Nakon višemjesečnog cjenkanja sa Mlečanima oko prodaje Dalmacije, u kojoj je gubio utjecaj i vlast, Ladislav Napuljski je išao "spasiti što se spasiti dâ" i prodati zemlju, odnosno dignuti novce za posjed za kojeg je bilo izgledno da će ga izgubiti u ratovima.
Ladislav Napuljski
Poraz pristaša Ladislava Napuljskog u Bosni od strane Žigmunda Luksemburškog je snažno demoralizirao kralja Ladislava.
Posljedica je bila da je isti koncem prosinca 1408., preko sudca Panella, ponudio Mlečanima svoj dijel Dalmacije za 300.000 dukata.
12. prosinca je Ladislav dobio mletački odgovor, kojim mu ovi izjavljuju da je rečeno ozemlje opustilo od rata, da dugo neće davati prihoda, a radi njega će morati u skupo ratovanje, pa iskazuju spremnost ponuditi samo 100.000 dukata, u četiri obroka, od kojih prvi bi dospio na naplatu odmah, a ostali kroz tri godine.
30. siječnja 1409. je započelo sramno cjenkanje: Ladislav je tada zatražio 200.000 dukata od Mlečana.
4. veljače je kralj Ladislav spustio cijenu, ponudivši Dalmaciju za 150.000 dukata.
Mlečani su tada spustili cijenu na 60.000, možebitno 70.000 dukata, i to u tri obroka. Pretpostavka je da je to bilo zbog imenovanja za bana Karla Kurjakovića, što je povećalo nesigurnost posjeda Dalmacije (danas bi se to reklo da domaće stanovništvo širi duh nesigurnosti među stranim investitorima koji će ulagati u turizam i da bježi od integracija sa zapadom, op.a.).
Ladislav Napuljski je bio također toga svjestan, pa je preselio tijekom travnja 1409. svoju plovu u sigurniji dio Dalmacije, odnosno u onaj dio koji je bio još pod njegovom vlašću, za ga braniti.
Konačno, 9. srpnja, u Mletcima, u crkvi sv. Silvestra se sklopilo ugovor. Dužd Mihovil Steno i Mletci su za 100.000 dukata od ugarskoga kralja Ladislava kupili sav njegov posjed kojeg je imao u Dalmaciji, točnije grad Zadar s tvrđavom i kotarom, Novigrad, Vranu i otok Pag, sa svim pravima ne samo ovo područje, nego i na čitavu Dalmaciju.
Već 29. srpnja na zadarskom gradskom zidu je zavihoren mletački barjak. Ironija je u tome što je prije šest godina, u istom gradu, na ustrajanje hrvatske strane, baš u Zadru okrunjen Ladislav Napuljski za hrvatskog kralja, a pritom je još i dao riječ da će "braniti cjelokupnost Dalmacije, Hrvatske i Slavonije".