Uma Gradac ima pet i pol godina i već je osmislila više od deset izuma. Ona zna što je periodni sustav elemenata, DNK, dijafragma, što su halucinacije i fotosinteza, kojim jezikom govore u Peruu, vadi korijene iz brojeva, a posljednjih dana nastao je i novi izum - poruka koju želi poslati u svemir, a ona sadrži sve ono što bi oni koji žive na drugim planetima trebali znati o Zemlji.
Napravila sam pionir karticu zato što sam htjela poslati poruku u svemir. To je krug od kartona na kojemu sam nacrtala sve što trebaju znati o Zemlji. Nacrtano je zato što možda ne bi razumjeli naš jezik. Ovako: na zemaljskoj kugli postoje monere, protisti, gljive, biljke i životinje. Monere nemaju jezgru, protisti imaju, gljive su razrađivači koji stanice pretvaraju u više manjih, biljke su korisne jer daju kisik i same stvaraju hranu fotosintezom, a u životinje spadaju ljudi i kokoši jer su oni jedina inteligentna bića. Oni imaju i svoju životnu filozofiju: kokoši vole cjepidlačiti, a ljudi sve rade po principu ‘jednim udarcem dvije muhe’, na primjer voze i razgovaraju na mobitel, jedu jabuku koja im je i večera i pere im zube. Objasnila sam i kojih kemijskih elemenata ima u atmosferi, a to su dušik, vodik, ugljik i kisik, dok su u utrobi Zemlje silicij i tekuće željezo - objašnjava petogodišnja Uma. Prema njezinu mišljenju, “Mars ima najviše izgleda da na njemu ima živih bića zato što je prije tamo bilo vode. Venera i Saturn ne dolaze u obzir zato što tamo nema tih elemenata koji bi omogućavali život, a Pluton nije planet, nego ledeni patuljak”. Njezine igračke uglavnom su neobične za djecu njene dobi: periodni sustav, mikroskop, epruvete, knjige kojih ima kao dobro opskrbljena knjižnica te plišane igračke koje su grupirane u nekoliko zajednica te imaju svog predsjednika, zakone, grb i himnu. Uma je članica Gradske knjižnice od najranije dobi, točnije od druge godine. Pročitala je Shakespeareova “Romea i Juliju” i “San Ivanjske noći”, sve knjige o Harryju Potteru, a trenutačno čita “Tajnu crne kutije” Hrvoja Kovačevića i “Upomoć, mama se smanjila” Snježane Babić-Višnjić. Guta enciklopedije, a želi biti biokemičarka ili forenzičarka. Ima popis ljudi koje voli i onih koje ne voli.
- Od povijesnih ličnosti volim Einsteina, Kopernika, Lavoisiera i Ghandija. Ne volim Nikolu Teslu zato što on ne voli žene. Rekao je da su ženine oči samo svjetlo u praznoj glavi. Einsteina volim jer je bio zaluđen znanošću baš kao i ja. Jedva čekam da ispravim Aleksandra Fleminga kad postanem biokemičarka. Otkrio je penicilin, ali nije mislio kako je nama kad pijemo antibiotik pa osjetimo gljivice kao nuspojavu. Ja ću otkriti neki antibiotik koji će imati neka svojstva penicilina i jogurta da istodobno ubije i gljivice. Volim Lavoisiera. Teta u vrtiću zadala je zadatak da nacrtamo nešto s početnim slovom našeg prezimena. Ja sam imala ‘G’ pa sam odlučila nacrtati giljotinu. Teta se čudila zašto. Odgovorila sam zato što je Lavoisier pogubljen na njoj samo zato što je znao više od drugih. A nije on otkrio kisik, kisik je stalno u nama, on mu je samo dao ime - priča Uma. Busha ne voli jer “nije dopustio da se potpiše Ugovor iz Kyota” i “koristi atomsko naoružanje”. Tete u Uminu vrtiću često ostanu zabezeknute njezinim znanjem. Jednom je trebala nacrtati sunce, a Uma je svoje sunce obojila ljubičasto. Teta ju je uvjeravala da je sunce ipak žuto, ali Uma je imala spremno objašnjenje. - Sunce isijava ultraljubičaste zrake pa mislim da bi se ipak trebala prvo vidjeti njegova ljubičasta boja - kaže Uma. Trenutačno je zaokuplja i razmišljanje je li smeđa riža zaista smeđa ili samo bijela u “fuj umaku”. Uma je jedno od deset posto darovite i kreativne djece u Hrvatskoj. Onih iznimno kreativnih, kakva je Uma, ima od dva do pet posto u populaciji. Odlikuje ih brzo mentalno sazrijevanje i imaju snažnu unutarnju motivaciju. Njihova je darovitost mješavina sposobnosti i kreativnosti.
