HENRI BERGSON
Rođen: 18. listopada 1859. u Parizu
Umro: 4. siječnja 1941. u Parizu
Jedan od najvažnijih i najistaknutijih predstavnika iracionalizma u modernoj filozofiji, Francuz Henri Bergson, rodio se 18. listopada 1859. u Parizu.
Bio je dugogodišnji profesor filozofije na College de France, član Francuske akademije i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1937.
Razvio je svoje filozofske poglede kao jedan od brojnih oblika reakcije građanske filozofije na racionalni materijalistički značaj znanosti i kao pokušaj modernizacije spiritualističke metafizike iracionalizma, nasuprot znanstvenomu i filozofskom racionalizmu.
Polazeći od uvjerenja da je ova znanstvena spoznaja prožeta determinizmom i mehanicizmom koji ne ostavljaju mjesta slobodi volje i ljudskog djelovanja, Bergson je već u svojim prvim djelima napao determinizam u filozofiji.
Iznio je tezu da sloboda volje postoji samo u kontinuiranosti trajanja. To je zapravo naš unutarnji život koji spoznajemo intuicijom, ali se intuicija ne smije izjednačavati s inteligencijom, koja se stječe u životnoj borbi, no ostaje uvijek u granicama osnovne mehaničke iluzije o prostoru.
Kao spiritualist, koji nastoji svladati suprotnost između svojih metafizičkih spekulacija i neoborivih gledišta znanosti, Bergson je svoje stajalište o podrijetlu duševnog života nadopunio obrazloženjem da duh uvijek živi s materijom, ali mozak služi mišljenju samo kao automatski organ.
To je bit njegova dualističkog tumačenja svijeta. Bergsonovoj filozofiji pripada i poznati izraz elan vitale - životni polet, kojim on označava originalnost životne snage. Međutim taj je elan vitale metafizička podvala i misaono publicistički slogan.
Prvih desetljeća našega stoljeća Bergson je imao golem utjecaj u građanskoj filozofiji, osobito u Francuskoj. Tom je utjecaju svakako pridonijela i ljepota njegova stila i jezika.
Bergson je objektivno bio zagovornik idealističke regeneracije u Trećoj republici, učitelj koji djeluje na omladinu primamljivim stilizacijama i biranim riječima.
Bergsonovom smrću, 4. siječnja 1941., njegov intuicionizam morao je ustupiti mjesto novim oblicima iracionalizma i spiritualizma u suvremenoj građanskoj filozofiji.
bglavac
irida
