ANTE KUMAN

Rođen: 13. ožujka 1902. u Apatinu
Umro: 9. lipnja 1978. u Zagrebu

Ante Kuman, hrvatski slikar, grafičar i ilustrator, rođen je 13. ožujka 1902. u Apatinu.
Osnovnu i srednju školu pohađa u Vinkovcima, a maturira u Vukovaru.

Već u srednjoj školi dobiva likovne poduke od svojeg nastavnika slikara Dragana Renarića, a 1921. odlazi u Beč na studij arhitekture na Visokoj tehničkoj školi. Sljedeće godine prelazi u München i upisuje studij povijesti i umjetnosti da bi 1923. prešao na Umjetničku akademiju. Te godine dobiva diplomu, a zatim se zapošljava kao nastavnik na školi u Bjelovaru gdje djeluje gotovo deset godina.

Još za vrijeme studija Kuman putuje i duže vremena boravi u Francuskoj i Italiji. Posebno je važan njegov izlet 1925. godine od Venecije do Napulja, kad se upoznao s renesansnim i barkonim djelima, a sam načinio niz uspjelih skica, crteža, grafika i slika talijanskih krajolika.

Nakon povratka u domovinu te slike prvi put izlaže u javnosti na izložbu u Osijeku. Posljednji put Kuman je izlagao u Zagrebu 1933. u Salonu Schira i u Bjelovaru godine 1934.

U posljeratnom razdoblju živi povučeno, a posljednjih godina pobolijeva na očima. Umire u prometnoj nesreći u Zagrebu 9. lipnja 1978.

Na Antu Kumana može se s punim pravom primijeniti Barčeva sintagma o veličini malenih. Zato ne bi smio biti izostavljen u ozbiljnijim razmatranjima o hrvatskoj likovnoj umjetnosti 20. stoljeća.

Količinski i vrijednosno, glavni dio Kumanova rada čine bakropisi, linorezi, drvorezi, litografije i ostale grafičke discipline.

Srce od licitara / Ivana Brlić-Mažuranić ; ilustrirao Ante Kuman

Pamte se njegove ilustracije školskih i dječjih knjiga te portreti hrvatskih književnika u raznim čitankama.

Pregledavajući Kumanove karajolike i prizore prisjetit ćemo se Nemčićevih Putositnica ili Matoševih listića, ali ne samo tematski nego i u sposobnosti brzog uočavanja.

U imaginarnom muzeju Hrvatske likovne umjetnosti Kumanovi radovi zauzimaju časno mjesto, a parabola ide čak od Karasa i Quiquereza, preko Čikoša i Vidovića do Glihe i Murtića.

Kumanov opus svakako je više od dokumenta o karakterističnim stvaralačkim tendencijama prve polovine stoljeća u hrvatskoj sredini. Zapravo je svjedočanstvo o ozbiljnim mogućnostima, ali i o vrlo relevantnim dometima u trenucima sretne vjernosti sebi i mjeri svoga talenta.
 

 

 

 

Slika s tavana

Prije gotovo 40 godina, na tavanu u kući Aljošine obitelji, našla sam jednu Kumanovu sliku. Bila je ostavljena među hrpom starih knjiga. Kako je tamo dospjela, ne znam. Aljošina obitelj je prije drugog svjetskog rata živjela u Bjelovaru a kako je Kuman jedno vrijeme živio i radio u Bjelovarskoj gimnaziji možda poznanstvo datira iz tih predratnih vremena. Kuman je imao i izložbu u Bjelovaru 1934. godine, i možda je slika kupljena iza te izložbe? Isto tako slika je mogla biti nabavljena i u Zagrebu iza rata, ali zašto bi tada završila na tavanu? Kako je tavan uvijek pomalo tajanstveno mjesto, mjesto gdje se mogu naći neki zaboravljeni predmeti, kopanje po tavanu me je uvijek privlačilo. Kada sam pronašla ovu sliku i otkrila da je autor slike profesor iz moje IX Gimnazije, njezina vrijednost u mojim očima postala je još veća. I danas ta slika visi na zidu u mom boravku. Slici ne znam ime, ali zbog motiva koji prikazuje ja je zovem "STARAC" ili ponekad "RIBAR" jer me asocira na starca iz Hemingway-eve priče "Starac i more"

Mira Lončar Dušek

 

p.s. žao mi je što nisam mogla na Internetu pronaći više njegovih radova...ali ipak nisam mogla odustati zbog toga...jer zasužuje barem sjećanje....jedan od mojih omiljenih slikara, a posebno ilustratora slikovnica koje sam kao dijete čitala...

mlabos