Darovito dijete vrlo rano nauči čitati te pokazuje sposobnosti rješavanja osnovnih matematičkih operacija, strastveno se zanima za pojedine teme, vrlo je živahno i izuzetno brzo uči. Roditelje, odgojitelje i nastavnike zasipa s mnogo pitanja na koja nije lako odgovoriti - kaže psihologinja Jasna Cvetković-Lay, obrazovna specijalistica za darovite koja se godinama bavi darovitom djecom i vodi programe Centra za poticanje darovitosti djece “Bistrić”. Uma je također vrlo rano naučila čitati. Njezina mama Armela Gradac (31) otkrila je da je Uma zapravo naučila čitati sama. Imala je gumene kockice sa slovima koje je grizla dok su joj rasli zubi i odjednom je počela tražiti ‘daj A’, ‘daj B’. Sama je slagala riječi, a dok smo bili na moru kada su joj bile dvije godine, uzela je tati novine i rekla ‘daj da ja čitam’. Ubrzo je počela čitati sve knjige kojih se dočepala, od slikovnica do Shakespearea. Zatim su na red došli dinosauri i druge životinje, zanimalo ju je zašto su neke izumrle, a onda se u knjižnici dočepala knjige ‘Zašto sam ja ja’. To je knjiga koja objašnjava ljudski identitet, anatomiju, DNK, a na naslovnoj stranici je nacrtan lijevak iz kojega vire kemijski elementi. To ju je oduševilo i bila je to ljubav s kemijom na prvi pogled - ističe mama Armela. Vrlo brzo nastao je stroj za proizvodnju lijekova bez nuspojava, odnosno ‘dvoznačni prerađivač biljaka i gljiva’ te ‘kemislav bućkuriš’, stroj koji proizvodi različite kemijske spojeve koji su nam potrebni. - Ako ti pri ruci nije voda, on bi na umjetan način spojio kisik i vodik u H2O, davao željezo našoj krvi, od kalcija napravio mlijeko - kaže Uma. Ovaj je neobični stroj i svoje poznavanje kemijskih elemenata Uma prezentirala i na sekciji kemičara u V. gimnaziji u ožujku ove godine. Uma je zaokupljena i različitostima u svijetu. Jedan od njezinih izuma jest predviđanje nove rase, a potaknut je čitanjem Unicefove knjige o pravima djece i životu djece u raznim krajevima svijeta. Na redu Mjesečeva rasa - Zaključila sam da na našem planetu ima mnogo različitosti u smislu preraspodjele bogatstva i vegetacije. Dok u nekim zemljama ljudi gladuju, umiru od najbezazlenijih bolesti i djeca rade umjesto da se igraju, u drugima je najopasnija bolest pretilost jer nemaju kamo s hranom pa se prejedaju. Razlog je ponekad loša klima, pa nema dovoljno vegetacije, a zbog različite klime razvile su se i različite rase. Kada bismo svi imali jednaku klimu i bili iste rase, tih problema ne bi bilo. Zato sam se sjetila da sve kontinente spojim u jedan zajednički, kao što je prije bila Pangea, i sve će rase s vremenom evoluirati u jednu zajedničku rasu. Stavila bih magnet u utrobu Zemlje, koji bi privukao sve kontinente u jedan i opet bi nastala Pangea, a ja bih ga zvala Sretni otok. I oceani bi se spojili u jedan. Prije je to bio Pantaloso, a sada bih ga zvala Koktel-ocean. Ta nova rasa imala bi osobine svih triju rasa: kožu od crne rase jer je najotpornija na ultraljubičaste zrake, kosu od Azijaca jer je najkvalitetnija, a oblik lica od bijelaca jer su kod njih crte lica moguće u najrazličitijim varijantama. Nova bi se rasa zvala Mjesečeva rasa jer je Mjesec svima nama zajednički satelit - navodi Uma. Na jesen ova djevojčica kreće u osnovnu školu. Njezini se roditelji već hvataju za glavu. Kako će se tamo snaći? I što će je dočekati? - Nepripremljenim učiteljima darovita su djeca ponekad naporna i ne znaju kako se s njima nositi, dijelom i zbog činjenice da teže podnose autoritet i nametnuta pravila. Ništa ne prihvaćaju bez objašnjenja i vrlo su svoja, znaju biti veliki individualisti. Stoga znaju zbuniti nastavnike kada na pitanje odgovaraju pitanjem, na satu su nemirni i nerijetko glasni, osobito kada im je dosadno, a dosadno im je veći dio vremena jer im se daju prejednostavni zadaci, ispod razine njihovih stvarnih sposobnosti. Oni bi morali učiti svojim tempom, kroz problemske i kreativne zadatke i samostalne projekte - kaže Jasna Cvetković-Lay. Upozorava kako je darovitoj djeci nužan poseban tretman u obrazovnom sustavu koji podrazumijeva razlikovni program, individualizirani rad, više samostalnog učenja i rada u manjim grupama sličnih sposobnosti i interesa.
