Stogodišnjaci: Tajna skrivena u prehrani, genima i religiji

Piše: Tanja Rudež

 

Najveći izvor moje sreće je što mogu pričati sa svima, rekao je Tomoji Tanabe novinarima kada je sredinom rujna ove godine proslavio 113. rođendan i tako postao najstariji muškarac na svijetu. Tomoji živi sa sinom i snahom, a ima osmero djece, 25 unuka, 52 praunuka, i šest prapraunuka. Hoda sporo, ali i dalje bez tuđe pomoći, a osim što uživa u razgovorima, voli pisati dnevnik i čitati novine.

Superstarac Tanabe predvodi populaciju od 36.276 japanskih stogodišnjaka. Japanci su, inače, najdugovječnija nacija na svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) očekivano trajanje života u Japanu je 82,6 godina, a slijede Hong Kong (82,2), Island (81,8), Švicarska (81,7) i Australija (81,2). U Hrvatskoj je očekivano trajenja života 75,7 godina: 79,9 godina za žene, a 72,3 za muškarce.

Tri su mjesta na svijetu na kojima se živi dulje od sto godina. To su japanski otok Okinawa, potom Ovodda na Sardinija koja je svjetski fenomen jer tamošnji muškarci žive podjednako dugo kao i žene koje su u pravilu dugovječnije, te kalifornijski gradić Loma Linda čijih 22.000 stanovnika u prosjeku živi 12 godina dulje od ostalih građana Amerike

Zanimljivo je da su upravo stogodišnjaci jedna od najbrže rastućih populacija u Japanu pa se tako predviđa da će ih do 2050. u toj zemlji biti više od milijun. Najviše dugovječnih Japanaca, pak, živi na otoku Okinawi gdje je među milijun stanovnika čak 900 stogodišnjaka. Zadivljujuća znanstvena činjenica jest i to da stanovnici Okinawe stare mnogo sporije nego ostatak ljudi na planetu.

Zdravi do kraja života

- Kada kalendar govori da imaju 70, njihova tijela pokazuju 50 godina - rekao je dr. Bradlei ny Willcox sa Sveučillišta Harvard. Bradley Willcox već godinama istražuje dugovječnost stanovnika na Okinawi, a o tom je fenomenu, zajedno s bratom blizancem Craigom, objavio bestseler “Okinawa Way”:

- Najimpresivniji je to što je većina tih ljudi zdrava praktički do kraja života - izjavio je Willcox za BBC-jevu emisiju “Horizon Two” posvećenu stogodišnjacima.

Blizanci Willcox smatraju da se tajna dugovječnosti stanovnika Okinawe, koji čak u poznim godinama vode aktivan seksualni život ili pak trče maraton, velikim dijelom krije za njihovom trpezom. Stanovnici tog otoka tri puta tjedno jedu ribu, mnogo soje i žitarica, povrća i voća. Svakoga dana piju šest čaša vode, alkohol izbjegavaju, a umjesto kave piju zeleni čaj za koji je dokazano antitumorsko djelovanje. Znanstvenici njihovu prehranu ubrajaju u tzv. dijetu duge, a jedno od pravila njihove ishrane jest i izreka “hara hachi bu”, što bi značilo da treba prestati jesti kad ste otprilike 80 posto siti. Okinawljani u prosjeku dnevno unesu 1200 kalorija, što je za oko 1000 kalorija manje nego što prosječan čovjek svakog dana unese na Zapadu.

Japanac Tomoji Tanabe ima 113 godina i najstariji je muškarac na svijetu

Blago izgladnjivanje

Znanstvenici to zovu kalorijskom restrikcijom; još 30-ih godina prošlog stoljeća provođeni su eksperimenti na štakorima koji su pokazali da oni koji jedu manje žive 50 posto dulje od sitih glodavaca. - Ljudi bi mogli živjeti do 120 godina, čak i više, ako bi svoju težinu održavali od 10 do 25 posto ispod normalne težine - ustvrdio je dr. Roy Walford sa Sveučilišta California u Los Angelesu. Walford smatra da blago izgladnjivanje potiče odgovor tijela na stres koji stanice spašava od starenja i odumiranja. Slično misli i Bradley Willcox.

- Sposobnost stanovnika Okinawe da gladovanjem nasamare svoja tijela održava ih psihološki tako mladima. To je posve u suprotnosti s kulturnim navikama u ostalim dijelovima svijeta gdje se potiče konzumacija hrane - kaže Willcox.

