Ivo Robić

Ivo Robić, (Garešnica, 28. siječnja 1923. - Rijeka, 9. ožujka 2000.), bio je popularni hrvatski pjevač zabavnih melodija, pionir zabavne glazbe, i prvi koji je napravio i veliku međunarodnu karijeru.

Ploču Morgen, prodao je u preko milijun primjeraka tako da ga od tad zovu Mister Morgen, ona je i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki naš glazbenik postigao.

Robić je rođen u obitelji sudskog službenika, koji je usput volio i glazbu-vodio je tamburaški orkestar. Tako da je Ivo Robić već zarana, pjevao u zboru i svirao violinu. U srednjoj školi u Bjelovaru kamo su se preselili, Robić je već osnovao mali sastav s kojim je amaterski nastupao.

Nakon srednje škole odlazi 1943. u Zagreb na studij prava, ali vrag mu neda mira te počinje pjevati u zagrebačkom baru Grill Room (podrum Gradske kavane) uz orkestar Kalmana Kočija, te na plesu u u tada popularnom Tucmanu (Zgrada Kola) uz pratnju orkestra Charlijea Pavlića.

Nakon radijske audicije održane u jesen 1943. na kojoj pjeva pjesmu Marija Kinela Sniježi, počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb. 

Kako je 1943. kapitulirala Italija, u NDH je proglašena mobilizacija, ona je zahvatila i Robića koji je također unovačen no on je uspio ući u Prosvjetničku bojnu Odgojnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, to je bio elegantan način da se izbjegne fronta.

Nakon tog je Robić nastupao u brojnim emisijama Državne krugovalne postaje Zagreb, a naročito u radijsko magazinskom ciklusu Hrvatskom vojniku Vikija Glovackog (2 puta dnevno).

Nakon završetka rata 1945. prilike za mladog pjevača šlagera nisu bile baš sjajne, tadašnja Jugoslavija je bila u poluratnom stanju sa svojim dojučerašnjim zapadnim savezncima, zbog krize oko Trsta, Koruške i Grčkog građanskog rata.

No Robić i u tako skučenim prilikama, nesklonim muzama pronalazi svoj komadić sunca, već 1945. Robić pjeva u Opatiji, priređuje koncert u kazalištu, ali prolazi slabo, jer su tad u Opatiji vladali talijanski orkestri.

Od 1946. ponovno pjeva na Radio Zagrebu, iste godine se i ženi 18. travnja svojom ljubavi iz ratnih dana Martom Goleš, s kojom će ostati do kraja života, i koja mu je bila i više od supruge - prava menadžerica i njegova desna ruka.

Robić je nakratko živio u Mariboru od 1949. nastupajući na tamošnjem radiju, no već iste godine dobija ljetni angažman u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a već 1950. u Opatiji na terasi Hotela Kvarner, što će vremenom postati njegov zaštitni znak (na toj će terasi pjevati gotovo do kraja 1980-ih, uz manje prekide).

U to vrijeme (1949.) snima i svoju prvu ploču - Ti ni ne slutiš / Kad zvjezdice, za netom osnovani Jugoton.

Ivo Robić je započeo sa skladanjem još 1950-ih u Državnoj muzičkoj školi u Gundulićevoj ulici u Zagrebu. Među njegove najpoznatije kompozicije ubrajaju se Rodni moj kraju (1947.), Srce, laku noć (1954.), Samo jednom se ljubi (1957.) i Mužikaši (1966.).

 

Ivo Robić bio je vrlo svestrani glazbenik, svirao je klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas.