Magazin Nexus 

Pojedini današnji istraživači pretpostavljaju da su eseni kao skupina nastali mnogo ranije, te ih ponovno povezuju s druidima iz Galije, (oko 25. g. pr. Kr.). Druidizam je bilo mistično zanimanje, a u najranijim vremenima pojmovi misterije i čarolije uvijek su se brkali. Povezivanje esena i druida proisteklo je iz sličnosti izmedu tih dviju skupina, a obje su se izdvajale kao klasa za sebe. pa su ljude koji im na kulturnom planu nisu bili ravni držali u pokornosti i esenske i druidske visoke svećenike smatralo se najpravednijim od svih ljudi, jer su pripadali svećeničkom staležu koji je imao tajne spise, svete pjesme, posebnu odjeću, stroga pravila proricanja, skrovite upute i ljudsku lubanju kom bi se koristili pri određenim inicijacijskim obredima. Oba bratstva ezoterički su naučavala postojanje jednog Vrhovnog Bića, buduće zadobivanje nagrade ili kazne i besmrtnost duše. Svoje doktrine nisu mogli zapisivati jer to nije bilo zakonski dozvoljeno, a svoje najdublje misterije skrivali su pomoću „tajnih kodova". Julije (Cezare umro 44. g. pr. Kr.). koji je imao dodira s druidima bio je vjerojatno najstariji mjerodavni izvor o tajnovitim putovima galskog svećenstva.

Neobična podudarnost između glavnih značajki druidskih i esenskih bratstava može se objasniti jedino istim podrijetlom. Istina j,. po svemu sudeći, ta da sličnost između druida i esena proizlazi iz duha bratstva tj. uzajamne povezanosti koji je prevladavao u svim razdobljima civiliziranog svijeta. Izgleda da se osebujna načela koja su usvojili sastoje u tome da su svi pripadnici bili zaokupljeni potragom za istim stvarima te su pristajali na slična religijska uvjerenja, kao sto su vjerovanje u život poslije smrti, a držanjem tog znanja u tajnosti tkala se oko njih aureola nedokučivosti. Prema arhivskim zapisima, moguće je da su eseni bili jedna vrlo rana sekta. Theophilus Gale, koji je napisao djelo „Sud neznabožaca“ (The Court of the Gentiles), kaže:

Do pojave ili uspona tih esena, kako to sebi predočujem na temelju najpouzdanijih predodžbi i drevnih vremena, dolazi tijekom ili odmah nakon babilonskog sužanjstva (oko 397. g. pr, Kr). premda ih neki smještaju u jedno kasnije razdoblje. John Varker, autor knjige „Škole misterija“ (The Arcane Schools), utvrdio je zajedničku vezu između poznatih drevnih bratstava te je također povezao esene s okončanjem babilonskog izgona. Moguće je da je pridjev „kaldejski" ili kuldijski, isto tako pristajao druidima kao i Babiloncima te, kao što su eseni bili Babilonci, tako su Kaldejci bili eseni.

Po mišljenju Bedea (engleskog povjesničara Crkve, 673.-735.), te su, prema tome eseni bili Kaldejci, a Kaldejci bijahu druidi. S obzirom na ono koliko se o esenima znalo, uspješno bi se mogao primijeniti bilo koji od datih im naziva. U najstarijim istraživačkim djelima daju im se raznolika imena, kao sto su ..terapeuti". ..askete", „redovnici" ili „eklezijastici", što su samo različita imena za jednu te istu sektu.

Najpotkovaniji istraživači objašnjavaju da riječ „esen" nije ništa drugo doli egipatska riječ za grčki izraz ..therapeute", čime se opisuju značajke asketske sekte duhovnih redovnika koji su navodno imali sposobnost iscjeljivanja. „Asketski" aspekt njihovog života ukazuje na strogu disciplinu, dugotrajni post i spremnost mnogih njihovih pripadnika da postanu eunusi. Naziv „redovnici" upućuje na njihov kontemplativan život i odvojenost od svijeta. Pridjev „duhovni" nalazimo u istom značenju, a pokazuje da su bili pozvani, izabrani i izdvojeni za neposrednije službe i štovanje Boga. Imali su vrlo napredno sveučilište ili korporativno tijelo, ustanovljeno na tim načelima, u Aleksandriji u Egiptu, mnogo vremena prije razdoblja koje se pripisuje rođenju Isusa Krista. Iz tog su tijela slali u svijet misionare, te su osnivali kolonije, pomoćne ogranke i pridružene zajednice u različitim gradovima Male Azije, gdje su njihove kolonije bile u stanju procvata prije Pavlova misionarstva.

Prebivali su i u samostanima na jezeru Parembole (ili Maria) također u Egiptu. " Crkveni tekstovi iz četvrtog stoljeća potvrđuju da je mnogo esena bilo u Egiptu, naročito u okolici Aleksandrije. Njihovi misionari osnivali su postaje ili kolonije u Rimu. Korintu, Galiciji, Filipiju, Koloscu i Tesaloniki.

U Efazu su imah vrlo cijenjeno Esensko učilište. Također su uspostavili i održali barem jedno naselje u području Kumrana pored Mrtvog mora. i druge u Jeruzalemu, Antiohiji, Betlehemu, Damasku i brdu Karmel. Ljude su novačili na dva načina:
- „usvajali bi djecu i odgajali ih u skladu načelima i praksom njihova Reda "
- „te su primali ljude u nevolji ili lutalice askete bez doma“.

Uglavnom su bili u celibatu, premda Josip napominje da su eseni međusobno bili dosta podijeljeni, a postojala je jedna njihova sekta koja je prihvaćala neku vrstu braka izmedu muškaraca i žena.

Središnji aspekt esenske literature njihova je zaokupljenost proricanjem, te je zabilježeno da su imali začudnu sposobnost uspješnog predviđanja budućih događaja. Filon ih je uspoređivao ne samo s perzijskim mudracima već i s indijskim jogijima. Kasniji istraživači također su povezivali druide s „mudracima iz stare Perzije". Etimologija riječi „Essenoi" ili „Essaioi" još nije razjašnjena. U 16. stoljeću naziv „Essene" općenito se davao retrospektivno svakoj asketskoj vjerskoj sekti koja je živjela diljem Europe tijekom zadnja dva stoljeća prije Krista te u, otprilike, prvom stoljeću kršćanske ere. Danas se, izmedu mnogo sučeljenih mišljenja, ponajviše udomaćio naziv „Esseni'  (hrv. eseni), da bi se izbjegnula zbrka, taj naziv koristimo u ovom članku. Međutim, pri upotrebi tog naziva treba upamtili da ih je rana Crkva nazivala „ljudima Jesua", a podrijetlo tog imena bit će razjašnjeno kasnije.

nastavlja se

Tony Bushby

Izvaci iz uvoda te 1. i 2. poglavlja njegove knjige “Biblijska prevara