Svrha je nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj školi omogućiti učenicima da na odabranim temama steknu znanje, sposobnosti, vještine, stavove i vrijednosti kao temelj za učenje tijekom cijeloga života, što znači ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom na razini osnovnoga obrazovanja; razvoj jezičnih komunikacijskih sposobnosti i vještina, tj. razvijanje jezičnih sposobnosti u govorenoj i pisanoj uporabi jezika u svim funkcionalnim stilovima; razvijanje literarnih sposobnosti, čitateljskih interesa i čitateljske kulture; razvijanje interesa i potreba za sadržajima medijske kulture; osvješćivanje važnosti znanja hrvatskoga jezika kao općega kulturnoga dobra, u kojemu je razvidno poštivanje i ljubav prema jeziku hrvatskoga naroda, njegove književnosti i kulture te poštivanje prema hrvatskome kao službenom jeziku u Republici Hrvatskoj.

Cjelokupna nastava hrvatskoga jezika pomaže učenicima u njihovu osobnomu razvoju te ih, uz nastavu ostalih predmeta, umnogome priprema za djelatno sudjelovanje u društvu.

Hrvatski jezik kao sredstvo izražavanja podloga je (gotovo) svim ostalim predmetima i područjima tijekom obrazovanja, u većini jedini posrednik između sadržaja proučavanoga predmeta i učenika (npr. povijest) te izravno utječe na uspjeh u njihovu svladavanju. K tomu je hrvatski jezik istovremeno i sadržaj i sredstvo učenja i poučavanja (učenje o jeziku i učenje jezika samoga). Stoga u nastavi hrvatskoga jezika uz uobičajene

 

prikladne pristupe i metode poučavanja (koje se rabe i u drugim predmetima s kojima se djelomično preklapa poput povijesti, vjeronauka, likovne i glazbene umjetnosti, prirode i društva, etike, informatike i sl.) treba težiti i primjeni uspješnih suvremenih pristupa i metoda kojima se učeniku omogućava dalji jezični razvoj. Pritom je od posebne važnosti uvažavanje prethodnih iskustava učenika u učenju jezika, tj. nadogradnja na već stečena jezična znanja i vještine te razvoj strategija učenja koje uzimaju u obzir sveukupni (više)jezični posjed učenika.

Hrvatski jezik i njegovi idiomi

Hrvatski jezik ima različite idiome - idiom znači jezični sustav bez dodatnih značenja koje imaju jezik, dijalekt, narječje, mjesni govor, idiolekt... Među idiomima hrvatskoga jezika posebno mjesto zauzima standardni idiom. Zbog svoje uloge sredstava za iznadnarječno i iznadpokrajinsko sporazumijevanje standardni je idiom posebno istaknut među ostalim idiomima hrvatskoga, naziva se jezikom. I materinski se učenikov idiom naziva u nastavi učenikovim jezikom ili zavičajnim jezikom. Učenik tijekom školovanja tek treba naučiti standardni idiom, on do polaska u školu nije njime ovladao. Jedan je razlog to što se dotad služio (i) drugim hrvatskim idiomom, svojim materinskim, kojim bolje vlada nego standardnim. To se često pokazuje kada se učeniku dopusti, štoviše potiče ga se na stvaralačko izražavanje na materinskome idiomu, u čemu je znatno vještiji nego na standardnome kojim još nije posve ovladao. U tome se prepoznaje načelo zavičajnosti u nastavi hrvatskoga jezika. Drugi je razlog učenikove nedovoljne ovladanosti standardnim jezikom to što se u toj dobi ni jedan jezik još ne može posve usvojiti. Na primjer, do polaska u školu nisu usvojene ni sve konkretnije, češće i značenjski određene riječi, niti su izgrađene sve rječničke mreže među njima. Jasno je da onda nisu usvojene niti apstraktnije i rjeđe riječi i njihove mreže. Većina se jezičnih struktura posve usvaja, tj. automatizira, tek oko dvanaeste godine. Od prvoga se razreda osnovne škole učenike potiče na uočavanje razlika između njihova jezika (obiteljskoga, mjesnoga ili zavičajnoga idioma koji pripadaju jednom od hrvatskih narječja) i književnoga jezika (tj. standardnoga idioma). Osim usvajanja i razlikovanja govorenoga i pisanoga oblika hrvatskoga jezika upućuje ih se na razlikovanje razgovornoga jezika i ostalih hrvatskih idioma, ponajprije idioma koje redovito susreću u zavičaju, u školama ili razredima. Važno je da uoče supostojanje različitih idioma hrvatskoga jezika, njihove različite uloge, njihovu vrijednost i jedinstvenost te da ovladaju nužnima kako bi postali vješti govornici hrvatskoga jezika sposobni služiti se prikladnim idiomima, tj. okomito dvojezične, odnosno višejezične osobe. Od učenika se od početka ne očekuje da znaju nazive idiom, dijalekt i narječje, niti da jezikoslovno razlikuju pojmove obiteljski idiom, mjesni idiom, dijalekt. No prema načelu zavičajnosti potrebno je osigurati da učenici osjete važnost idioma hrvatskoga jezika.

