OSNOVANA KLASIČNA GIMNAZIJA
Početkom 17. stoljeća u Zagrebu se osjećala velika potreba za jednom višom školom pa su nastojanjem zagrebačkoga građanina Benedikta Blaževića pozvani isusovci da otvore srednje učilište.
Isusovci su uredili napušteni dominikanski samostan s crkvom Svete Katarine na današnjem Katarinskom trgu, a grad im je osigurao prihode, poklonivši im više oranica, polja i vinograda, što je sve pripadalo gradskom crkvenom posjedu.
Sveta Katarina
Mnogi bogatiji Zagrepčani zapisali su u školu i svoje bogate zaostavštine. Budući da su time bila osigurana sredstva za uzdržavanje škole, došlo je i do njezina otvaranja na današnji dan 1607. godine.
Tom važnom događaju za kulturnu povijest Hrvatske nazočni su bili gotovo svi tadašnji uglednici, od hrvatskog bana
Ivana Draškovića s mnoštvom velikaša do zagrebačkog biskupa na čelu crkvene svite.
Školski kroničar piše da su za vrijeme otvaranja gimnazije pred crkvom pucala tri mužara i da je ban upisao svog najmlađeg sina u prvi razred.
Školska je obuka odmah počela u tri niža razreda. Do godine 1613. otvorena su još tri viša razreda. Već prve godine u školu se upisalo čak 200 učenika, od kojih veliki dio iz redova građana i seljaka.
Bilo je to razumljivo jer se školarina nije plaćala. Školu su uzdržavali dobrotvori, a i isusovci su imali velike dohotke od darovanih imanja.
Tijekom idućih stoljeća ta je škola odigrala važnu ulogu u obrazovanju više od stotinu naraštaja učenika.
Gornjogradsku gimanziju završili su mnogi istaknuti hrvatski politički, kulturni i znanstveni djelatnici. Iz nje je u prošlom stoljeću najprije izrasla zagrebačka Akademija, a poslije i Sveučiliste.
Antun Gustav Matoš
Hrvatski književnik Antun Gustav Matoš. Kada je malom Matošu bilo dvije godine seli se s roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj, a nešto kasnije je bio i orguljaš u crkvi Sv. Marka. U Zagrebu je pohađao pučku školu, a nakon završeke pučke škole upisuje se u Gornjogradsku gimanziju. Zanimljivo je spomenuti da je u gimnaziji pao sedmi razred i to iz čak tri predmeta - propedeutike, fizike i hrvatskog jezika. Cijelo vrijeme školovanje glazbeno se obrazuje i uči svirati violončelo.
Nakon završene gimnazije u Beču će se upisati na Vojni veterinarski fakultet 1891. godine.
Međunarodni dan žena i Zagrepčanke koje su stvarale povijest
Tako su se uz posjet spomeniku Marije Jurić Zagorke, gornjogradskoj Gimnaziji koju su pohađale prve studentice zagrebačkog Sveučilišta upisane 1901. godine - Milica Bogdanović, Milka Maravić i Vjera Tkalić, prisjetile i prve zagrebačke dimnjačarke iz 1870. - Uršule Volf i prve žene osuđene kao vještice i spaljene na Kaptolu 1699. godine - Bare Kramarić, te još nekoliko žena koje su ostavile značajan trag u povijesti.
Zaslugom Filipa Kaušića, a poveljom cara Leopolda I. 1669. godine škola dobiva naslov Akademije i prava sveučilišta. Do 1773. godine Gimnaziju su vodili i njome upravljali Isusovci po svojoj jedinstvenoj naučnoj osnovi ''Ratio studiorum''.
Nastavni jezik bio je latinski. U vrijeme carice Marije Terezije isusovački red je ukinut pa je upravu Zagrebačke gimnazije preuzela državna vlast i tako je ostalo do 1850. godine.
Nastavni jezik je i dalje latinski, ali se puno pažnje posvećivalo i materinjem jeziku. Po tom nastavnom planu učile su se i prirodne znanosti.
Franjo Tkalec 1852. utemeljio je prirodopisne zbirke. Od 1950. do 1918. godine nastavni jezik je hrvatski, a u jedno doba Bachovog apsolutizma bio je njemački.
U tom razdoblju bilo je čestih promjena naziva gimnazije, a u njoj je bilo učenika klasične i realne gimnazije. U razdoblju od 1918. do 1991. dolazi do čestih promjena u nazivu škole i u nastavnim planovima.
Tako od 1945. u zgradi djeluje VI. (ženska) gimnazija. Škola 1954. postaje VI. Mješovita gimnazija koja je 1977. godine ukinuta i ulazi u sastav Ugostiteljsko - hotelijerskog centra.
1990. godine ponovo je formirana gimnazija, a od 1991. školi se vraća stari naziv Gornjogradska gimnazija. Školska zgrada je više puta pregrađivana jer je tijekom godina ovdje bila Kraljevska akademija i Kraljevsko sveućiliste.
Od 1969. godine zgrada škole je zaštićeni spomenik kulture. U ovoj školi radili su i stjecali obrazovanje mnogi akademici, sveučilšni profesori, znanstvenici, javni i politički djelatnici kao npr.:
August Šenoa,
Miroslav Krleža,
Vatroslav Lisinski,
Vatroslav Jagić
Ivan K. Tkalčić
Ante Starčević
Janko Drašković
Ivan Kukuljević Sakcinski
Izidor Kršnjavi
Tituš Brezovački
Tade Smičiklas
A.G. Matoš
Stjepan Radić
Dragutin Domjanić
i mnogi, mnogi drugi.
bglavac
irida
edin.kecanovic