Ne gladuju i piju vino

Za razliku od Okinawljana, stanovnici gradića Ovodda na Sardiniji ne broje kalorije, na njihovim trpezama nema zelenog čaja i tofua, ali je zato često meso, a popije se dosta i vina. Pa ipak Ovodda se može pohvaliti iznimnom dugovječnošću, pa je tako među 1700 stanovnika toga gradića čak šest stogodišnjaka. Ovodda, ali i ostatak Sardinije, na kojoj među 100.000 stanovnika dolaze 22 stogodišnjaka  su svjetski fenomen i po tome što tamošnji muškarci žive podjednako dugo kao i žene koje su u pravilu dugovječnije.

Prof. Luca Deiana sa Sveučilišta Sassari 1997. godine počeo je istraživati dugovječnost stanovnika na Sardiniji te je posebno “obradio” svakog stogodišnjaka. Otkrio je da su obitelji u Ovoddi stotinama godina živjele u relativnoj izolaciji od ostatka svijeta, miješajući se uglavnom međusobno. Posljedica toga jest da većina ljudi koji danas žive u tom gradiću potječe od svega nekoliko “originalnih” naseljenika. - Brakovi među srodnicima nisu pravilo, ali se u nekim slučajevima događaju. Kada se to događa, s genetske točke gledišta, visoka je vjerojatnost od genetskih bolesti, ali također i od pozitivnih rezultata poput dugovječnosti - rekao je Deiana.

Miješanje bliskih rođaka

Zdravi naputci Stanovnici Loma Linde su adventisti, a crkva im preporučuje vegetarijanstvo

Uistinu, čini se da je međusobno miješanje bliskih srodnika u Ovoddi omogućilo im da žive duže. Luca Deiana otkrio je brojne genetske karakteristike za koje se smatra da su povezane s dugovječnošću stanovnika Ovodde. - Jedan gen na kromosomu X čini se defektnim jer ne uspijeva proizvesti enzim G6PD. To često ima negativan učinak na zdravlje, no u slučaju stanovnika Ovodde moglo bi imati pozitivan efekt - rekao je prof. Deiana koji smatra da će genetska istraživanja naposljetku razotkriti tajnu dugovječnosti stanovnika Ovodde.

I oko 22.000 stanovnika kalifornijskog gradića Loma Linda, oko sat vremena vožnje od Los Angelesa, već su dva desetljeća predmet interesa znanstvenika koji se bave fenomenom dugovječnosti. Naime, stanovnici Loma Linde u prosjeku žive 12 godine dulje od ostalih građana Amerike čiji je očekivani životni vijek 78 godina. Znanstvenici smatraju da stanovnici Loma Linde svoju dugovječnost ne duguju dobrim genima nego navikama koje im preporučava, ili  čak  nameće njihova crkva Adventista sedmog dana.

Vjerska zaštita od stresa

Redukcija Stanovnici Okinawe  dnevno unesu 1000 kalorija manje od lj udi na Zapadu

Pripadnicima te Crkve zabranjeno je pušiti i piti, a preporučava se i da jedu vegetarijansku hranu te da izbjegavaju kavu i napitke s kofeinom. U skladu s preporukama, polovica adventista su vegetarijanci, a dio ne pije kavu. Svi redovito idu u crkvu subotom kada se opuštaju od tjednih poslova i potpuno su posvećeni Bogu. Znanstvenici nagađaju da bi upravo spiritualni život, kakav vode adventisti, mogao biti jedan od razloga njihove dugovječnosti. Naime, smatra se da im to pomaže da se lakše nose sa stresom i životnim izazovima.

- Zanimljiva je činjenica, poznata već 20 ili 30 godina, da ljudi koji redovito idu u crkvu, bez obzira kojoj vjeri pripadali, žive dulje - rekao je dr. Gary Fraser, kardiolog koji dugo prati zdravlje adventista u zajednici Loma Linda.

U prilog teoriji da vjera u Boga otvara vrata duljem životu jer pomaže ljudima da se lakše nose sa životnim nedaćama i stresovima govori i istraživanje Davida Snowdona sa Sveučilišta Kentucky. Njegova je studija pokazala da su časne sestre mnogo otpornije na devastirajuće učinke Alzheimerove bolesti i različitih oblika demencije.

Savjeti iz Okinawe Sedam porcija voća ili povrća na dan Sedam porcija  punozrnatih žitarica na dan Dvije porcije sojinih proizvoda na dan Piti šest čaša vode na dan Jesti lubenice i slatke krumpire Jesti ribu tri puta tjedno, posebice tunu, losos i skušu Umjesto kave ili običnog čaja piti zeleni čaj Ne piti alkohol Nikad ne biti punog trbuha: jesti polako Meditirati i duboko disati Voditi aktivan društveni život s mnogo socijalnih kontakata

jutarnji.hr