Predmet Hrvatski jezik ima glavnu ulogu u razvoju jezika u učenika, što podrazumijeva osviješteno korištenje hrvatskim jezikom na jasan i maštovit način, u govorenju i pisanju, razvijenu sposobnost razumijevanja i doživljavanja književnih djela. Osim razvijanja sposobnosti govorenja, slušanja, čitanja i pisanja stječu se iskustvo primanja i raščlanjivanja djela književne, kazališne i filmske umjetnosti te teorijska znanja o njima. U nastavi hrvatskoga jezika književnost se i jezik promatraju kao jedna cjelina.

Učenje hrvatskoga jezika jedan je od najvažnijih zadataka u školi budući da se njime posreduje znanje gotovo svih predmeta, odnosno područja i načina rada u školi:

 

znanje se stječe putem jezika i na isti se način izražava. Stoga je jedan od najvažnijih zadataka u školi stvaranje povoljnih uvjeta i mogućnosti za razvoj jezika u učenika. Svrha je nastave hrvatskoga jezika da učenike osposobi da se služe hrvatskim jezikom u kontekstu, pružiti im jezično i komunikacijsko iskustvo koje će biti podloga za prilagođavanje jezika trenutnoj situaciji, za što je uz jezično znanje potrebno pridružiti i ostale čimbenike, poput društvenih i kulturoloških. To će, u kasnijoj fazi usvajanja materinskoga jezika u različitim obrazovnim razdobljima, pomoći bržemu, lakšemu i učinkovitijemu usvajanju standardnoga jezika. Učenici pritom, dakako, trebaju naučiti osnovne jezikoslovne pojmove predviđene za pojedino obrazovno razdoblje. Učenici će razvijati točnost u govorenom i pisanomu jeziku, izražavati svoje prosudbe govorom i pismom u različitim situacijama. Osposobit će se za izražavanje misli i osjećaja koji su potaknuti književnim, kazališnim, filmskim i drugim umjetničkim djelima te tekstovima različitih namjena i svrha.

Učenici trebaju naučiti i razumjeti hrvatsku književnost i hrvatsku kulturu, njihovu ulogu u povijesti i sadašnjosti, upoznati se s temeljnim vrijednostima na kojima počiva hrvatsko društvo, sve u skladu s predviđenim za pojedino obrazovno razdoblje. Tako će razumjeti razlike između hrvatske i drugih kultura, posebno one razlike koje se očituju u jeziku. Poznavat će književnosti susjednih i kulturno-povijesno bliskih naroda te svjetsku književnost.

Hrvatski jezik i književnost imaju veliku ulogu i u razvijanju i stvaranju identiteta pripadnika hrvatskoga naroda, osobnoga i zajedničkoga. Hrvatski jezik čuva kulturni identitet i hrvatsku povijest, u njemu se odražava raznolikost kultura koje obogaćuju i oblikuju hrvatsko društvo. Na temelju osviještene važnosti čuvanja i njegovanja vlastitoga hrvatskoga jezika učenici oblikuju svijest o važnosti drugih jezika u životu i identitetu njihova naroda.

