CLAUDIO MONTEVERDI
Umro: 29. studenoga 1643. u Veneciji
Glasoviti skladatelj Claudio Monteverdi, čija slava sve više raste u naše vrijeme, bio je posljednji veliki talijanski polifoničar i madrigalist i prvi važan autor vokalnih skladbi i opernih djela. Claudio Monteverdi rođen je 15. svibnja 1567. u liječničkoj obitelji u Cremoni.
S petnaest godina Claudio objavljuje svoju prvu zbirku moteta, koji su, kao i madrigali i canzonette iz tog razdoblja, napisani u strogom polifonom stilu. S dvadeset i tri godine postao je violinist vojvode od Mantove te ga prati na njegovim brojnim putovanjima i upoznaje suvremene struje u europskoj glazbi.
Godine 1600., prigodom vjenčanja Marije De Medici i Henrika IV., u Firenci je nazočan na premijeri Euridice, opere Jacopa Perija, nove glazbene vrste koja je nastala na firentinskom dvoru. Na poticaj vojvode, Monteverdi 1607. sklada operu Priča o Orfeju u kojoj recitative i pjevače prati najveći raspoloživi orkestar. Orfej će postati prva opera standardnog opernog repertoara.
Uskoro piše nove opere Arianna, Ples nezahvalnica i Andromeda s kojima postiže golem uspjeh širom Italije. Istodobno objavljuje i petu knjigu madrigala u kojima je vidljiva sve veća harmonijska odvažnost, korištenje disonanci i solo-dionica.
Poslije smrti vojvode Vincenza I., Monteverdi prihvaća mjesto ravnatelja i dirigenta crkve Svetog Marka u Veneciji. Tu stvara velik broj sakralnih skladbi - misa, moteta, te se zaređuje. Otvorenje venecijskog Teatra San Cassiana, prvog stalnog opernog kazališta u svijetu 1637., daje nov poticaj velikom skladatelju. Iako je već u osmom desetljeću života, Monteverdi sklada, po ocjeni suvremenika - pet opernih remek - djela, od kojih su dva - Odisejev povratak i Krunidba Popeje - sačuvana u cijelosti te se i danas izvode.
Claudio Monteverdi umro je 29. studenoga 1643. u Veneciji. Potkraj života napisao je još niz ratničkih i ljubavnih moteta u kojima, vjerojatno prvi u povijesti, upotrebljava tremolo i pizzicato u gudačkim instrumentima. Općenito, gudaća glazbala u Monteverdijevim djelima postaju temeljem orkestra koji sve više nalikuje današnjem klasičnom simfonijskom ili opernom orkestru.
bglavac
irida
edin.kecanovic
