svakom indijskom domu, i velika se većina tih začina koristi pri pripremi samo jednog obroka.

Čaj je dominantno piće Indije, a najfinije vrste se uzgajaju u pokrajinama Darjeeling i Assam, i priprema se takozvani „masala chai“, gdje se listići čaja kuhaju u mješavini vode i začina kao što su klinčić i cimet. Nakon toga u čaj se dodaje mlijeko, kako bi se dobio gust, sladak i pomalo „vrhnjast“ napitak. U južnim dijelovima Indije često se poslužuje i kava, i tamošnje stanovništvo ima razvijenu naviku i običaj ispijanja kave. Od ostalih napitaka treba istaknuti „badam dood“, mlijeko s bademima i začinima, i „sharbat“, slatki napitak na bazi voća ili ružinih latica.