JEAN DE LA FONTAINE

 

 

 

 

Rođen: 8. srpnja 1621. u Chateau-thierryu, Francuska
Umro: 13. travnja 1695. u Parizu

13. travnja 1695. godine u Parizu je umro slavni francuski pjesnik i basnopisac Jean de la Fontaine, koji je u svome djelu, poput Molierea, ujedinio klasične uzore i europsku renesansnu tradiciju, s izrazitom originalnošću pjesničkog stila.

 

Monarhistički dvor Louisa XIV. drži ga zbog toga u nemilosti, no La Fontaine je po ondašnjim običajima imao i moćne zaštitnike koji su podržavali i branili njegovu otvorenost, kritičnost i oštrinu pera.

Prva njegova važnija djela su Adonis, po ugledu na Ovidija, i dramska ekloga Klimena. Tek Priče, novele u stihu posvećene vojvotkinji De Bujoun, donose mu opće priznanje. Ali i napade zbog lascivnosti,  erotizma i otvorenosti kojom dotiče moralne i etničke probleme ondašnjeg društva.

Slavu su mu donijele basne, koje objavljenje pod skromnim naslovom  Ezopove basne prepjevane od La Fontaina. U njima je došla do izražaja La Fontaineova jednostavnost i jasnoća opažanja ljudske naravi.

To su oblikom mala remek-djela sa svojom dramaturgijom, koja nas uvode u bitne ljudske osobine. U njima se smjenjuju likovi svih društvenih slojeva, prerušeni u životinjska obličja, kao najistinitiji predstavnici ljudske komedije koja se igra u svim slojevima i na svim razinama društva.

 

Oholost, okrutnost, egoizam, dvoličnost i samoljublje sve su to osobine svijeta u kojem se malokad susreće plemenitost duha i srca što nalazimo tamo gdje se ljudsko zaogrće skromnošću i nenametljivošću.

Iako je stvorio neusporedivo širi književni opus, La Fontaine ipak ostaje najpoznatiji europski bansopisac, jer je govorom basne anticipirao ne samo svoje doba, nego i buduća vremena, pa su njegove basne i danas izvrsno ogledalo ljudske naravi.