To je bio dan za ludovanje po selu, a da nitko nikome nije smio zamjeriti.

Takvo je bilo pravilo, pa ipak je nakon njega mnogo ljudi ostalo u svađi zbog uvreda nanesenih tog dana.

U rano jutro prva se digla domaćica i u spavaćici skuhala žgance.Zatim je išla zaklati crnu kokoš.Muž je ružđio kuruzu za proljetnu sjetvu.To sjeme je ona poškropila krvlju kokoši zbog štetočina.Glavu kokoši je zakopala u vtru da krti ne nadižu zemlju.Uz kokošju juhu kuhalo se kiselo zelje i pekli su se krafljini.

Djevojka koja se nije udala našla bi na plotu lutka od slame tzv. fašunjka , da joj on bude muž.Djeca su obilazila kuće i pjevala :"Debela repa...", a za nagradu bi dobila, naravno krafljin.Odrasli sa navečer spalili fašunjka kriveći ga za sve loše u prethodnoj godini.

Navečer, prije spavanja, svi su oprali noge u vodi u kojoj se kuhalo zelje, da bi im bile sačuvane od uboda kukaca.

Zanimljivo je to nekad bilo, ali i smiješno.Neki običaji su se skroz izgubili , ali neki i ostali.Posebno mislim na djecu koja i dalje hodaju selom sa svojom košaricom u kojoj je sve manje krafljina ,a sve više kuna.