Učenička postignuća na kraju prvoga i drugoga odgojno-obrazovnog ciklusa

Tijekom obrazovnoga razdoblja do dvanaeste godine života učenici će automatizirati znanje hrvatskoga jezika tako da mogu uspješno usvajati druge predmete i djelatno se pismeno i usmeno sporazumijevati u svakodnevnim situacijama. Jezik uče komunikacijom, odnosno poticanjem i usvajanjem konkretnih jezičnih djelatnosti na konkretnim primjerima. Na početku se ne ulazi u podrobno definiranje i analiziranje jezičnih pojava, posebno ne apstraktnih gramatičkih pojmova. Gramatika se poučava zorno, primjerima iz svakodnevnih komunikacijskih situacija, uključujući i sustave kojima se prenose jezične obavijesti (kognitivni element), i odnose (osjećaje, osobine ličnosti) među osobama koje se sporazumijevaju. U drugom ciklusu postupno se uvode i teorijski elementi normativne gramatike i pravopisa, ali opet prema načelu komunikacijski funkcionalne nastave jezika.

Budući da učenici još usvajaju materinski jezik, i standardni i ostale idiome, a da će im se njegovo primanje i proizvodnja automatizirati tek krajem ovoga razdoblja, najvažnije je da se učenike uči praktičnomu služenju hrvatskim jezikom, posebno jezičnim normama. Sve sastavnice predmeta koji nosi naziv Hrvatski jezik do završetka ove dobi ponajprije su namijenjene razvoju komunikacijske sposobnosti. Učenika treba osposobiti da se služi hrvatskim jezikom u kontekstu, pružiti mu jezično i komunikacijsko iskustvo koje će biti podloga za prilagođavanje jezika trenutnoj situaciji, za što je uz jezično znanje potrebno pridružiti i ostale čimbenike, poput društvenih i kulturoloških. Učenici pritom, dakako, trebaju naučiti osnovne jezikoslovne pojmove predviđene za pojedini razred. Na kraju

 

obrazovnoga razdoblja stečena jezično-komunikacijska sposobnost na materinskome pomaže bržemu, lakšemu i učinkovitijemu usvajanju standardnoga jezika

Načinom koji odgovara njihovoj dobi i predznanju, učenici će moći:

Slušanje: razumjeti glavne vrste prirodno izgovorenih tekstova ostvarenih hrvatskim standardnim idiomom i vlastitim zavičajnim idiomom; razumjeti temeljnu govornikovu nakanu.

Govorenje: djelatno voditi razgovor; usmeno predstavljati poznate im sadržaje razumljive slušateljima poštujući najvažnije norme hrvatskoga standardnoga idioma; moći se služiti zavičajnim idiomom u pripovijedanju o sebi, svojoj obitelji i zavičaju; razlikovati svoj zavičajni idiom od standarda.

Čitanje: razumjeti sadržaje različitih vrsta tekstova napisanih hrvatskim jezikom; razumjeti sadržaj, jezik i stil književnih tekstova napisanih hrvatskim jezikom.

Pisanje: pisati različite vrste sastavaka s tematikom iz stvarnoga i zamišljenoga života i potrebnih školskih sadržaja.

Učenička postignuća na kraju trećega odgojno-obrazovnog ciklusa - završetak osmoga razreda

Tijekom obrazovnoga razdoblja do kraja osnovnoškolskoga obrazovanja učenici će se moći uspješno služiti hrvatskim jezikom pismeno se i usmeno sporazumijevajući u različitim društvenim situacijama. Dobro se izražavaju hrvatskim jezikom i usmjereni su na točnije ovladavanje hrvatskim jezikom.

Načinom koji odgovara njihovoj dobi, osobito predznanju i izvanjezičnome znanju prosječnoga četrnaestogodišnjaka u svim jezičnim djelatnostima, učenici će moći:

Slušanje: razumjeti različite vrste prirodno izgovorenih tekstova ostvarenih hrvatskim jezikom; razumjeti i govornikove prikrivene nakane.

Govorenje: izražavati se glatko i spontano; vladati širokim rječnikom; služiti se stilom prikladnim sugovornicima; sudjelovati u raspravama o brojnim temama koje ih zanimaju; razgovarati u različitim komunikacijskim situacijama; jasno i sustavno pripovijedati: prepričavati (sažeto i opširno te stvaralački), pričati o stvarnim i zamišljenim događajima i doživljajima, izvješćivati; opisivati subjektivno i objektivno; uspješno izlagati o brojnim temama koje ih zanimaju; znati govoriti po planu i znati se snalaziti u improvizacijama. Čitanje: razumjeti različite jednostavne i složene tekstove, poznate i nepoznate; razumjeti tekstove pisane hrvatskim standardom; prepoznati da su tekstovi pisani čakavskim, kajkavskim ili štokavskim narječjem; razumjeti tekstove pisane u svome zavičajnomu idiomu; znati čitati i razumjeti jednostavne i složene tekstove raznovrsne tematike; prepoznati stilske razlike, doslovna i druga značenja.

