Piše: Radmila Kovačević

 

Hoćemo li umjesto “danas sam tako depresivan/depresivna” uskoro kao poštapalicu izgovarati “malo sam bipolaran/bipolarna”? U Velikoj Britaniji, kako donosi Daily Mail, to je već počelo. Prvo je više slavnih osoba, poput Mela Gibsona ili Robbieja Williamsa, priznalo da pati od bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP-a). Htjeli su razbiti tabue i pridonijeti porastu svijesti o toj bolesti. Ono što je uslijedilo iznenadilo je i psihijatre; navalili su obični, anonimni ljudi tražeći da im se dijagnosticira bipolarnost. Bipolarni poremećaj, pak, ozbiljno je stanje u kojem se smjenjuju ekstremno dobra i loša raspoloženja toliko da onemogućavaju normalno funkcioniranje. Osoba je u jednom razdoblju prepuna grandioznih, krajnje nerealnih ideja, u maničnoj se fazi osjeća ushićeno, često troši daleko iznad stvarnih mogućnosti, govori jako brzo, danima zna biti bez jela i spavanja, a nerijetko i halucinira. Na drugom je polu bolesti depresija i duboki osjećaj gubitka svake svrhe u životu. Britanske je psihijatre to zateklo; zašto bi ijedna normalna, zdrava osoba poželjela tako nešto? Kome treba etiketa mentalno oboljelog?

 

Biti malo mrtav

 

Jedni, kako se pokazalo, takva stanja jednostavno miješaju s normalnim promjenama raspoloženja, što je već dovelo i do posve pogrešne sintagme “malo bipolaran”. Liječnici kažu da je moguće biti malo bipolaran jednako kao što je moguće biti i malo trudan ili malo mrtav. Drugima se, pak, bipolarnost učinila kao prihvatljiva i relativno bezbolna isprika pred društvom za razne vrste društveno neprihvatljivog ponašanja. Tako je u Britaniji uočeno da nakon ispovijedi slavnih osoba mnoge obitelji šalju svoje članove liječniku po dijagnozu bipolarnog poremećaja. Liječnici Diana Chan i Lester Sireling, koji rade u klinici za mentalno zdravlje North London, upozoravaju da ta priča nije nimalo bezazlena:

– Nije isključeno da tisuće ljudi nepotrebno završe na teškim lijekovima, koji mogu ozbiljno umanjiti njihove izglede za karijeru i odnose.

 

Sličan je stav i hrvatskih stručnjaka. A ravnatelj psihijatrijske bolnice Vrapče Vlado Jukić tumači da bipolarni afektivni poremećaj na važnosti dobiva zbog pozornosti koju mu pokušava priskrbiti farmaceutska industrija.

– Unazad pet-šest godina velike farmaceutske tvrtke svoje antipsihotike, namijenjene liječenju shizofrenije, pokušavaju registrirati i za BAP. Zbog toga se stječe dojam da je prisutniji nego što zaista jest – kaže prof. dr. V. Jukić.

 

Olake dijagnoze

 

S pomodarskim BAP-om, kakav se javlja u Britaniji, taj se stručnjak u nas još nije susreo. Činjenica je, kaže, da je i u Hrvatskoj “in” biti malo u “badu”.

 

– U ova vremena kao da je društveno neprikladno biti dobre volje, veseo. Prihvatljivija je neka lagana, intelektualna depresija. Ali, za razliku od “malo sam depresivan”, od naših ljudi još nisam čuo “malo sam bipolaran” – kaže dr. Jukić, koji se slaže da je prekomjerno dijagnosticiranje BAP-a problem velik kao i premalo ispravnih dijagnoza.

 

A da se dijagnoze nerijetko dosta olako dijele pokazuje i istraživanje provedeno među 700 pacijenata u SAD-u; dijagnoza BAP-a pokazala se upitnom kod više od polovice pacijenata.

 

www.vecernji.hr