- Zato što su drukčija i kreativna, darovita djeca često podbace u školi jer im je školski program nedovoljno izazovan, a pristup neprimjeren. Obrazovni programi u osnovnoj školi još uvijek ne vode dovoljno računa o darovitoj djeci, a ne postoji ni priprema učitelja koja bi im uvelike pomogla. Ima kvalitetnih i motiviranih ljudi u obrazovnom sustavu, ali još uvijek nema njihove dodatne naobrazbe za ovo područje - kaže Jasna Cvetković-Lay. Kakvih će problema imati Uma koja sada rješava zadatke iz matematike za treći razred osnovne škole, a odavno zna tablicu množenja i vaditi korijene iz brojeva, njezinim je roditeljima već jasno. Premda Zakon o osnovnom školstvu i Pravilnik o radu s darovitom djecom regulira odnos prema darovitoj djeci od potrebe mentorskog rada do mogućnosti preskakanja razreda, u praksi on se primjenjuje tek u nekim školama i to tek od trećeg razreda osnovne škole. U svojoj preporuci za prijevremni upis u školu čak dva psihologa preporučila su za Umu odabir učiteljice koja će biti fleksibilna i kreativna te imati senzibiliteta za takvu djecu. Hoće li ona imati izbora u školi u kojoj se mora upisati? I što ako ga ne bude imala? Hoće li joj škola okrenuti leđa? Uma i nema baš puno prijatelja jer se većina djece njezina uzrasta s njom ne želi igrati zato što nisu zainteresirani za zahtjeve koje im ona postavlja. - Ona je stalno zaokupljena nečim, jedva je natjeram spavati i raditi stvari koje rade i druga djeca jer je ona ipak još dijete. No, ništa kod nje nije išlo onako kako smo mi zamislili. Kod nje ne funkcionira sistem nagrada i kazni, njezina znatiželja nikad ne trpi odgodu, a pojedinim stvarima je zaokupljena do granice s opsesijom. Ona stalno traži objašnjenja. Trči za mnom i u kupaonicu kada ne može naći odgovor na nešto i stalno pita ‘reci mi, reci mi, nađi negdje odgovor’. Iz nje stalno ispadaju ideje, a njezino tijelo i jezik nisu dorasli da oblikuje to sve što joj je u glavi. Često sama do iznemoglosti traži odgovor na ono što je zanima. Neki dan je silno željela znati iz koje riječi vuče korijen glavni grad Perua, Lima, i što Lima znači. Sjela je za kompjutor i tražila tako dugo dok nije otkrila da je Lima zapravo rašpica - objašnjava mama Armela za koju u pravilu nikad nema odmora jer Uminoj znatiželji nikad nema kraja.
Jedna od najčešćih zabluda vezanih uz darovitu djecu, kažu stručnjaci, je mišljenje da roditelji “proizvode” darovitu djecu programirano radeći s njima. - Darovito dijete se rađa s visokim potencijalom i potiče svoje roditelje znatno više nego roditelji njega - navodi Jasna Cvetković-Lay. Tjelesno i emocionalno oni su djeca, a umno odrasle osobe. To je golem problem jer im trebaju razlikovni program i individualizirani pristup, a naše osnovne škole nisu dovoljno pripremljene za to. A za ovakvu djecu prvi susret sa školom može biti presudan za njihov dalji razvoj pa je odgovornost škole u ovakvim slučajevima velika. Unatoč svemu, Uma se jako veseli školi. Na pitanje zašto je ona pametna, odgovara: - Ja sam pametna zato što se nitko ne bi sjetio od role papira napraviti stroj i zato što nikad ne gledam TV, nego aktivno sudjelujem u životu. Kod onih aktivnih u životu se neuroni dalje razvijaju i spajaju, a kod pasivnih odumiru. Uma stoga radije ide u kazalište, a voli i slikare, posebno Chagalla i Picassa. Njezine Tantalove muke su, kako sama kaže, kad na stolu stoji zdjelica sa slatkišima, a mama kaže da prvo pojede ručak. - Njemu su pred očima bježale voćke, a meni bježi keks! Preuzeto sa www.dobrevijesti.info Autor:Monja |
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
644
OD 14.01.2018.PUTA