JOSIP RUNJANIN
Rođen: 8. prosinca 1821. u Vinkovcima
Umro: 2. veljače 1878. u Novom Sadu
Tridesetih godina 19. stoljeća u Rijeci je guvernerov tajnik, mladi Zagrepčanin Antun pl. Mihanović, iz dokolice pisao pjesme.
Među njima napisao je i jednu pjesmu od 56 stihova koju je Gaj objavio u ožujku 1835. u Danici .
Bila je to Lijepa naša domovina, oda ljepoti hrvatske zemlje, pisana štokavštinom, u vrijeme kada su je Gaj i drugi miješali s kajkavštinom.
- Lijepa naša domovino,
- Oj junačka zemljo mila,
- Stare slave djedovino,
- Da bi vazda sretna bila!
- Mila, kano si nam slavna,
- Mila si nam ti jedina.
- Mila, kuda si nam ravna,
- Mila, kuda si planina!
- Teci Dravo, Savo teci,
- Nit' ti Dunav silu gubi,
- Sinje more svijetu reci,
- Da svoj narod Hrvat ljubi.
- Dok mu njive sunce grije,
- Dok mu hrašće bura vije,
- Dok mu mrtve grobak krije,
- Dok mu živo srce bije!
Ta će pjesma postati hrvatskom himnom i dobivati sve veću moć u narodnoj svijesti.
Ona će donijeti slavu još jednom stvaraocu. Bio je to Josip Runjanin, koji se rodio u Vinkovcima 8. prosinca 1821. godine. Kao carski kadet Runjanin je služio u Glini, gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca.
Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu Horvatska domovina. Kao rođenom štokavcu, stihovi su mu odmah prirasli srcu.
Tako je stvorena melodija koja će Mihanoviću i Runjaninu donijeti trajnu slavu. Ta je pjesma pod nazivom Hrvatska himna pjevana prvi put prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ.
Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. U vojničkom je zvanju bio vrlo savjestan i napredovao je do potpukovnika.
Nakon umirovljenja povukao se iz javnoga života, otišao je živjeti u Novi Sad, a umro je 2. veljače 1878. godine.
bglavac
irida
edin.kecanovic
