Empedoklo (oko 490. p.n.e. - 430. p.n.e.) je bio grčki, predsokratovski filozof koji je živio na Siciliji -tada grčkoj koloniji. Zajedno s Anaksagorom je pripadao posrednicima, što znači da je njegovo učenje bilo između Heraklitovog i elejskog.

 

ŽIVOT

 

 Odrastao je i razvijao se u okolini punog raznovrsnog duhovnog života. Kao sin ugledne i bogate porodice imao je pristup svim znanjima svoga doba. U isti mah je bio pjesnik, filozof, prirodnjak, inženjer i liječnik - cijenjen i poštovan.

 

Legenda je mnogo toga rekla o Empedoklu. Navodno je činio čuda, ili nešto što je sličilo na to, ponekad pomoću magije, a ponekad uz pomoć svog znanja. Moguće da je bio sljedbenik pitagorejaca. Možda odao neke tajne i bio izbačen. Empedoklovi pogledi na religiju su, uglavnom, pitagorejski.

 

EMPEDOKLOVO UČENJE

 

On je prvi uveo teoriju elemenata u filozofiju!

 

Tvrdio je da je svijet građen od četiri elementa (koje je zvao korijeni): VODE, ZEMLJE, ZRAKA I VATRE. Pored ovih, pretpostavio je i postojanje LJUBAVI (philia) da bi objasnio privlačenje različitih materija, i nečega zvanog SUKOB (neikos) da bi objasnio njihovo razdvajanje. Ovu teoriju je prihvatio i razvio Aristotel i ona je ostala na snazi do renesanse.

Iako je imao mnogo sličnosti sa Heraklitovom ontologijom, Empedokle se smatra mnogo tolerantnijim i blažim u svojim gledištima. Radi toga ga je Platon spomenuo u svom poznatom dijalogu "Sofist" kao "nježnu muzu": "A onda imamo i u novije vrijeme Sicilijanske muze, koje su došle do zaključka da je sigurnije ujediniti dva principa, i reći da je biće jedno i mnogo, i da se ovi drže zajedno pomoću mržnje i prijateljstva, uvijek rastavljeni, uvijek sastavljeni..."

 

ZA SEBE JE TVRDIO DA JE BOŽANSKO BIĆE

 

Kao osoba bio je arogantan, oblačio se u ljubičasto i tvrdio je da ga je vrlina znanja ,kojeg je posjedovao, preobrazila u božansko biće i da može činiti čuda. Ipak, njegove radnje pokazuju da nije bio za neravnopravnost, borio se za očuvanje grčke demokracije i dopustio je da njegova učenja mogu i druge preobraziti u božanstva.

 

Čak je išao tako daleko da je govorio da su sva živa bića na istom duhovnom nivou, i da ga je inspirirala pitagorejska duhovnost. U isto vrijeme, on nije samo tvrdio da je Bog, nego priča govori da se, kako bi dokazao svoju besmrtnost, bacio u aktivni vulkan (Etna), gdje je i umro… iako neki dokazi govore da je umro u Grčkoj.

 

Empedoklo se smatra posljednjim grčkim filozofom koji je pisao u stihu, a preostali fragmenti njegovog učenja su iz njegovih pjesama, Pročišćenje i O prirodi.

 

 

UČENJE O ČETIRI ELEMENTA

 

Originalnost Empedokla, izuzev nauke, sastoji se u učenju o četiri elementa i primjeni dva principa, Ljubavi i Razdora, u tumačenju promjene. Odbacio je monizam i smatrao da tok prirode određuju slučaj i nužda, prije nego svrha. Nastojao je pomiriti spoji mišljenja svojih prethodnika. Usvojio je Parmenidesovo stajalište da biće jeste i da je materijalno, da ne može nastati ili propasti. Trebao je naći put pomirenja s kretanjem i promjenom i kaže da je cjelina propadljiva, ali da su materijalne čestice od kojih su sastavljene neuništivo.

 

Sve nastaje i nestaje miješanjem i razdvajanjem elemenata, elementi su nepromjenljivi - Ljubav i Mržnja su fizičke i materijalne sile.

 

NASTANAK SVIJETA PO EMPEDOKLU

 

Svijet je po Empedoklu nastao tako što je ljubav izazvala, usred rastavljenih elemenata, kretanje, tj. vrtlog koji postepeno obuhvaća sve više elemenata. Kad ljubav sve osvoji svijet se nalazi u stanju potpunog mira: „svjetske kugle“ blaženom blaženstvu. Ali poslije izvjesnog vremena, s periferije otpočinje, uslijed mržnje, postepeno rastavljanje elemenata. Poslije određenih razdoblja, uvijek iznova i u cikličkim razmacima, nastaju neprekidno nova stvaranja svijeta. Beskonačne djeljivosti tvari uzrokuju događanje, ali prostor je uvijek čitav ispunjen (učenje preuzeto od Parmenidesa).

 

U spoznajnoj teoriji Empedoklo brani tezu da se slično spoznaje sličnim. Vanjski svijet i čovjek sastoje se od jednih te istih elemenata, subjekti i objekti u biti nisu različit i upravo to omogućuje spoznaju.

 

GNOSEOLOGIJA

 

Čovjek je najsavršenija mješavina svih stihija, sposoban da sazna svijet.

 

Kratkovremenost života nas sprečava da saznamo potpunu istinu, te vidimo samo dijelove a ne cjelinu. Organska bića postala su po Empedoklesu spajanjem pojedinih organskih dijelova (ruku, nogu, glava i sl.) a održali su se samo oni spojevi koji su bili sposobni za život.

 

Prvi je zapazio da je bol nesklad između našeg tijela i vanjski utjecaja.

 

ETIČKO I RELIGIJSKO UČENJE

 

Dobio je jak poticaj od orfičkog učenja o seobi duše.

Odbacuje svaki antropomorfizam, a samo se ljubav smije poštovati. Nikakvo živo stvorenje se ne smije ubijati!

 

 

Izvor: http://www.amoic.hr/EMPEDOKLO/723.aspx