Rame uz rame, gotovo nage patuljaste statue stoljećima su stajale u Los Pinchudosu, kompleksu od devet grobnica izgrađenih od kamena i žbuke na visokim liticama jedne od sjevernih visokih prašuma Perua koje se nazivaju "oblačnim šumama". Pola metra visoke rezbarije u mahagoniju nijemi su svjedoci hordi pljačkaša koji su se dotle penjali da bi temeljito prerovali grobne komore. Vandali su čak srušili jednu od šest neobičnih statua, čija je kršna muška anatomija bila povod za ime Los Pinchudos (u žargonu “veliki penisi”). Do trenutka kad su 1980. mjesni žitelji doveli istraživače do lokaliteta, grobnice su bile gotovo prazne. Usprkos tomu, nedostatak mumija nije odvratio arheologa Warrena Churcha, koji je 19 godina radio na zaštiti Los Pinchudosa i otkrivanju njegovih tajni. Malo se zna o planinskim plemenima koja su u desetom stoljeću počela podizati naselja u gustoj oblačnoj šumi planina između rijeka Marañón i Huallaga. Inke, njihovi suvremenici, nazivali su ih Čačapoja – Narod oblaka. Iako nisu ostavili pisanih dokumenata, za njima su ipak ostale mnoge kamene ruševine u ovoj okomitoj divljini, među orhidejama, leptirima i jaguarima, gdje gustiš i magla zakrivaju strme litice. “Možete se naći pazusima oslonjeni na grane drveća, dok nogama doslovno mlatarate iznad ponora”, kaže Church. Preko 500 godina su Čačapoje usijecali terasaste vrtove i sela u te strmine, uzgajali ljame i zamorce – i međusobno ratovali. Oko 1470. tu su regiju osvojili Inke. Kad su 1535. stigli Španjolci, preživjeli su im se Čačapoje pridružili u protjerivanju Inka, zadivljujući Europljane junaštvom u borbi. Do 1700. većinu su Čačapoja pokosile velike boginje i druge bolesti... |
NATIONAL GEOGRAPHIC