Grofovska obitelj Eltz kupuje vukovarski posjed 1736. godine. Posjed se nije smio otuđiti niti dijeliti, a nasljeđivao ga je najstariji sin, pa je do 1848. vlastelinstvu pripadalo 87.708 jutara zemlje. Iako se gospodarska snaga tog plemićkoga posjeda tijekom vremena mijenjala, nema dvojbe da je to vlastelinstvo bilo jedno od najjačih i najnaprednijih u Slavoniji.
Dvorac grofova Eltz mijenjao se od jednostavne kurije do reprezentativnoga dvorca. Na mjestu stare kurije koja je sagrađena kada je kupljen posjed, sredinom 18. stoljeća gradi se nova zgrada koja će tijekom 18. i 19. stoljeća nakon dogradnji i obnova zadobiti konačan izgled.

Prvi spomen perivoja potječe iz 1781. godine. Spominje se da je perivoj bio uređen u francuskom stilu u obliku izduženih gredica obrubljenih šišanim šimširom i ispunjenim cvijećem. Na karti dvorca i perivoja iz 1817. godine još se uvijek može vidjeti stari dvorac, ali je perivoj drugačije oblikovan. Crtež je rad geometra G. Homera, a perivoj je naslikan kao pejsažni perivojni prostor s velikom livadom u sredini i s gustim gajem uokolo, kroz koji se provlače krivudave staze. Veličina mu je tek 1,6 ha, a tako mala površina može se objasniti stješćenošću perivoja između dvorca s južne strane, Dunava sa sjeverne strane i bočno postavljenih gospodarskih zgrada. Ne zna se da li je perivoj ikada izveden kako je prikazano na planu, ali iz dostupnih izvora se može zaključiti da se perivoj nije puno mijenjao od sredine 19. stoljeća pa do sredine 20 stoljeća. Na umjetničkoj slici slikara Mückea, kao i na starim razglednicama vidi se perivoj pejsažno-romantičarskih obilježja. Od bilja se spominje nekoliko velikih lipa i hrastova lužnjaka, ali su oni iščezli u drugoj polovici 20. stoljeća. Postojala je u perivoju oranžerija, gloriet i rimski žrtvenici.
Dvorac je, međutim, promjenio izgled između 1895. i 1907. godine, kada je doživio neobarokno-klasicističku obnovu prema projektu bečkog arhitekta V. Siedeka. Tada je dograđen središnji dio s glavnim salonima dvorca, okrenutim prema perivoju.
Gotovo cijelo stoljeće, sve do 1968./1970. kada je obnovljen za potrebe Muzeja grada Vukovara, sklop dvorca nije se mijenjao.

Nakon 208 godina dvorac i posjed oduzeti su obitelji Eltz iza Drugoga svjetskoga rata. Nakon odlaska grofova Eltz iz Vukovara perivoj je postao javni gradski perivoj, sedamdesetih je godina već bio prorijeđen i zapušten, da bi 1980.-tih godina posve nestao i pretvorio se u dvorište.

Godine 1991. u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku teško je stradao i dvorac. Dvorac se obnavlja pa je Gradski muzej ponovo našao smještaj, dok je perivoj još uvijek jednako zapušten i neuređen kao i prije rata.

suradnik / contributor:
Ivana Potočić