Područje Kamenog vrha (Gaveznice) u Lepoglavi predstavlja fosilni vulkan koji je nastao prije približno 22 milijuna godina. Razlog zbog kojeg se ovaj vulkan naziva fosilni je u tome što je on ubrzo nakon svog postanka bio prekriven mlađim sedimentima, a na površinu je ponovo dospio u gornjem pliocenu (približno prije 2 milijuna godina).

 

Gaveznica se nalazi oko 400 metara južno od crkve Sv. Marije u Lepoglavi. Nekad se naziv Kameni vrh odnosio na strmi brežuljak koji je bio izgrađen od andezita, dok se Gaveznicom smatralo niže područje na kojem se nalazio voćnjak Kazneno-popravnog doma u Lepoglavi. Naziv Kameni vrh se je s godina izgubio u upotrebi i ostao je samo naziv Gaveznica.

 

Ovo područje je poznato i kao prvo otkriveno nalazište ahata u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da su ga u srednjem vijeku poznavali pavlini, a neki dokazi ukazuju da se je on možda upotrebljavao i mnogo ranije. Čini se da su ga poznavali i praljudi iz kamenog doba jer su u špilji Viniji i Velikoj pečini na Ravnoj gori pronađeni su kameni nožići, strugala, kamene sjekire i drugi alati, a u Vindiji su pronađeni i ručni klinovi iz zelenog tufa. Geološkim istraživanjem utvrđeno je da na području Hrvatskog zagorja ima vrlo malo stijena izgrađenih od kvarca ili drugog materijala koji bi mogao poslužiti u tu svrhu.

 

Ahat koji je od poludragog kamenja najzanimljiviji na Gaveznici ima nijanse od svijetloplave do tamnosive boje.

 

Nedavno su otkrivena nova nalazišta poludragog kamena kod Čreta, 4 km istočno od Gaveznice. Po količini se izdvajaju razni kalcedoni, crveni jaspis i ahat, iako ima i ametista i običnog opala.

 

Lepoglava je po još nečemu vezana uz minerale i mineralogiju. Iznimno djelo leksikografa  Ivana Belostenca Gazophylacium tiskan 1740. godine poslužio je i kao izvorište hrvatske mineraloške terminologije jer sadrži i 270 termina koji pripadaju mineralogiji. Prvi termin koji nalazimo je Achates, is. m3.p.p. Akat kamen.

 

 

Legenda o postanku pavlinskog samostana

 

 

 

Nekad je dolinom rijeke Bednje, između Ivančica i Ravne gore rasla gusta šuma. Bilo je u toj šumi različite divljači, a uz jelene i srne bilo je tu veprova i vukova. Šumom su povremeno prolazili drvosječe i lovci koji su gospodarili ovim krajem. Na brežuljku Gorica nalazio se je dvorac gospodara ovoga kraja. Gospodar je imao lijepu gluhonijemu kćer koja se je povremeno u njegovoj pratnji spuštala do izvora u podnožju brda. Jednom su prilikom otac i kći na izvoru ugledali dirljiv prizor. Vučica je čuvala stražu, a mladi vučići su pili vodu s izvora. Otac je bio pripreman braniti svoju kćer, ako se ne nju okomi vučica. Pripreman je bio za napad vučice, ali odjednom ga je iz pripravnosti trgnuo radostan djevojački smijeh koji je odjekivao šumom. Vučica je s mladima nestala u šumi, a on je u suzama zagrlio svoju kćer koju je po prvi puta čuo. Otac se odlučio na zavjet i pokraj izvora sagradio kapelicu u čast Blažene Djevice Marije oko koje je kasnije izgrađen samostan.

 

U arheološkim istraživanjima u sjeveroistočnom kutu samostana otkriveni su temelji crkve za koje se pretpostavlja da su stariji od sadašnje. Ispod apside izvire voda

 

http://www.lepoglava-info.hr/opsirnije.asp?strID=62