BRANKO KOVAČEVIĆ - HRVATSKI SLIKAR

Rođen: 30. listopada 1911. u Zadvarju
Umro: 4. listopada 1988. u Zagrebu

Svjetski poznati likovni kritičar Lionelo Venturi prigodom jedne izložbe Branka Kovačevića rekao je da je ovaj slikar našao pravu mjeru između realizma i apstrakcije.

Nije izgubio nužnu vezu s realnošću, a to je upravo najvažnija tendencija današnjice.
Kovačević je rođen u Zadvarju u Dalmatinskoj zagori.

Teško se probijao kroz život te je počeo slikati kao samouk. Tako je priredio i svoju prvu samostalnu izložbu u Splitu. U Splitu uči slikarstvo na umjetničkom odjelu Zanatske škole kod Peruzzija i Vidovića, a likovnu akademiju u Beogradu. 1939. godine vraća se u Split i slika Veliki interier u kojem se osjeća Vidovićev utjecaj.

Do rata službovao je kao likovni pedagog u Novoj Gradiški te ga je to izvuklo iz konvencionalne vještine juga.

Tada slika niz mrtvih priroda slavonskih pejsaža. Kovačevićeva djela s temom NOB-a nametnula su svoju ikonografiju, Ustanak u Dalmaciji iz 1947. slikan je načinom starih bataljista. Poslije toga slijedi povratak u intimizam, a u krajoliku primorskim temama.

Intenzivna kromatika Branka Kovačevića potječe iz akademije Koste Strajnića koja je gajila kolorit, a tomu su pridonijeli fovisti i ekspresionisti Petar Dobrović i Petar Konjović.

Promatramo li Branka Kovačevića u sklopu naših mikrotradicija, on predstavlja projekciju splitske škole na području Dubrovnika, gdje se i nastanio. 1952. godine dolazi do velikog obrata prema kubizmu, zapravo više prema geometrijskom rješavanju volumena.

S tim je razdobljem Kovačević krenuo u svijet, Nürnberg, Amsterdam, Haag, Veneciju, New York. Bio je to pokušaj da se prebaci most između Dubrovnika i svijeta. To je vrijeme nastanka kubističkih gradova Dubrovnik iz 1975. ili Dubrovnik sa Srđa, Kostur Broda, Kostur jedrenjaka iz 1972. godine.

Osjećajući pred sobom zid eklekticizma svoje kubističke faze, Kovačević se nastoji vratiti u sigurnost regionalnog intimizma kojim obuhvaća ciklus o ženama iz Dalmatinske zagore i kamenim pejsažima, te preko fovizma kasnog Braquea slike poput Interier s cvijećem ili Unutrašnjost atelijera s klavirom.