Pisanje: jasno i sustavno pripovijedati i u pisanom obliku: prepričavati, pričati i izvješćivati, opisivati i stvarati manje zahtjevne raspravljačke tekstove; znati pisati po planu poštujući osnovnu kompozicijsku strukturu: uvodni, središnji i zaključni dio teksta; poštovati gramatičku i pravopisnu normu u pisanim radovima; pokazati znatno leksičko bogatstvo; znati funkcionalno uporabiti stilove; izražavati se glatko i točno prikladno se obraćajući naslovniku, odnosno čitatelju i uzvraćati prikladnim stilom.

 

Učenička postignuća na kraju četvrtoga odgojno-obrazovnog ciklusa - završetak drugoga razreda srednje škole te strukovne i umjetničke škole

Do kraja općeg obaveznoga obrazovanja učenici će se moći uspješno pismeno i usmeno sporazumijevati u različitim društvenim situacijama, kao djelatni dio hrvatskoga društva. Žele se što stručnije izražavati i stoga se u služenju hrvatskim jezikom trude naći prikladne izraze. Postizanje ovih sposobnosti pretpostavlja pasivno znanje na desetke tisuća riječi, aktivnu uporabu nešto manjega broja riječi, osviještenu uporabu bitnih jezičnih struktura hrvatskoga jezika, vladanje hrvatskim standardnim jezikom u svim funkcionalnim stilovima.

Načinom koji odgovara njihovoj dobi i predznanju, učenici će moći:

Slušanje: razumjeti sve vrste stručnih tekstova izgovorenih različitim načinima; razumjeti različite govornike; prepoznati funkcionalne stilove u govoru; razumjeti sve vrste prirodno izgovorenih tekstova ostvarenih hrvatskim jezikom.

Govorenje: sudjelovati u raspravama o mnogobrojnim temama; uspješno razgovarati u različitim službenim situacijama; jasno i sustavno pripovijedati: prepričavati; uspješno izvješćivati o važnim društvenim i stručnim temama.

Čitanje: u potpunosti razumjeti stručne tekstove različitih oblika i funkcionalnih stilova, pisane hrvatskim jezikom; razumjeti književne tekstove nakon samostalnoga proučavanja; prilagođavati svoje čitanje prirodi i svrsi teksta; pomoću rječnika razumjeti tekstove na različitim hrvatskim idiomima; prepoznati glavna stilska razdoblja; razumjeti i kritički tumačiti gotovo sve oblike pisanoga jezika uključujući apstraktne tekstove; razumjeti prikladne kolokvijalne i neknjiževne tekstove.

Pisanje: jasno i sustavno pripovijedati i u pisanom obliku: prepričavati, pričati i izvješćivati, opisivati; stvarati ozbiljnije raspravljačke tekstove stručne tematike s kojom su upoznati; znati dobro kompozicijski organizirati tekst; prikladno rabiti složenije rečenične strukture u pisanim radovima; dobro rabiti različite funkcionalne stilove.

Učenička postignuća na kraju gimnazije

Do kraja gimnazijskoga obrazovanja učenici će se moći uspješno, točno i glatko pismeno i usmeno sporazumijevati i biti sposobni za nastavak obrazovanja. Osviješteno se služe biranim jezičnim izrazima.

Načinom koji odgovara njihovoj dobi i predznanju, učenici će moći:

Slušanje: razumjeti različite vrste umjetničkih i ostalih prirodno izgovorenih tekstova; razumjeti govornika koji se služi razgovornim i dijalektalnim idiomima.

Govorenje: uspješno sudjelovati u različitim vrstama razgovora; izražavati se glatko i točno služeći se najvažnijim govorničkim vještinama; predstavljati različite sadržaje razumljive slušateljima jezično i govornički uspješno prenoseći svoje nakane.

Čitanje: prepoznati sva stilska razdoblja; razumjeti i kritički tumačiti najrazličitije oblike književnih tekstova (starija i novija književnost, dijalektalna književnost), uključujući filozofske tekstove.

Pisanje: pisati sve potrebne vrste tekstova svih funkcionalnih stilove te tekstove nužne za nastavak školovanja u potpunosti poštujući jezičnu i pravopisnu normu hrvatskoga standardnoga jezika.

www.mzos.hr